Za Glas Slavonije:
Tihomir TABORSKI

Dobro poznati scenarij iz vremena prije eDnevnika. Majka dolazi na informacije, zanimaju je ocjene. Razrednica otvara imenik i počinje čitati ocjene. Kreće od onih boljih, pa među prvima spomene likovni: Ovdje ima peticu, s likovnim dosta dobro stoji..., a majka ju prekine riječima: Pustite likovni, to me ne zanima. Kako stoji iz matematike i hrvatskog?

Ah, da, taj likovni. Taj nepotrebni, nevažni likovni. Taj bezvezni predmet koji služi isključivo za dizanje prosjeka. Predmet iz kojega, ne dao dragi Bog, da dijete ima išta manje zaključeno od petice. Likovni je i tako za djecu. Sve neko švrljanje i brljanje. Glupost koja djeluje kao zabava i igra, a to su definitivno odlike onoga što je nevažno. Kod likovnog, izgleda, kao da nema onog napora, onog grča, onog otpora koji osjećamo kad trebamo učiti matematiku, povijest, jezike. Ah, da, to su PRAVI predmeti, BITNI predmeti.

Čak se i Ministarstvo znanosti i obrazovanja slaže s tim, pa je u osnovnim školama likovni srezan na samo jedan školski sat tjedno. Nastavnici likovnog prisiljeni su imati blok-sat svaki drugi tjedan, jer se u 45 minuta ne stigne sve obraditi. Kažu da vrijeme izgube samo dok djeca pripreme materijal - kistove, boje, čaše s vodom, i sl. Kažu da dijete praktički zaboravi što je radilo prošli put, s obzirom na to da je likovni svaki drugi tjedan. Nastavnik likovnog. Pa to čak nije ni pravi posao! Ako i jest, onda je najlakši na svijetu. Samo daš djeci da šaraju. Kakva glupost. Već ovako su uhljebi na državnim jaslama, a k tomu još predaju i, pazi, likovni. Kakva komedija.

Jesam li rekao komedija? Da, likovni je tolika komedija da je u povijesti našeg obrazovnog sustava bilo normalno likovnim popunjavati satnicu nastavnicima druge struke. Pa što? U čemu je problem? Zašto ne bi likovni predavao, recimo, nastavnik matematike. Likovni i tako nije bitan, a švrljati može svatko. Na kraju krajeva, u matematici postoji geometrija. To je vrsta crtanja. Ali dobro, to je već PRAVO crtanje, OZBILJNO crtanje, za razliku od švrljanja iz likovnog. Ovako djeca možda nešto i nauče, možda im tako likovni bude i koristan.

Jeste li znali da u Hrvatskoj imamo i srednje strukovne škole za likovni? Ajd‘ zamislite! Cijela škola posvećena tako nečem nevažnom kao što je likovni. Zovu se Školama primijenjene umjetnosti i dizajna, i sl. Tamo, kao, uče povijest likovne umjetnosti, uče crtati, slikati, modelirati, dizajnirati. Jeste li ikada čuli veću glupost? Ljudima je plaćeno da djecu i mlade uče likovnom. I to je struka? Pa da imam dijete ne bih nikada dopustio da upiše takvu školu! Od umjetnosti se ne može živjeti! Dijete radije treba upisati ekonomiju, medicinu, fiziku, i sl., čak i ako to ne želi. Tamo je lova, a ne u nekoj umjetnosti, u nekom likovnom.

Molim? Imamo i likovne akademije? Tamo se stvaraju umjetnici i nastavnici likovnog. Naravno, likovnjaci uče likovnjake da bi onda oni mogli učiti nove likovnjake. Što bi drugo likovnjaci uopće mogli raditi? A o umjetnicima da ne pričam. Pa tomu nema kraja. Osim kad završe na birou.

Likovni utječe i na dizajn drugih nevažnih predmeta iz naše svakodnevnice. Nabrojimo samo neke: olovka, gumica, naočale, pribor za jelo, boca, kutija cigareta, glačalo, perilice, mobitel, fotoaparat, računalo, televizija, posuđe za kuhanje, odjeća, obuća, paketi prehrambenih proizvoda, ventilator, stol, ormar, krevet, kauč, fotelja, svjetiljka, mikrovalna, stan, zgrada, kuća, most, cesta... Jeste li ikada obratili pozornost na prometne znakove? Znate, one glupe sličice koje samo uređuju promet. Znam, neki ih se ne pridržavaju, ali postojanje tih znakova dugujemo likovnom.

Likovni utječe i na dizajn svega što smatramo zabavom, poput sportske obuće, odjeće, sportskih terena, lopte, gola, koša i slično, filmova i serija, crtanih filmova, kazališne kulise i odjeće, stripova, slikovnica, videoigrica i igračaka, aplikacija, i sl. Sve su ovo proizvodi koje je netko izmislio, a onda ih dizajnirao, nacrtao, izmodelirao, sašio, napravio. To je sve područje likovnog. Tako likovni izravno utječe na razvoj proizvodnje i ekonomije. Kako ste zadovoljni našom ekonomijom? Promislite!

Možda ste religiozna osoba. Molite se nekom svecu, Bogorodici, Kristu, ili Bogu. Možda Budi ili Krišni. Otkrit ću vam malu tajnu. Svi oni, onako kako ih vidite u crkvama, hramovima, na televiziji, u knjigama, časopisima, i kako ih zamišljate u svojoj glavi kada im se obraćate, svi su dobili taj svoj izgled upravo zahvaljujući likovnom. Likovnjaci su im podarili vidljiv oblik. Samo provjerite kako se Isusov izgled mijenjao od ranokršćanske umjetnosti u katakombama do danas. Netko je taj izgled trebao osmisliti, nacrtati, naslikati i izmodelirati.

Likovni nisu samo galerijske izložbe, vrtoglave cijene umjetnina i čudni, neshvaćeni, boemski umjetnici. Likovni je mnogo više od toga. Mislim da djelomičnu odgovornost za krivo shvaćanje likovnog trebaju preuzeti i sami likovnjaci, ljudi iz struke. Kao netko tko dolazi iz te struke znam koliko se često u školama stavlja naglasak na učenje o umjetnicima, umjetničkim djelima i na odlaske u galerije pogledati izložbu. Čak i škole koje se bave PRIMIJENJENOM umjetnošću i DIZAJNOM često sebe u javnosti nazivaju umjetničkim školama, što kod prosječnog slušatelja stvara krive konotacije, jer umjetnika i umjetnost povezuje s kolektivnom mantrom "od umjetnosti se ne može živjeti“. To su krive percepcije. Likovni nije iznad društva, ali nije ni ispod njega. Likovni jest, i uvijek je bio, u službi društva, bilo to kroz nadahnuće, kritiku, pružanje zabave, utjecaja na praktične predmete i izume, ili dizajniranje prozivoda koje svakodnevno koristimo.

Dva puta razmislite kada sljedeći put pomislite da je likovni nevažan i da se od likovnoga ne može živjeti.

U nastojanju da pružim ljudima zabavu i edukaciju vezanu uz likovnu umjetnost, pokrenuo sam YouTube kanal po imenu 2mač (Tumač). Ako ste zainteresirani za teme iz likovnog i dizajna, volite crtkarati, slikati i slično, ili ste samo znatiželjni - potražite me tamo!