Pizza je 80-ih bila novost u Osijeku, Glasova ugopatrola je 1989. ocijenila prve pizzerije
Osamdesetih su se godina prošlog stoljeća u Osijeku počele otvarati i prve pizzerije, među kojima i Bonus, s kojim su Turističko društvo Osijek i Glas Slavonije organizirali ugopatrolu 1989. godine.
Tijesto kao za gužvaru
No, za razliku od ocjenjivanja restorana, ovdje su, kako su istaknuli članovi ugopatrole, imali nešto niže kriterije jer pizza je ipak bila velika novost na osječkim tanjurima, kao i otvaranje pizzerija uopće, pa, kako su zapisali, nisu tražili dlaku u jajetu.
Ipak, većinom posluženih pizza nisu bili zadovoljni te su zabilježili kako mnogi prave tijesto kao za gužvaru i kako ponekad kada se uđe u osječke pizzerije nije sasvim jasno jeste li ušli u kafić, pizzeriju, slastičarnicu ili diskoklub.
Nije im se svidjelo ni to što većina osječkih pizzerija nema imidž prave pizzerije, u kojoj se pred gostima pravi pizza, kao i to što se u njima, u pravilu, ne nude druga jela koja su uobičajena za strane pizzerije poput lazanja, raviola i paste.
Obišla je Glasova ugopatrola te 1989. godine šest osječkih pizzerija: Šimurdu, Sebastian, Madonnu, Napoli, Quattro i Olimpik.
Madonna, zdravljak u Divaltovoj ulici, našao se na listi neplanski, odnosno samo zato što su u pizzeriji Monako bili na godišnjem odmoru. Ocijenili su je članovi Glasove patrole kao pravim lokalom za klince i klinceze, no pizza, među kojima Hawaiin pizza sa šunkom i ananasom, nije ih osobito oduševila, ali nisu im previše zamjerili jer je pizza ondje bila sam sporedno jelo, a poslastice su bile na prvom mjestu. Istaknuli su glasovci i kako su ondje najbolji kupovi koje su probali, a pohvalili su i uslužnost osoblja i čistoću.
Pizzeria Olimpik nije tako dobro prošla. Prvo što je tu zamjerila ugopatrola je jelovnik ispisan flomasterom u različitim bojama, nepostojanje cjenika i poluprijesna pizza za koju nisu dobili račun.
Pizzeria Napoli dobila je nešto bolje ocjene jer je pizza bila ukusna, iako, prema mišljenju ugopatrole, predebela. No, kako im je otkrila konobarica, njihovi gosti upravo takvu vole. Zamjerili su tu zahod bez toaletnog papira, ali ipak su na kraju dobili žutu naljepnicu – koja znači da patrola preporučuje dolazak u tu pizeriju.
Ugopatrona najbolje je ocijenila pizzeriju Šimurda. Dobrim su ondje ocijenili voćni kup i palačinke, kao i popularnu slasticu - bananu s preljevom. Svidjela im se i pizza, pristupačne cijene, čistoća lokala i sanitarija, kao i uslužnost osoblja, jedina zamjerka bio je premalen prostor.
Šimurda pobijedio
Pizzeria koja je dobila samo bod manje od Šimurde i jedina koja još i danas postoji u Osijeku je Sebastian. Glasovci su je pohvalili jer se ondje pizza pripremala pred gostima. Ocijenili su ju najboljom od onih koje su do tada kušali, a pohvalili su i jednostavno i ukusno uređen prostor koji toj pizzeriji daje poseban šarm.
Pizzeria Bonus, koja je, kao što sam rekla, sudjelovala u organizaciji natjecanja, bila je izvan konkurencije, a u spomenutom neposjećenom Monaku meni je pizza, bar neposredno nakon otvorenja, bila najfinija na svijetu. Naime, tu je pizzeriju otvorio prijatelj mog tate i zamolio ga da on, inače izvrstan kuhar i pravi specijalist za dizana tijesta, ispeče prve pizze i osoblje nauči kako se prave.
I samo za kraj, tih su osamdesetih pizze uglavnom imale puno deblje tijesto nego današnje. Nadjev se sastojao od naribanog sira gaude ili trapista, šunka je bila nešto deblje narezana, a gljive su bile iz staklenke ili konzerve.
I da, nije se kao danas pisalo pizza, već pica.
