Prije točno pet godina Osijek je dobio tada novu turističku atrakciju - najveću vodenicu u Hrvatskoj, mlin-brod na rijeci Dravi u blizini gradskog središta. Gotovo dva milijuna kuna vrijedna replika vodenice dio je projekta Mlinarev put, koji se financirala u sklopu IPA prekogranične suradnje Hrvatske i Mađarske. Za gradnju vodenice Europska unija dala je milijun kuna, a 800 tisuća kuna osigurao je Grad Osijek. Idejni začetnik i projektant, predsjednik Udruge vodenica Stanislav Davidović, ovaj je projekt osmislio još 2008. godine, a sada želi nadopuniti cijelu priču gradnjom čardaka pokraj vodenice, točnije uz obalu Drave.

- Vodenica je namijenjena edukaciji u kojoj se na starome mlinu može vidjeti kako se proizvodi brašno, a ovdje ujedno promoviramo i obnovljive izvore energije i ekološke proizvode. Ideja je projekta Mlinarev put da, osim vodenice, sadrži cijelu prekograničnu turističku rutu koja će povezivati mjesta, ljude i stare obrte vezane uz mlinarstvo, od Osijeka, preko Baranje, do mađarskih gradova Mohača i Pečuha te Muzeja mlina u Orfu, nedaleko od Pečuha. Stoga bismo željeli da ovo uistinu postane jedna cjelovita, zaokružena točka. To znači da prije svega moramo imati objekt u kojem bi bio sanitarni čvor i mali kutak za predah i okrjepu, a to bismo dobili gradnjom čardaka. Bio bi to drveni objekt, građen isključivo od prirodnih materijala, turistički i estetski vrlo atraktivan, a značio bi mnogo za primjerice grupe školske djece, ili općenito turističkih grupa. Onda bi se ovdje uistinu mogle održavati i višesatne manifestacije i programi i cijela priča dobila bi jedan veći smisao. Mi smo s ovom idejom već išli prema Gradu, ali za sada još nije pronađen način financiranja koji bi, naravno, opet išao iz nekog od EU projekata - kaže Stanislav Davidović koji vjeruje kako će Grad prepoznati ovo kao dobar način za zaokruživanje ove turističke priče.

Recimo i kako je cijela ova priča zapravo podsjetnik na početak mlinarske industrije u Osijeku. Naime, sredinom 19. stoljeća, u zlatno doba mlinova, na Dravi u Osijeku bilo je više od 60 takvih vodenica. Posljednja vodenica u Osijeku prestala je raditi 1944. godine, a kroz ovaj projekt oživljava se sjećanje na slavno doba mlinarstva, tijekom kojega je Osijek postao središte proizvodnje žitarica i pekarskih proizvoda, što se i danas osjeti u gradu s najvećim hrvatskim i regionalnim proizvođačima i prerađivačima žitarica.
N. Z. Eberhard