U suradnji Centra za kulturu Grada Belog Manastira, Arheološkog muzeja Osijek i Arheološkog muzeja u Zagrebu u belomanastirskom Etnološkom centru baranjske baštine otvorena je izložba "Tisućljeća među rijekama - arheologija međurječja. Najnovija arheološka istraživanja na području Baranje", autora Jacqueline Balen, Dragane Rajković i Igora Vukmanića.

Izložba obuhvaća desetak arheoloških lokaliteta istraženih posljednjih godina na području Baranje, posebice nakon povećanja raznih infrastrukturnih radova poput izgradnje dviju faza hrvatskog dijela koridora 5C, obilaznice oko Belog Manastira i sličnih. Voditeljica pretpovijesnog odjela AMZ-a Jacqueline Balen podsjetila je kako je slična izložba prošle godine bila organizirana u Osijeku, u sklopu velikog arheološkog znanstvenog skupa "Tisućljeće među rijekama", čiji je domaćin bio jedini baranjski grad.



- Ovaj kraj uistinu obiluje arheološkim lokalitetima. Sve donedavno u tijeku su bila istraživanja na posljednjoj dionici autoceste između Belog Manastira i mađarske granice, neka još uvijek traju, pa nam je želja bila da mali dio pronađene građe predstavimo javnosti i u Belom Manastiru. Odlučili smo se za dio građe koja potječe iz okolice grada kako bi stanovnici vidjeli djelić arheološke baštine na koju mogu biti ponosni - istaknula je Balen. Naglasila je kako je u Baranji mnogo važnih i poznatih arheoloških lokaliteta, Batina primjerice, a zanimljivi su nalazi iz svih razdoblja, posebice stoga što se može pratiti život ljudi od mlađeg kamenog doba, odnosno razdoblja starčevačke kulture od 6 tisuća godina prije Krista, pa sve do srednjega vijeka.

- Što se istraživanja oko Belog Manastira u posljednje vrijeme tiče, itekako su zanimljiva nalazišta Staro selo, potom lokalitet kod Šumarine i možda najzanimljiviji lokalitet Ciglana, u blizini današnjeg gradskog deponija otpada, iz razdoblja kasnog bakrenog doba, odnosno 3. tisućljeća prije Krista - objašnjava, dodajući kako ne treba zaboraviti ni na Jauhov salaš, s kojega je građa prije nekoliko godina već javno izložena. Najavila je i novu izložbu koja će biti organizirana nakon što bude pripremljena građa s najnovijih istraživanja. Da je Baranja doista veliki arheološki potencijal, složila se i suautorica izložbe, Dragana Rajković, viša kustosica AMO-a, koja dugi niz godina provodi brojna istraživanja u Baranji.



- Imali smo priliku istraživati na više lokacija i sretni smo što je i Hrvatsko arheološko društvo prepoznalo Beli Manastir kao jednu od lokacija na kojoj se prošle godine održao znanstveni skup. Baranja krije puno toga, a nama je sve zanimljivo. Meni osobno, budući da se bavim starijim razdobljima kao što su neolitik i enolitik, zanimljive su takve lokacije. Posljednje istraživanje na autocesti pokazalo je da se imamo priliku susresti s nekim stvarima koje vidimo prvi put. Tek kada budemo krenuli u detaljnu obradu i analizu materijala kako bi se potvrdila točna starost, mislim da ćemo tek tada biti još više šokirani - priča, naglašavajući kako je uz Baranju, za razdoblje neolitika, vezan jedan od najstarijih datuma (oko 6000 godina prije Krista), što je na razini Hrvatske jedan od viših datuma. Odnosi se to, primjerice, na nalaze kod Kneževih Vinograda. Ističe kako se predmeti pronađeni na posljednjim istraživanjima još uvijek nalaze na obradi, što je dugotrajan proces, a poslije će završiti u AMO-u.

- I to je jedan od razloga zbog kojih Beli Manastir zaslužuje imati svoj muzej - naglasila je. S njom se složio i Edo Jurić, ravnatelj belomanastirskog Centra za kulturu, naglašavajući kako o tome već dugo razmišlja. Otvarajući izložbu, ravnatelj AMO-a Tomislav Hršak podsjetio je kako su brojni predmeti pronađeni u Baranji izloženi po muzejima diljem Europe, dodajući kako su ozbiljnija arheološka istraživanja u kraju između Dunava, Drave i Mađarske počela relativno nedavno.