Magazin
INTERVJU: NENAD VERTOVŠEK

Ne treba nam kodeks postupanja, nego primjena zakona
Objavljeno 23. studenog, 2019.
DOC. DR. SC. NENAD VERTOVŠEK, ODJEL ZA KROATISTIKU SVEUČILIŠTA U ZADRU

Vezani članci

INTERVJU: TENA ŠIMONOVIĆ EINWALTER, ZAMJENICA PUČKE PRAVOBRANITELJICE

Treba nas zabrinuti količina govora mržnje od strane mladih na internetu

INTERVJU: SUNČANA ROKSANDIĆ VIDLIČKA

Internet sve više postaje svojevrsna arena govora mržnje

Kad bismo se poigrali riječima, mogli bismo umjesto pitanja: "Koliko je zastranjivanju u komunikaciji pridonio i ubrzani razvoj digitalnih medija?", postaviti i pitanje: "Koliko je ubrzani razvoj digitalnih medija pridonio zastranjivanju u komunikaciji?". No, stvar je malo složenija i nije "igra", jer ta dva procesa utječu međusobno gotovo istodobno u okružju politiziranosti, post truth društva i fake news navikavanja - kaže doc. dr. sc. Nenad Vertovšek s Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru te dodaje:

- Manipulatori medijima i publikom koriste i digitalizaciju da nametnu što veću brzinu tehnoloških i medijskih promjena bez dovoljno etičkog i kritičkog okvira. Zastranjivanje, otuđenje u komunikaciji, u to se često izvrsno uklapa kada ne trebamo mnogo misliti, nego brzo reagirati bez relevantnog razgovora, diskursa te komunikacije u kojoj ne trebamo ništa reći, samo posijati teme, razgovore, tračeve i poluistine bez odgovornosti. Ego osoba koje "vole mrziti" bez razloga, putem novih tehnologija izuzetno je velik, gotovo kao i njihov strah spram jasnog stava s prezimenom. Zato i postoji anonimni bijeg. No, treba naglasiti, sama tehnologija i njezina zlouporaba ne ovisi toliko o tehnološkoj strukturi, više o namjerama tvoraca, mentalitetu, pravnog i etičkog okružja u kojem se govor mržnje i otuđeno komuniciranje odvijaju.

Postoji Kodeks postupanja radi suzbijanja nezakonitoga govora mržnje, no čini se da je on umnogome mrtvo slovo na papiru. Zašto?

- Kao i svaka slova papira koja se donose "preko volje" s prethodnom nadom da se neće primjenjivati, ili ih "naši" ljudi u pravosudnom ili zakonodavnom okružju neće provoditi "doslovno". Papiri trpe razna slova, ovisno o tome kako ih netko čita, kod nas je previše licemjerja kada se političari ili dužnosnici javno pozitivno izjašnjavaju oko onoga "što traži EU", ili "što je zgodno spomenuti u izbornoj utrci", dok se istodobno u praksi to prikriva, ne osuđuje ili mediji spominju samo ako su veći skandali.

Umjesto da istraže dublje uzroke licemjerja, većina medija, od novina preko TV-a do portala, radije samo iznose uvrede i prikrivene poluistine, samo bilježe zgražanja i reagiranja "druge strane", ili ostrašćene komentare. Loša je tu komunikacija između medija i publike, kao i unutar javnosti gdje i mediji, uz elitu i njihove promotore, atomiziraju pojedince koji misle svojom glavom, žele jasne odnose u komuniciranju i društvenim mrežama.

Velik dio foruma jedva čeka objaviti "strasne" osude, klevete i vrijeđanje samo radi većeg broja klikova, radi oglašivača, a sve to nazivajući slobodom govora i izražavanja. Za mnoge stvari ne treba kodeks nego obična primjena zakona u svakodnevnom govoru ili incidentima, jer sve bi se i tehnički moglo lako riješiti bez novih zakona i neplodnih rasprava u Saboru ili na portalima i tiskovinama, kritičkim okvirom brisanja uvredljivih kometara, no, opet, kao da se namjerno sloboda klikanja pretvara u slobodu govora i mišljenja. Srećom, postoje portali koji ne dopuštaju uvrede ili ponižavanja, a opet imaju mnogo klikova, jer su i tekstovi ozbiljniji.

SLOBODA IZRAŽAVANJA
Kako se uopće nositi s govorom mržnje, a ne naštetiti slobodi izražavanja, kad se radi konkretno o Internetu i svemu što on nudi?

- Ponovno podsjećam na uvriježeno licemjerje oko "provedivosti" onoga što je većinom već zapisano u postojećim zakonima. Slično kao i kod prometnih prekršaja ili težih kaznenih djela, i govor mržnje ovisi o tome gdje je detektiran, u "elitnim" (ovu riječ namjerno pišem u navodnicima) krugovima, ili na ulici. Za poznatije osobe iz jednog dijela politike, (ne)kulture ili estrade, pravila ne vrijede kao i kod "običnih smrtnika", njima se prekršaji niti ne evidentiraju, ako baš moraju onda minimalno. Tu mediji pomažu u razotkrivanju, ali često uz glad za skandalom. O tome tko je počinitelj, ovisi i pisanje ili prikazivanje događaja ili nedjela.

Anonimnost valja štititi, kao i slobodu govora, no to više nije tako, jer se time štite uvrede s postova ili profila koji su često orkestrirani, služe odvraćanju normalnih i društveno kritičnih komentara. Sloboda izražavanja praktički često ne vrijedi za sve, netko će se privesti zbog majice, drugi ni nakon kontinuiranih fizičkih i najgrubljih prijetnji. Slično kao i kod nasilja prema ženama i manjinama, teško je nešto suzbijati ako tzv. "tradicionalni" odgoj potiče nasilje protiv svih koji nisu kao "mi" i ne misle kao mi.

Tu je i nedavna pomalo licemjerna "akcija" protiv onih iz vladajuće stranke koji šire mržnju prema onima iz drugog dijela stranke, dok za sve ostale vrijede drugačija mjerila. Ispada dovoljno da počinite takav prekršaj, ili teže nedjelo, i zato vas samo isključe iz stranke bez zakonskih sankcija ili utvrđivanja njihove potrebe. To uvijek "miriše", rekao bi Chomsky, na zaštitu "elite" ili povlaštenih dijelova društva.

Negativni primjeri upućuju i na ružnu komunikaciju u kojoj uvijek stradavaju najviše obični ljudi iz mase, dok se "izabrani" samo premjeste na neko drugo mjesto, isključe za neko vrijeme, ili jednostavno pričekaju da vrijeme učini svoje. Što ako niste u nekoj stranci, iz čega će vas isključiti? Ako nemate stranku onda će vas odmah kazniti prema zakonu?! Ako se dio vladajućih, čitam jedan komentar, toliko mrzi, koliko se mrzi tek "one druge". Sloboda izražavanja ne postoji ako time dokazano kršite nečija ljudska prava i dostojanstvo, sve drugo je često izlika za "elitne" hejtere i/ili trolove…

IZAZOVI NOVOG DOBA
Plaćamo li danak digitalnom dobu i globalnoj komunikacijskoj umreženosti na svim razinama?

- Ne, plaćamo danak kada mislimo kako će nas samo neizbježna brzina razvoja tehnologije i komunikacije očuvati spram zlouporaba, plitkih umova, ili izvježbanih mrzitelja koji već djeluju u pravim "tvornicama trolova" (nedavni primjer iz Poljske) gdje se svjesno i kontinuirano šire neistine, prokazuju, kleveću i provode "planove proizvodnje" za određene interesne (i globalnim) skupinama ili lobijima.

Tu je kao i povika na umjetnu inteligenciju (AI) - ne trebamo se bojati umjetne, neljudske inteligencije, nego ljudske (ne)inteligencije koja za sobom vuče ljude u ratove, sukobe i mržnju. Možda će AI biti ljudskija spram onih koji danas ratove na Zapadu ili Istoku opravdavaju "svetim načelima". Jedna je lijepa izreka Renea Guenona: "Ne postoji sveti rat, samo sveti mir!". Također, ne postoji umjetna inteligencija koja mrzi, ili ju se treba bojati, nego samo ljudi koji će činiti zlo u njezinom razvijanju. Već sada vrhunski stručnjaci govore o laganom stišavanju digitalnog doba, prijelazu na kvantna računala, kiborge i slično, no to je već druga priča koja, nažalost, opet neće proći bez pohlepe i gotovo drevne navike da širimo mržnju.

Može li se stvoriti učinkoviti algoritam koji će prepoznati govor mržnje ili, zapravo, unatoč velikim tehnološkim skokovima, elektronska "inteligencija" nema nikakvih izgleda shvatiti ljudski kapacitet za ironiju, sarkazam i dvosmislenost, a posebno ne za ljudsku zlonamjernost, mržnju i ekstremizam?

- Ovdje su zapravo dva pitanja - jedno je kako upotrijebiti inovativne i kreativne stručnjake da spoje potrebne analitičke metode s upotrebom računala i, što se toga tiče, koliko mi je poznato, postoje i međunarodni i domaći projekti, odnosno nastojanja da se takva praksa uspostavi. To, naravno, zasad ne ide bez sudjelovanja ljudi, teoretičara medija i visokostručnih tehničara, uvijek s visoko izraženim etičkim kompetencijama i namjerama.

Razne metode i načini postoje, primjerice faktograf.hr, koji vrlo uspješno za publiku i obične ljude "mjeri" količinu činjenica u određenim tekstovima, daje upute i razotkriva skrivene namjere. Slično čitanju između redaka koje se već provodi u običnom životu, ili stručnim analizama medija. Jer i stvoritelji Facebooka već su priznali kako im je u početku namjera bila, uz određene komunikacijske interese, psihološki utjecati na kreiranja ljudskih mišljenja i mišljenja javnosti. To je blisko i vojnim projektima koji nisu uvijek u okvirima normalne etike, ponekad prikriveni i "željom" da se upoznaju i otkriju "sadašnji i budući neprijatelji" i zaštite "svoji".

Medijski je stoga izuzetno važno, i sve će biti važnije, ne samo razotkrivati otuđenja u komunikaciji i govor(e) mržnje, nego uspostaviti njihovo sankcioniranje ili normalan ljudski otpor. Ne samo zbog svih nas, nego posebno radi mladih generacija, tinejdžera i djece koja dolaze sve ranije u svijet medija, a nisu uvijek dovoljno otporni na manipulacije iz medija i manipulacije medijima. Čak i Zuckerberg polako prestaje biti neupitni "vizionar i genij", prepoznaje se sve više kao manipulator visoke inteligencije i stručnosti koji lukavo usmjerava mišljenja, skuplja podatke bez vašeg znanja (afera Cambridge analytics), i profile prodaje onome tko bolje plati, ili je moćniji.

Masu, često neupućenu i nedovoljno profiliranu kao odgovornu javnost koja ima pravo tražiti jasne odgovore na sva pitanja i probleme, manipulatori shvaćaju kao stado ovaca koje samo treba uvjeriti (voditi i potjerati), budući da je u većini događanja uglavnom nemoćna, osim ako ne želi samo veću zabavu. To je, upućuju i mediji, jednostavno tako, nema pomoći, jedino ako se po svaku cijenu ne izborite za svoje mjesto u "eliti" gdje će vam više stvari biti "normalno" i dopušteno. Inače, o mržnji je već poetski i sažeto rečeno kako je to - otrov koji ispijaš ti, dok očekuješ da umre netko drugi…". Nova i buduća tehnologija i umrežavanje, ako budu popraćene uz dovoljno iskušane zlouporabe i gladi za manipulacijom, samo će povećati dozu i ubrzati ispijanje. (D.J.)
Velik dio foruma jedva čeka objaviti “strasne” osude, klevete i vrijeđanje samo radi većeg broja “klikova” radi oglašivača, nazivajući to slobodom govora i izražavanja.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

BRITANIJA PRED RASPADOM

Pedofilski skandal koji bi mogao sahraniti monarhiju

2

PLUTAJUĆA PROŠLOST

Brodovi koje nagriza vrijeme:
Nekad divovi, danas olupine

3

TEMA TJEDNA: FRANJO TUĐMAN - OBLJETNICA SMRTI (I.)

Od vizionara i domoljuba do državnika i Europejca