Klimatolog s više od 15 godina iskustva u razvoju i evaluaciji numeričkih modela za simulaciju klime, dr. Goran Georgievski trenutno se bavi istraživanjem učinka promjena klime na termodinamiku permafrosta i implementacijom tih procesa u klimatološke modele.

Svoja istraživanja dr. Georgievski provodi u Helmholtz centrima: Institutu za obalna istraživanja, i Alfred Wegener Institutu za polarna i ocenografska istraživanja, a u suradnji s Max Planck Instititutom za Meteorologiju. Izneseni stavovi osobni su, i ne predstavljaju ni jednu od navedenih institucija..

Na predavanju u Zagrebu prije sedam i više godina predstavili ste temu Klimatske promjene: općenito i prvi rezultati CCLM simulacija u sklopu CORDEX-a. Što se u međuvremenu dogodilo s klimom, koliko su promjene još dramatičnije, što pokazuju nove simulacije i nova istraživanja?

- Klima je, prema jednoj od definicija, srednje stanje atmosfere u određenom razdoblju. Dužina tog razdoblja ovisi o tome koji fenomen promatramo i koji nas procesi zanimaju te koliko je dug vremenski niz za koji imamo podatke. Kad govorimo o suvremenim klimatskim promjenama, obično se uzima razdoblje od 20 ili 30 godina, tako da je period od sedam godina prekratak da bismo, strogo govoreći, mogli reći što se dogodilo s klimom. Ipak, promjene u trendu zatopljavanja i pojavama vezanim uz zatopljenje zaista su dramatične, i potrebna je ekspertiza stručnog tima da bi ih se sve nabrojilo i javnosti približilo značenje tih spoznaja. Ovdje mogu navesti nekoliko opće poznatih primjera i neke od spoznaja iz područja moje uže specijalnosti. Prema podatcima Američke administracije za atmosferu i oceane (NOAA), šest globalno najtoplijih godina od početka mjerenja temperature zabilježeno je u proteklih sedam godina! Također, najnovija IPCC izvješća, čije se procjene temelje na najnovijim klimatološkim simulacijama, upućuju na dramatičnost situacije. Uz sadašnje količine emisije CO2 i stopu zagrijavanja od oko 0,25 °C po dekadi, procjene su da bi se do 2030. godine mogle dosegnuti temperature koje bi pokrenule procese i pojave koje dalje potiču i ubrzavaju negativne učinke globalnog zatopljenja, primjerice, Arktički ocean bez leda u rujnu! Nestanak morskog leda ubrzao bi daljnje zagrijavanje i otapanje kontinentalnog leda i permafrosta. Uz dizanja razine mora i zagrijavanje Arktika, došlo bi i do promjene cirkulacije atmosfere i povećane pojave ekstremno hladnih zima u Europi i Sjevernoj Americi. To bi moglo navesti na pogrešan zaključak da zbog ekstremno hladnih zima zapravo nema zatopljenja, no globalno usrednjeno ipak bismo svjedočili zatopljenju, a satelitske snimke čak pokazuju da Arktik gubi morski led brže nego što to modeli predviđaju.

Sljedeći kontroverzni primjer vezan je uz satelitske snimke koje pokazuju Zemljinu površinu zelenijom, no to je zelenilo uglavnom posljedica novozasađenih poljoprivrednih površina u Indiji i Kini, i djelom pošumljavanja u Kini. Na žalost, novodobiveno zelenilo poljoprivrednih površina ne nadoknađuje štetu koju na klimu i gubitak bioraznolikosti ima nestanak prirodne vegetacije u tropskim regijama, poput Brazila i Indonezije.

Interpretacije klimatskih promjena u medijima pune su senzacionalizma, stvaranja atmosfere straha za opstanak Zemlje i ljudi. Dojam je da su objektivna i znanstveno utemeljena tumačenja u drugom planu?

- Na žalost, više je faktora koji utječu na takvu situaciju, i teško je razlučiti koji je od njih presudan. Koliko ja razumijem ljudsku narav, ljudima je draža mitologija od golih činjenica. U prilog tome govori opstanak religije do današnjih dana. Iz te gladi za mitovima, rekao bih, proizlazi i glad za senzacijama. A takvu situaciju na tržištu iskorištavaju medijske kuće, pa je na snazi pozitivna povratna sprega između ljudske potrebe za senzacijama i medija koji hrane tu glad za uzbuđenjima. Koliko je pogubna ta sprega između medija i gladi za senzacijma, najbolje se vidi na nakaradnom primjeru Hrvatske televizije, koja svojim pretplatnicima prodaje pseudoznanstveni senzacionalizam, teorije urote i mistiku pod krinkom ruba znanosti. Na vama novinarima, a i na nama znanstvenicima, bitna je zadaća da u doba digitalnih medija uspostavimo bolju komunikaciju i obrazujemo javnost.

Kakva je uloga čovjeka, njegova odgovornost, u globalnom zatopljavanju kakvo nam se događa?

- Kao i u svakom kompleksnom sustavu, kao što je to i klima, tu vladaju nelinearne povratne sprege i teško je točno razlučiti koliko je točno koji mehanizam pridonio promjeni ukupnog stanja atmosfere koje zapažamo. Koliko danas razumijemo mehanizme koji utječu na klimu, ipak možemo reći da je glavna odgovornost za zatopljenje koje danas zapažamo povezana s ljudskim aktivnostima. U znanstvenim krugovima u kojima se krećem nije sporno da je zatopljenje posljedica ubrzanog razvoja ljudske vrste i trošenja prirodnih resursa. Ono oko čega je rasprava još uvijek otvorena detalji su vezani uz razumjevanje procesa i koliki je udio u promjeni klime zbog ljudskog djelovanja, a koliko su na snazi prirodni mehanizmi. Prirodne procese koji utječu na klimu dijelimo na vanjske faktore (Sunčeva aktivnost i udaljenost Zemlje od Sunca) i unutarnje faktore, zbog interakcije atmosfere, oceana, kriosfere, geosfere i živog svijeta. Neke od manifestacija zbog te interakcije su promjene u koncentraciji plinova u atmosferi, promjene strujanja u oceanima, promjene cirkulacije atmosfere i količine oborina. Od vanjskih faktora na vremenskoj skali koja nas zanima kad govorimo o globalnom zatopljenju (recimo, posljednjih 100-200 godina, ili od početka instrumentalnih mjerenja, ili nakon Industrijske revolucije) Sunčevo je zračenje praktički konstantno ili se nebitno mijenja, a trenutno je zapravo na minimumu. Slično je i s udaljenošću Zemlje od Sunca, tj. orbitalnim faktorima ili tzv. Milankovićevim ciklusima (prema astronomu Milutinu Milankoviću, podrijetlom iz Dalja). Prema tim orbitalnim faktorima, mi se nalazimo na početku novog ledenog doba, no taj proces zahladnjivanja je postupan, i traje stotinjak tisuća godina do maksimuma glacijacije, pa je za promjene klime koje nas ovoga trenutka zanimaju također nebitan. Većina znanstvenika globalno zatopljenje pripisuje pozitivnoj povratnoj sprezi porasta temperature i koncentracije CO2 u atmosferi zbog spaljivanja fosilnih goriva. Školski primjer kojim bih upozorio na to kako ljudska aktivnost utječe na promjene klime vezan je uz spaljivanje i sječu tropskih prašuma te prenamjenu tog zemljišta u poljoprivredne površine za hranidbu stoke u mesnoj industriji. Sječom šuma mijenja se albedo (količina od tla reflektirane Sunčeve energije u atmosferu), transpiracija biljaka (količina vodene mase koja se izmjenjuje između tla i atmosfere) i fotosintetička aktivnost (količina CO2 koju biljke izdvajaju iz atmosfere i količina kisika koji proizvode). Sve te promjene utječu na promjene u energetskom balansu, hidrološkom ciklusu i količini CO2 u atmosferi, a manifestiraju se u promjenama globalne cirkulacije atmosfere i količine oborina. Nedavno sam sudjelovao u projektu (ESA-CCI-LC, European Space Agency Climate Change Initiative - Land Cover) u kojem smo nastojali procijeniti koliki je učinak promjena Zemljina pokrova (deforestacija je najjači faktor) na numeričke modele za procjene klime. Simulacije su pokazale da deforestacija koja se sustavno odvija utječe na promjene monsunskih vjetrova. Za one koji žele znati više, radovi su objavljeni u časopisima Remote Sensing of Environment i Theoretical and Applied Climatology. Ukratko, svi organizmi koji obitavaju na Zemlji mijenjaju klimu. Mi je mijenjamo tako što pripremamo teren za neka buduća bića koja će moći živjeti na bitno višim temperaturama nego što će se ljudska vrsta evolucijskim procesima stići prilagoditi tim novim klimatskim prilikama.

Zašto svjetskim čelnicima ne uspijeva čvrst dogovor o smanjenju emisija stakleničkih plinova u atmosferu?

- Zakonitosti političke ekonomije i izrabljivanja prirodnih resursa toliko su isprepleteni i kompleksni da je uz poznate oblike društveno-političkih uređenja gotovo nemoguće organizirati raspodjelu energije i hrane tako da bude pravedna i na dobrobit svih. Zagovornici desnog populizma glasaju za Trumpa i njemu slične te zovu na jačanje nacionalističkih država. Zagovornici pak klasičnog lijevog populizma pozivaju na revoluciju i rušenje kapitalizma. No, koliko ja razumijem povijest, sve se revolucije uglavnom svode na izreku: Sjaši Kurta da uzjaši Murta. Također, noviji primjeri, sa “žutim prslucima”, upućuju na to kako ti populistički pokreti uglavnom završe u bezidejnoj kontradikciji vlastitih zahtjeva i nepotrebnom nasilju. A nitko se pritom nije spreman odreći luksuza stečenih rođenjem unutar granica država koje nas razdvajaju od zemalja u razvoju i konzumerizma utemeljenog na sudjelovanju u lancu nabave proizvoda nastalih na izrabljivanju prirodnih bogatstava zemalja kojima vladaju vojne hunte i krvoločni diktatori. Umjesto da se odreknemo trgovine i krvavo stečenih sirovina iz nehumane proizvodnje, mi još izvozimo oružje za te ratove. Revolucija bi se trebala dogoditi u glavama. Ljudi bi trebali shvatiti da smo svi podjednako ugroženi štetnim učinkom klimatskih promjena i da svaki oblik ekonomski isplative proizvodnje energije, čak i iz obnovljivih izvora, dolazi pod cijenu degradacije okoliša. Zemljini resursi nisu neograničeni, i treba ih štedljivo korisiti, te racionalno i pravedno distribuirati. Zauzeo bi se za usvajanje ljudskog prava da po rođenju Zemljini resursi podjednako pripadaju svima, ali i za obavezu da se prema tom vlasništvu odgovorno odnosi. U tu svrhu prevoziti se biciklom umjesto autom kad god je to moguće, posaditi drvo u Lici, reducirati mesne obroke na dva-tri tjedno umjesto svakodnevno, izbaciti iz upotrebe predmete od jednokratne plastike, bojkotirati ili visoko oporezovati sirovine stečne nehumanim izrabljivanjem ljudskog rada - trebale bi biti neke od mjera za usporavanje degradacije okoliša. S takvom transformacijom shvaćanja svijeta oko nas i ekonomije možda bismo mogli izbjeći tragediju globalnog zatopljavanja, a i izbjegličke krize, jer resursa na Zemlji ima dovoljno, možda za još koju milijardu ljudi, ali uz racionalno gospodarenje. Bojim se da ljudska vrsta nije na visini tog zadatka, ali još uvijek sam oprezni optimist.

Vaš komentar na ulogu mladih, napose Grete Thunberg, vezano uz klimatske promjene?

- Prvi put sam vidio govor Grete Thunberg prije negdje godinu dana, i moram priznati da mi je bilo pomalo nelagodno gledati kako nam dijete preuzima posao komuniciranja rezultata klimatoloških istraživanja, ali očito to radi bolje nego što su to klimatolozi i popularizatori znanosti u stanju. S druge pak strane, pretpostavljam da su karijere zaposlenih ljudi danas toliko zahtjevne, a slobodno vrijeme opterećeno potragom za senzacijma, pa se pomalo zaboravlja školsko gradivo prirode i društva, te su nam potrebna djeca koja upravo u školama uče prirodne zakone da podsjete starije na neizbježnosti štetnih učinaka klimatskih promjena.

No kao što sam naveo, svi ti masovni pokreti podložni su tome da budu korumpirani aznim idejama i postanu groteskna kontradikcija sami sebi. Iz nezadovoljstva zbog loše komunikacije pokrenuo sam web-stranicu za promicanje spoznaja utemeljnih na satelitskim zapažanjima i rezultatima klimatoloških istraživanja: www.netizengeo.com i YouTube kanal Netizen Geo.(D.J.)