Osamdesete godine prošlog stoljeća nisu samo označili nebrojeni glazbeni i filmski hitovi već i književni, jednako na domaćoj i inozemnoj sceni.

Romani i ekranizacije

Među domaćim autorima koji su se čitali u 80-ima nemoguće je ne spomenuti Gorana Tribusona i njegovu “Povijest pornografije”, koja je objavljena 1988. i do danas je ostala njegov najpopularniji roman. No u 80-ima napisao je Tribuson još puno toga, kao i Pavao Pavličić, koji je upravo 1981. godine dobio NIN-ovu nagradu za svoj roman “Večernji akt”.

U 80-ima nezaobilazan je bio i Ivan Aralica, koji je, uz ostalo, za djelo “Put bez sna” (1982.) dobio nagradu Fonda Miroslav Krleža, a za “Duše robova” (1984) Vjesnikovu nagradu Ivan Goran Kovačić. Godine 1987. objavio je roman “Okvir za mržnju”, na osnovu kojega je snimljen poznati Papićev film “Život sa stricem” (1988.).

Među autorima i književnim djelima koji su obilježili 80-e svakako još treba spomenuti Momu Kapora i njegov roman “Una” (1981.), koji je ekraniziran 1984. godine, te Dubravku Ugrešić, koja je napisala “Šteficu Cvek u raljama života” (1981.), a koja je dobila i filmsku inačicu. U ovo bi društvo trebalo smjestiti i Milana Kunderu i njegovu knjigu “Nepodnošljiva lakoća postojanja” (1984.), kao i Gabriela Garciju Marqueza, koji je 1982. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, a tri godine poslije objavio mnogima i danas omiljeni ljubavni roman “Ljubav u doba kolere”.

Nepošteno bi bilo ne spomenuti i Ivu Brešana, koji je svoj veliki roman “Ptice nebeske” objavio 1985., a prema kojemu je 1989. godine snimljena i serija. Godinu dana poslije objavljena mu je i “Obećana zemlja”, po kojoj je napisao i scenarij za film Veljka Bulajića.

I opet je premalo prostora da se spomenu svi autori i dobre knjige objavljene i čitane u 80-ima, stoga ću spomenuti još samo jednu, a koja je, kako je zapisano u Glasu Slavonije, bila najtraženija i najčitanija knjiga u Osijeku 1984., ali i 1986. godine. Radi se o romanu Collen McCullough “Ptice umiru pjevajući”. Prema usmenoj predaji, kako bi se do nje došlo, stajalo se i u redovima. Razlog je, vjerojatno, bio istoimena legendarna serija snimljena 1983. godine. U drugoj su polovini 80-ih pak svi zavirili u “Tajni dnevnik Adriana Molea” Sue Townsend.

Više knjižara nego danas

Sve ove, ali i brojne druge knjige mogle su se kupiti u osječkim knjižarama, kojih je tih 80-ih bilo više nego što ih u gradu imamo danas. Kako je zabilježeno u Glasu Slavonije, bile su skupe, ali su se unatoč tome kupovale.

Naravno, knjige su se mogle i posuđivati u čak 109 knjižnica, koliko ih je bilo na području tadašnje općine Osijek i imale su 600 tisuća primjeraka knjiga. Najveća je, kao i danas, bila Gradska i sveučilišna knjižnica, a kako je zabilježeno u Glasu Slavonije, 1986. godine Knjižnica je imala slične probleme kao i danas. Tada su se knjižničari požalili novinarima na neuvjetan prostor, kao i zbog nedovoljno novca za kupnju novih knjiga. Bila sam premala da bih znala kakve je tada probleme imala Knjižnica, ali sjećam je se kao meni najljepše zgrade u gradu i da sam voljela miris knjiga s polica Dječjeg posudbenog odjela.

Moja je omiljena literatura bio “Šegrt Hlapić”, kojeg sam čitala, ponovo i ponovo, kao i “Emil i detektivi” i “Blizanke”.