Objavljeno 5. svibnja, 2012.
Mislim kako imam dobru komunikaciju i odnos sa svojim studentima, kaže dr. Raucher
Pozitivan primjer kako neki znanstvenik rođen u Osijeku može veliki ugled i priznanja steći u inozemstvu, ali pritom ne zaboraviti rodni grad, pa čak mu se i odužiti svojim kvalitetnim nastavnim i znanstvenim radom, jest 48-godišnji dr. Dražen Raucher.
Taj doktor znanosti i profesor biokemije i neurologije već 22 godine živi i uspješno radi u SAD-u, a posljednje četiri godine gostujući je nastavnik na osječkom Medicinskom fakultetu. Dapače, dr. Raucher nedavno je izabran u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta u znanstvenom području biomedicine i zdravstva na Katedri za medicinsku kemiju, biokemiju i kliničku kemiju osječke Medicine.
Otišao na tri godine...
U povodu toga, prošloga tjedna u zgradi Medicine koja se nalazi u kampusu Sveučilišta, održao je i nastupno predavanje pod nazivom "Metabolizam nukleotida". Bio je to dio nastave za studente sveučilišnog preddiplomskog studija biomedicinsko-laboratorijske tehnologije, koje su nazočni odslušali s velikom pažnjom, kako i inače prate predavanja glasovitog i omiljenog profesora.
- Ne znam jesam li baš omiljen, ali mislim kako imam dobru komunikaciju i odnos sa svojim studentima, kaže skromno Raucher, koji je, unatoč velikim postignućima u inozemstvu, ostao vrlo pristupačan. Sve redovne stupnjeve obrazovanja, naglašava, završio je u rodnom gradu – osnovnu i srednju školu, te studij matematike i fizike na tadašnjem Pedagoškom (danas Filozofskom) fakultetu. "U SAD sam otišao 1990. godine, zajedno s tadašnjom djevojkom, a današnjom suprugom, također Osječankom Sanjom, čije je djevojačko prezime Bošnjak. Obećao sam joj da ćemo u Americi ostati samo tri godine, ali eto, dva desetljeća kasnije još uvijek smo tamo, snašli smo se. Dobili smo i dva krasna sina, 14-godišnjeg Erica i 16-godišnjeg Dariana", smješka se Raucher, koji je pak u SAD-u u međuvremenu završio i dva poslijediplomska studija, iz stanične biologije i biomedicinskog inženjeringa, te stekao doktorat iz molekularne biofizike. Paralelno, stekao je i nekoliko stručnih priznanja, te objavio niz priznatih znanstvenih radova i postao prvo asistent pa redoviti profesor biokemije i neurologije na prestižnom University of Mississippi Medical Center, u gradu Jacksonu.
Odlični uvjeti u Jacksonu
Kako je pak počeo predavati u Osijeku? "U Osijek sam redovito dolazio nekoliko puta godišnje u posjet rodbini i prijateljima, ali i zbog suradnje s ovdašnjim profesorima s kojima sam i studirao. Neki od njih pozvali su me da na osječkom Medicinskom fakultetu predajem jedan obvezni kolegij, a to je Pisanje znanstvenih članaka na engleskom jeziku. Uz to, već četiri godine predajem i na osječkom poslijediplomskom studiju, koji se baš tada i otvarao, a od početka sam u nastavnom programu", ističe osječko-američki znanstvenik, koji je vrijedni suradni profesor u izbornom modulu poslijediplomskog studija "Genetika, molekularna i stanična biomedicina". "Također, ja sam programski direktor poslijediplomskog studija na biokemijskom odjelu UMC-a Mississippi. Cilj mi je održavati suradnju s fakultetima i studentima u Hrvatskoj, ponajprije u Osijeku, i 'regrutirati' ponajbolje studente koji bi nakon završenog studija dolazili na stručno usavršavanje, poslijediplomski studij i doktorat u Jackson, koji ima odlične uvjete. Primjerice, nudi stipendiju za svih pet godina studija. To je način kako sam i ja, recimo, došao u Ameriku", naglašava.
Tomislav LEVAK
TRENUTAČNO DVIJE HRVATSKE DIPLOMANTICE U JACKSONU
Proteklih nekoliko godina u Jacksonu je na stručnom usavršavanju već bilo više hrvatskih studenata, a "najsvježiji" primjer dvije su diplomantice, jedna iz Zagreba, a druga iz Osijeka. "Nešto više od godinu dana kod nas u laboratoriju provela je Ana-Matea Mekicin s Instituta 'Ruđer Bošković' u Zagrebu, koja upravo tamo završava doktorat. Druga je Teuta Opačak-Bernardi, znanstvena novakinja na osječkom Medicinskom fakultetu. Godinu i pol dana bila je u Jacksonu, i također sada priprema doktorat. Suradnja je stalna i mislimo tako nastaviti. Poslijediplomanti rade istraživanja kod nas, a na osnovu nje predlažu temu za doktorat", objašnjava dr. Raucher, koji provodi i jedan zajednički projekt s Medicinskim fakultetom u Osijeku, uz pomoć hrvatskog Ministarstva znanosti.
Ne razmišlja o povratku prije mirovine
Zbog poslovnih i obiteljskih obveza dr. Raucher ne vjeruje da će se, bar ne prije mirovine, za stalno vratiti u Osijek, ali ističe kako mu je uvijek drago doći u rodni grad. "U Osijek ću i dalje dolaziti najmanje dvaput godišnje, u proljeće i jesen, kada održavam 'blok nastavu' iz svojih kolegija, a odmah potom i ispite. No, drago mi je da pomažem bar na ovaj način. To je potpuno u skladu s mojim željama i nastojanjima da pomognem mladim ljudima u želji da ostvare znanstvenu karijeru", zaključio je.
Cilj mi je “regrutirati” najbolje studente za usavršavanje u SAD-u