Naš je Huckleberry Finn, Nigdje, niotkuda, baš poput Nomada dočekao svoj Ljepši kraj... Kad se tuga i ljubav pomiješaju, ne preostaje nam ništa drugo nego čitati Bekima. Nitko još nije tako efektno spojio nordijsku i bosansku tjeskobu, tako dojmljivo dočarao sumrak i čistilište duše u snježnim planinama norveškim i bosanskim. (Novi list). Junak Ljepšeg kraja povukao se u djedovu kolibu na jednoj bosanskoj planini. U njoj se pokušava oporaviti nakon dramatičnog kraha ljubavne priče s Norvežankom koja je uvijek bila slaba spram muškaraca s prostora bivše Jugoslavije, i zato plaćala popriličnu cijenu. Dok se prisjeća bivšeg života, pokušavajući razumjeti što se zapravo dogodilo, počinje nova priča, u planini pokrivenoj snijegom, dok pokraj njegove brvnare prolaze samo vehabije koje su smještene u obližnjem napuštenom selu. U njenom je središtu ponovo žena, a naše junake put opet vodi u Oslo.


Pričajući dvije priče, jednu unatrag, a drugu unaprijed, jednu koja se događa u Norveškoj, a druga u Bosni, Bekim Sejranović zavlači se duboko pod kožu svog junaka. Uvjerljivo prikazuje njegove traume, emotivnu nesigurnost, egzistencijalni strah, drogiranje, seksualnu disfunkcionalnost, a pritom uspijeva biti i lucidan i nevjerojatno duhovit.


Riječ je o jednom od najzaokruženijih i najzanimljivijih pripovjedačkih opusa na postjugoslavenskim prostorima, pa onima koji dosad nisu čitali Bekima Sejranovića Ljepši kraj može biti početak jednog fantastičnog književnog putovanja.