Vezani članci
TEMA TJEDNA: OD KLIMATSKE KRIZE DO KLIMATSKE HISTERIJE (I)
INTERVJU: DANIJEL JUG
Da bismo razumijeli klimatske promjene, prvo se moramo prisjetiti da je, za razliku od meteoroloških prilika (vremena), klima prosjek skupa meteoroloških prilika karakterističnih za određeno podneblje - kaže dr. sc. Nikola Biliškov, znanstvenik s Instituta Ruđer Bošković, te dodaje:
- Ono što nazivamo klimatskim promjenama je globalna promjena, najevidentnije izražena u promjeni temperature Zemljine površine i najnižih slojeva atmosfere. To su općenite definicije, tako da se odnose na sva moguća stanja klime. Jasno je da se u povijesti našeg planeta dogodilo mnogo klimatskih promjena, koje su bile uzrokovane različitim, ali uvijek prirodnim utjecajima. To nije sporno, ali nikako se ne treba uzimati kao argument za bilo kakvo opravdavanje ili negiranje aktualnih klimatskih promjena. Naime, danas je više nego jasno, potvrđeno doslovce milijardama pojedinačnih, sistematiziranih objektivnih mjerenja desetina tisuća znanstvenika, objavljenih u recenziranim znanstvenim časopisima, na kraju pretočenima na nekoliko tisuća stranica IPCC-evih izvještaja, nekoliko ključnih činjenica o aktualnim klimatskim promjenama: 1. aktualne klimatske promjene nisu ni prve ni posljednje u geološkoj povijesti našeg planeta; 2. do klimatskih promjena može dovesti više različitih faktora (uključujući promjene u orbiti, vulkane i sl.), od kojih neki mogu biti antropogeni; 3. aktualne klimatske promjene uzrokovane su porastom temperature, koja je direktno korelirana s porastom koncentracije stakleničkih plinova u zadnjih 200 godina, tj. od početka industrijske revolucije; 4. porast koncentracije stakleničkih plinova poklapa se s iskorištavanjem fosilnih goriva kao glavnog izvora energije u industrijskom dobu; 5. čitav niz izmjerenih parametara jasno i nedvosmisleno pokazuje da višak CO2 u atmosferi potječe iz fosilnih goriva; 5. velike vulkanske erupcije dovele su do kratkotrajnih padova prosječne globalne temperature, neznatne u odnosu na predominantan rastući trend; 6. klimatski modeli (sofisticirani programi koji u sebi sadrže najbolje danas dostupne teorijske modele, koji su prošli višestruku rigoroznu znanstvenu provjeru, a koji omogućuju račun multidimenzionalnih problema na najjačim danas dostupnim superkompjuterima) reproduciraju aktualne trendove tek kad uzmemo u obzir antropogene faktore.
Sve to nam govori da prirodni procesi ne daju dovoljno dobar skup parametara za modeliranje trenutnih klimatskih promjena. Slijedom toga (ali razmatranjem na puno dubljoj razini) došli smo do zaključka da su antropogeni faktori glavni doprinos aktualnim klimatskim promjenama. To su objektivne činjenice koje donosi današnja znanost.
Posljedica svega toga nije da će nam biti "samo malo toplije" - porast temperature je posljedica povećanja topline atmosfere, a toplina je, kao što znamo, makroskopska posljedica kinetičke energije čestica od kojih se sastoji atmosfera. Povećanje energije dovodi do niza procesa, kojima sve češće svjedočimo, a najočitije se odražavaju u sve ekstremnijim vremenskim prilikama: u rekordnim i sve učestalijim uraganima, u toplinskim udarima ljeti i naletima ekstremne hladnoće zimi, u ekstremnim sušama i poplavama, pomicanju granica rasprostranjenosti biljnih i životinjskih vrsta, porastu razine mora, otapanju ledenjaka itd. Naravno, sve se to odražava i na društvene aspekte, pa tako svjedočimo masovnim migracijama stanovništva (dobrim dijelom uzrokovanim klimatskim promjenama), sve češćim ratovima za osnovne resurse (npr. za vodu i obradive površine zbog dezertifikacije), ali i nestajanju cijelih tradicionalnih kultura zbog degradacije vjekovnih okoliša.
GREEN NEW DEAL
Klima je umnogome složen sustav, je li i zbog toga tako puno nesporazuma?
- To su vrlo složeni procesi, a u odgovaranju na njih znanost može dati važne smjernice. Važno je pritom imati na umu da je klimatski sustav jedan od najsloženijih sustava koje poznajemo, upravljan velikim brojem parametara koji su u stalnom međudjelovanju kroz povratne sprege. Zato treba prepoznavati tzv. lažna rješenja, koja se najčešće pojavljuju na polju geoinženjerstva, namjernog mijenjanja nekih aspekata ekosustava kako bi se na umjetan način umanjilo sunčevo zračenje i sl. U više eksperimenata se pokazalo da takvi pristupi ne funkcioniraju, jer pretjerano pojednostavljeno pristupaju sustavu koji je po svoj prirodi vrlo složen. Ono što nam je potrebno je udruženo djelovanje znanstvenika svih mogućih profila, od prirodoslovnih preko tehničkih do društveno-humanističkih, u suradnji s društvenim pokretima. U ovom trenutku su nam potrebne nove tehnologije, ali one nisu dovoljne, nego je zajedno s njima potrebna promjena prevladavajuće društveno-ekonomske paradigme, koja se temelji na činjenično neutemeljenom narativu o permanentnom rastu. To je temelj onoga što nazivamo Green New Deal.
Prema Vašim saznanjima, je li utjecaj klimatskih promjena doista toliko alarmantan?
- Da, aktualne klimatske promjene je potpuno ispravno nazivati klimatskom krizom i dobar je početak proglašenje klimatskog izvanrednog stanja, u punom smislu tog pojma. Nakon toga treba i djelovati kao u izvanrednom stanju. IPCC-evi izvještaji jasno govore u kolikoj je mjeri narušena kimatska ravnoteža. Ne samo to, nego to može reći i svaki klimatolog ili geofizičar, koji se bavi nekim od aspekata klimatske krize. Primjerice, prije nekoliko dana sam na jednom predavanju glaciologinje dr. sc. Valentine Radić sa Sveučilišta Britanske Columbie u Vancouveru čuo detaljnu analizu stanja planinskih ledenjaka, koja pokazuje da su oni izašli iz termičke ravnoteže, što znači da se intenzivnije tale nego što se zimi smrzavaju. Stanovnici mnogih Pacifičkih otočnih država su očajni, jer doslovce gube tlo pod nogama. Ako želite nešto bliskije, onda treba spomenuti da osiguravateljske kuće sve ozbiljnije uzimaju u obzir utjecaje klimatskih promjena pri donošenju svojih odluka. Dr. Sasja Beslik, direktor Održivih ulaganja u Nordea grupi nam je na skupu "Klimatske promjene u Hrvatskoj: što možemo i moramo poduzeti?" u organizaciji Hrvatske gospodarske komore iznio niz argumenata za neugodan zaključak da se, zbog klimatskih promjena, predviđa da na području Hrvatske 2070. više neće biti Hrvata.
KORPORATIVNI UTJECAJI
Ako je stanje u tolikoj mjeri dramatično, možemo li se uopće prilagoditi promjenama?
- Možemo i moramo! To je zapravo apsolutni imperativ. Vi ste naveli cijenu klimatske akcije, ali da steknemo pravu sliku, cijenu djelovanja treba usporediti s cijenom posljedica održavanja statusa quo, tj. business-as-usual scenarija. IPCC u svom izvještaju iz 2018. godine navodi da bi ekonomska šteta dopuštanja porasta temperature +2 °C (u odnosu na porast od 1,5 °C) iznosila globalno 69 bilijuna dolara godišnje. Sad se pitamo imamo li mi uopće na raspolaganju taj novac. Dakle, samim preusmjeravanjem direktnih poticaja za fosilna goriva na obnovljive izvore i energetsku efikasnost oslobodilo bi se 775 milijardi dolara godišnje na globalnoj razini (na razini SAD-a 20 milijardi dolara). Prema Europskom parlamentu, pravednijom raspodjelom financijskih sredstava oslobodilo bi se još 650 milijardi dolara godišnje globalno. Dodamo li tome rezanje sredstava u iznosu od 25 % za vojske 10 najvećih sila, oslobodili bismo još 325 milijardi dolara. Ne zaboravimo tu niti najbogatije ljude svijeta, onaj 1% koji imaju više bogatstva od polovice čovječanstva; oni vole spremati svoj novac u poreznim oazama. Procjena UN-a iz 2015. kaže da se na taj način na isplaćuje između 24 i 36 bilijuna dolara. Prema tome, čini se da nam nedostaje samo nešto političke odlučnosti.
Prilagodba između ostalog uključuje i drukčije raspolaganje energetskim resursima. Je li drugačija energetika moguća, i kakva? O tome ste držali predavanje...
- Već je više od 100 godina jasno da je drugačija energetika moguća. Još je Jules Verne 1874. godine govorio o vodiku kao energentu budućnosti. No, po tom je pitanju bio puno ozbiljnije prisjetiti se Giacoma Ciamiciana, velikog talijanskog kemičara, oca fotokemije, koji nam je 1912. godine u nizu radova jasno rekao da, prema tadašnjem stanju tehnologije, možemo u potpunosti zamijeniti ugljen solarnim panelima, a predlagao je i modele distribuirane energetike, kakvi su u današnjim raspravama više nego aktualni. Naravno, danas imamo na raspolaganju puno efikasnije tehnologije i materijale. No, ono što opet nedostaje je politička odlučnost, a korporativni utjecaji su u velikom suvišku.
GOVOR MRŽNJE
Neki znanstvenici kažu da čovjek nije odgovoran za klimatske promjene?...
- Treba uzeti u obzir sve znanstveno utemeljene stavove, a to ima sasvim određeno značenje. No, vrlo je jasno da u izgradnji poricanja klimatskih promjena ustvari nema znanosti ili je prisutna u sluganskom obliku. Nazovimo to pravim imenom - to je pseudoznanost uz obilnu i evidentnu potporu velikih korporacija koje se bave ekstrakcijom i distribucijom fosilnih goriva. Kod nas ta potpora nije direktna, ali je uvjetovana političkim uvjerenjima. Žalosno je vidjeti kako neke vrhovne znanstvene institucije bez ikakvih problema odobravaju održavanje skupova u svojim prostorima, koji promoviraju takve, potpuno neznanstvene ideje.
Mogu li izravne akcije poput masovnih prosvjeda mladih spasiti klimu?
- Danas čak i znanstvenici pozivaju na direktnu akciju. "Ako treba, neka vas i uhapse!", kaže Jeremy Brentham u svom poznatom komentaru u časopisu Nature. "Otac suvremene klimatologije" James Hansen je više puta hapšen pred Bijelom kućom zbog njegovih prosvjeda protiv daljnjeg korištenja fosilnih goriva. No, mislim da je tu najzanimljiviji Brad Werner, fizičar koji se bavi modeliranjem kompleksnih sustava, a čiji modeli pokazuju da pokreti otpora, koji dolaze izvan ekonomskog sustava, pokreti ljudi ili grupa ljudi, dovode do pozitivnih promjena prevladavajuće dinamike. Masovni prosvjedi mladih na do sada najjasniji mogući način iznose bolnu istinu, a ona glasi: "Mi smo oni kojima je zbog vašeg nedjelovanja ukradena budućnost!" Netko je, uostalom, svjetskim vođama, a posredno i svima nama, morao sasuti u lice te tri jednostavne riječi: kako se usuđujete?! I ne radi se tu o praćenju nekog modnog trenda ili o kultu ličnosti Grete Thunberg, što se pokušava imputirati cijelom pokretu. U tome ima puno više sadržaja, i to jasno argumentiranog, temeljenog na znanstvenim činjenicama. U svom obraćanju Kongresu SAD-a, Greta Thunberg kaže: "Ja ne želim da slušate mene, nego znanstvenike. Želim da se ujedinite iza znanosti. A zatim želim da poduzmete pravu akciju. Hvala." Mladi hodaju ulicama svjetskih metropola kako bi ukazali na nužnost poduzimanja akcije na temelju znanstvenih činjenica. "Greta je iskra, ali mi smo požar", stoji u manifestu britanske podružnice pokreta School Strike for Climate.
Kao odgovor na pokret srednjoškolaca, iznjedrili su se i pokreti kao što je Parents for Climate, pa i Extinction Rebellion. Zajedničko im je što jednostavnim, svima razumljivim jezikom iznose ključne činjenice i zahtijevaju urgentnu akciju. Pokret je izrastao i u Hrvatskoj, i posebno mi je drago bilo razgovarati s tim mladim ljudima, naoružanim vrlo čvrstom argumentacijom. Upravo zbog te neposrednosti i jednostavnosti jezika cijeli pokret je pod žestokom paljbom govora mržnje, koji, sve je jasnije, potječe iz kuhinja velikih fosilnih korporacija.
(D.J.)
IVAN GÜTTLER
NE OČEKUJE SE NESTANAK ŽIVOTA
Najsažetije bih rekao da u ovom trenutku nismo u dramatičnoj klimatskoj krizi, no brzina promjena koju mjerimo i koju očekujemo do kraja stoljeća jest dramatična - kaže dr. sc. Ivan Güttler, klimatolog sa DHMZ-a, te dodaje:
- Cijeli se svijet u posljednjih 100 godina zagrijao oko jedan Celzijev stupanj, a kada gledamo samo kopnena područja oko 1.5 °C. Danas ne vidimo da se ova promjena usporava, dapače. Pojedinci najbolju sliku klimatskih promjena dobivaju kada su sami svjedoci nekog vremenskog ekstrema (toplinski val, požari na otvorenom prostoru, ekstremne količine oborine, poplave, suša). Ono što se događa jest da broj npr. toplinskih valova raste, no svake se godine ne događaju na istom području. Zbog toga je potrebno pratiti što se događa globalno, a za nas što se događa na području cijele Europe, i to tijekom duljeg niza godina, da bismo imali ispravnu sliku klimatskih promjena.
Nešto o klimatskom modeliranju, o čemu je zapravo riječ?
- Današnja znanost o klimi temelji se na tri izvora informacija koji se međusobno nadopunjuju: mjerenja, teorija i modeliranje. Ovaj posljednji izvor informacija i razumijevanje, klimatsko modeliranje, pristup je u kojemu se fizikalni i kemijski zakoni izražavaju jednadžbama, no na način da se mogu rješavati preko računala za model klime svakih npr. 50 km ili 10 km. Posljednjih nekoliko godina tzv. regionalni klimatski modeli imaju mogućnost simuliranja klimatskog sustava svakih jedan kilometar, nešto o čemu su starije generacije klimatologa mogle sanjati. Klimatski modeli računalno su vrlo intenzivni i traže od današnje generacije klimatologa napredne informatičke vještine (npr. rad s 500 i više procesora, upravljanje diskovnim kapacitetima od 100 terabajta i više itd.). Klimatskim je modelima na kraju cilj reproducirati opažena mjerenja, koriste se kao alat kojim možemo procijeniti važnost pojedinačnih procesa u klimatskom sustavu, te ono po čemu su najvidljiviji u javnosti, daju mogućnost izrade tzv. projekcija klimatskih promjena do 2100. i dalje. Za razliku od modela prognoze vremena, kojima je cilj simulacija stanja atmosfere u neposrednoj budućnosti, klimatskim je projekcijama cilj simulacija srednjeg stanja klimatskog sustava, npr. od 2020. do 2050.
SUSTAVI POD RIZIKOM
U jednom ste intervjuu rekli kako se za planet ne trebamo brinuti, preživio je kataklizme, ali civilizacija je pod rizikom. Možete li to malo šire pojasniti?
- U Zemljinoj povijesti, život na planetu bio je blizu masovnog izumiranja bar pet puta, no svaki je put nastavio u izmijenjenom sastavu. Razlozi takvih događaja se istražuju, no kreću se od sporih kemijskih promjena u atmosferi do udara asteroida. Današnje brze promjene u kemijskom sastavu atmosfere (porast koncentracije stakleničkih plinova izvan njihovih uobičajenih raspona u nedavnoj geološkoj povijesti Zemlje) te klimatske promjene do koje one dovode, kao posljedicu imaju povećani stres na biljne i životinjske vrste. Današnja se bioraznolikost smanjuje, a klimatske promjene jedan su od uzroka. Ipak, ne očekujemo ni uz najcrnje scenarije klimatskih promjena nestanak života na planetu. S druge strane, funkcioniranje naše civilizacije ovisi o proizvodnji hrane i energije, sustavima za transport i distribucije te mreži gradova, vrlo često u gusto naseljenim obalnim zonama. Uz porast temperature zraka i mora, promjene u obrascima oborine te uz porast razine mora, svi ovi sustavi su pod rizikom i već danas uočavamo porast troškova za njihovo održavanje. Porast razine mora u 21. i 22. stoljeću će kao posljedicu imati napuštanje dijelova obale koje se neće moći braniti ili na čijem području nećemo imati priliku za inovativne načine prilagodbe.
PREUVELIČAVANJE ŠTETA
Koliko je zbog senzacionalizma u medijima znanstvena istina o klimi u drugom planu?
- Dijelom se slažem s Vama. Bavim se intenzivno ovom problematikom posljednjih 10 godina. Na početku sam se susretao s prevelikim negiranjem klimatskih promjena. Danas je negiranje klimatskih promjena u nešto manjoj mjeri, no sve je glasnije preuveličavanje. Znanstvenici su ovdje uvijek u istoj poziciji: iz mjerenja i istraživanja prenositi svoja saznanja političarima i građanima. Sažeto, klimatske promjene dovoljno su težak i zabrinjavajući fenomen da bi ga se još preuveličavalo.
Jesu li povećane emisije stakleničkih plinova presudan faktor klimatskih promjena?
- Od 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća utjecaj porasta stakleničkih plinova glavni je razlog klimatskih promjena koje vidimo. Utjecaj Sunca, vulkana, prirodne varijabilnosti i ostalih čestica i plinova koje ljudi emitiraju (ozon, sulfati, …) ne može objasniti globalne klimatske promjene. Na manjim prostornim skalama situacija je složenija i moguće su situacije da neki od alternativnih procesa preuzme glavnu riječ u kraćem razdoblju. No na skali od nekoliko desetljeća, porast koncentracije stakleničkih plinova dominira i na tim manjim prostornim skalama.
Posljednjih tjedana puno je mladih izašlo na ulice, tražeći da se nešto učini za spas klime?
- Jako je pozitivno što su mladi zainteresirani za ovu problematiku. Siguran sam da će se neki od njih odlučiti za politiku ili znanost (bazičnu ili primijenjenu) te iz te perspektive dati svoj doprinos borbi protiv klimatskih promjena. Klimatske promjene možemo i moramo usporiti, pa onda i zaustaviti. Tu je potreban rad svih generacija. U praksi, ni jedan prosvjed sam po sebi ne rješava izvor našeg problema, no rješavat će ga svaki kilogram i milijarda kilograma ugljičnog dioksida koja ne završi u atmosferi i oceanima.
(D.J.)VALENTINA RADIĆ
ČOVJEK JE GOTOVO POTPUNO ODGOVORAN
Prije sedam-osam godina Valentina Radić, mlada hrvatska doktorica glaciologije, prognozirala je, da se tako izrazim, da će do 2100. godine nestati većina planinskih i općenito manjih ledenjaka, što će prouzročiti podizanje razine mora i do 12 centimetara.
Pitali smo dr. Radić stoji li i dalje kod te prognoze?
- Godine 2011. bila sam jedna od prvih koja je napravila ovako modeliranje. U međuvremenu su objavljeni rezultati desetaka modela i svi se slažu s generalnim rezultatima: većina regija (zapadna Kanada, Europa, Novi Zeland, tropski dio južne Amerike, Skandinavija, dobar dio Himalaje...) izgubit će više od 70 % ledenjačke mase ili volumena do kraja stoljeća. Doprinos ledenjaka porastu globalne razina mora se prognozira u rasponu od pet do 20 cm do kraja stoljeća, ovisno o kojemu je klimatskom modelu riječ i o kakvom je scenariju emisija stakleničkih plinova. No gubitak ledenjaka nije samo bitan za posljedice porasta razine mora.
Prije svega, ledenjaci su slatkovodni resursi i kao takvi mogu modificirati količinu i vremenski režim riječnog toka. U regijama s ledenjacima u Aziji i južnoj Americi, koje imaju suhu i toplu sezonu, u toj sezoni voda s ledenjaka jedini je doprinos vodoopskrbi regije. U zapadnoj Kanadi, primjerice, koristi se hidroenergija, koja je poprilično potrebna tijekom ljetne sezone (npr. za klima-uređaje), a voda je najpotrebnija za vrtove i navodnjavanje polja. Dakle, u ljetnoj sezoni, za dobar dio rijeka, ledenjaci su (uz podzemne vode) jedini pridonositelji slivu rijeka (jer onda nema kiše, a sezonski snijeg se već otopio). Bez tih ledenjaka drastično će opasti sliv rijeka onda kada je najveća potreba za njim. Uzrok takvim dramatičnim scenarijima klimatske su promjene, u ovom slučaju konstantan porast globalne i regionalne temperature zraka. Što je toplije, to se led više topi; što je toplije to više oborine pada kao kiša a ne snijeg (a snijeg je ‘prehrana‘ ledenjacima, ne kiša).
Treba naglasiti da klimatske promjene nisu ‘najavljene‘, nego se već zbivaju. Od 50-ih godina 19. stoljeća globalna je temperatura porasla za jedan stupanj, a u mnogim regijama za nekoliko stupnjeva (npr oko tri stupnja na Arktiku). I da sad, nekim čudom, temperatura prestane rasti, ledenjaci bi se i dalje otapali jer su izbačeni iz ravnoteže s klimom i sad prema inerciji idu prema novoj ravnoteži (u toplijoj klimi), koja za dobar dio ledenjaka znači njihov potpuni gubitak.
Naglasila bih nešto što možda ljudima izvan prirodoznanstvene zajednice nije sasvim jasno. Ove se prognoze sve temelje na fizičkim zakonima i matematičkim modelima poduprtim mjerenjima i eksperimentima, a ne na nekakvim znanstvenim procjenama po tome što stručnjaci ‘misle‘ ili ‘prognoziraju‘ da će se dogoditi. Dakle, kao što se može izračunati putanja rakete koja treba sletjeti na Mjesec ili Mars i provesti to u realizaciju, tako se prognoziraju i ‘putanje‘ klime - sve je temeljeno na fizičkim zakonima očuvanja momenta, energije i mase.
Vaša novija istraživanja, kao i predavanja, također imaju velik medijski i znanstveni odjek, poput istraživanja, odnosno modeliranja dinamike ledenjaka. Recite nam nešto o tome?
- Moja novija istraživanja bave se poboljšanjem modela otapanja ledenjaka kako bi se smanjile nepouzdanosti u prognozama. Da bi razvili bolje modele otapanja ledenjaka, trebamo imati više mjerenja. Tako da se dobrim dijelom bavim terenskim radom te postavljam instrumente na ledenjacima kojima mjerim sve komponente energetskih tokova (Sunčevo zračenje,
dugovalno zračenje, turbulentne tokove i senzibilne i latentne topline). Najmanje istraženo područje su teorije i modeli za turbulentne tokove topline između ledenjačke površine i atmosfere jer se ti tokovi mjere specijaliziranim instrumentima koje je teško održavati na površini ledenjaka. A onda mi je to i najveći izazov. (Prilažem fotografiju stanice sa senzorima koju je moj tim prošlog ljeta instalirao na velikom glečeru - Kaskawulsh glacier, u Yukonu).
Koliko medijski senzacionalizam dominira nad objektivnim znanstvenim tumačenja?
- Odgovorit ću vam pomalo filozofski. Objektivna i znanstveno utemeljena tumačenja u planu su donošenja objektivnih i znanstveno utemeljenih tumačenja! Dakle, sama po sebi ta tumačenja ne mogu zadirati u senzacionalizam i kreiranje atmosfere straha te je vaše pitanje u načelu kontradiktorno postavljeno. Kako ljudi nisu objektivni, tako je i normalno da imamo sustav vjerovanja i da smo uvjetovani društvenim normama, očekivanjima itd. Senzacionalizam oko straha za planet i čovječanstvo stvoren je jer je to možda jedini način za reakciju i ‘buđenje savjesti‘ pojedinca. Kao znanstvenica i kao ljudsko biće mislim da je bolje suočiti se s činjenicama koje izravno pokazuju da smo u egzistencijalnoj krizi i da će kriza biti još gora, nego se zavaravati ili očajnički nijekati realnost.
Kakva je odgovornost čovjeka za poremećaje u klimatskoj ravnoteži?
- Čovjek je gotovo potpuno odgovoran (više od 95 %) za ovo globalno zatopljenje (pod ‘ovim‘ mislim na zatopljenje započeto industrijalizacijom od polovine 19. stoljeća pa nadalje). Postoje znanstvenici, željni pozornosti medija, koji će relativizirati zatopljenje i klimatske promjene ukazujući na geološku povijest planeta te naglašavati da su "sve" te promjene u klimi prouzročene promjenama u orbiti Zemlje, Sunčevom aktivnošću i emisijama plinova iz vulkana. Sve to stoji, zapravo vrijedilo je dok se čovječanstvo nije toliko razmnožilo i dok se tehnologija i industrija nisu u tolikoj mjeri razvile da se iz godine u godinu ispuštaju sve veće količine stakleničkih plinova u atmosferu. No u posljednjih 150 godina nema nikakvih znatnih promjena u navedenim faktorima (nema nekog skrivenog vulkana koji nedetektirano emitira CO2), ali se koncentracija CO2 ipak gotovo poduplala (dokazano izravnim mjerenjima). S obzirom na to da se može točno izračunati koliko svaka ljudska aktivnost proizvodi CO2 (od sječe šuma, cementizacije, sagorijevanja nafte i ugljena...), pokazalo se da ukupna količina emitiranog CO2 u atmosferu odgovara u decimalu onoj mjerenoj količini koju je atmosfera primila. A efekt staklenika na porast temperature ravna se prema onim fizikalnim zakonima koje sam prije navela i taj je efekt dokazan još početkom 19. stoljeća.
Vaš komentar na sve masovnije prosvjede mladih diljem svijeta?
- Podržavam ga, premda mislim da su prosvjedi ‘too little too late‘.
(D.J.)