Izraz da ‘pratim Slavoniju, Baranju i Osijek’, nakon pogleda iz mog ureda, ima dodatno značenje. Grad mi je na dlanu. S vrha zgrade pogled mi seže na gotovo sve prepoznatljive gradske vizure - neogotičku ljepoticu konkatedralu, crveni neboder, poznati hotel, stadion... U podnožju žila kucavica - Ulica Hrvatske Republike - žamor, vreva. Gledam ljude kako love autobuse, užurbane automobile i prolaznike. Često čujem glazbu s Trga slobode kad grad nešto slavi. Ili zvižduke kad prosvjeduje. Svjedočim njegovim mijenama, magli koja ga je progutala, suncu koje ga kupa. Luksuz je i privilegij baviti se mojim poslom uz pogled koji toliko inspirira. S mog prozora ili terase doslovno osjetim grad.