Omladinske radne akcije u bivšoj Jugoslaviji bile su popularne od kraja Drugog svjetskog rata do kraja osamdesetih. No u Osijeku je prva SORA (savezna omladinska radna akcija) organizirana 1981. i od tada se gotovo cijelo desetljeće u smjenama održavala tijekom ljetnih mjeseci.

Omladinsko naselje

Tako je u Osijeku znalo biti od nekoliko stotina do nekoliko tisuća brigadira iz cijele Jugoslavije. Svi su bili smješteni u omladinskom naselju 12. proleterska, koje se nalazilo na prostoru bivšeg poligona C, a uz ostalo imalo je barake, sanitarni čvor, kupaonicu, pozornicu u središtu naselja, ambulantu i dvoranu za priredbe.

Brigadiri su radili u najrazličitijim poslovima, od radova u rasadniku oraha, čišćenja skladišta u eksperimentalnoj tvornici čajeva IPK Osijek, zakidanja metlica na sjemenskom kukuruzu, čupanja korova iz šećerne repe pa do malo težih radova kao što su kopanje kanala i građevinski radovi.

Svaki ih je dana akcijaški kombi prevozio na drugo radilište, a kako su se ondje snalazili i koliko im je posao bio težak te jesu li uspijevali ispuniti normu svake godine, saznavali su novinari Glasa Slavonije, koji su redovito brigadire posjećivali i na radilištima i u omladinskom naselju.

Uz ostalo, brigadiri su, među kojima su bila i djeca, koja su uglavnom došla sa starijom braćom ili sestrama, otkrili da na radne akcije dolaze iz znatiželje, no bilo je i onih koji su već godinama sudjelovali u njima. I jedni i drugi složili su se da su došli jer ovdje vlada drugarstvo među svim brigadama, a brigadirska im je uniforma privlačna zbog stvaranja ponekad i doživotnog prijateljstva. Hvalili su smještaj i hranu, no glavni kuhar otkrio je kako su zadovoljni svi osim Dalmatinaca, kojima ne odgovara slasna i masna slavonska kuhinja.

Norma im nije, kako su kazali, bila previsoka, pa su sve poslove uspijevali završiti u zadanim rokovima, a nisu se žalili ni na visoke ljetne temperature. Ispričali su mladi kako im radni dan počinje ranom zorom. Ustajanje je bilo u 4.30, nakon toga doručak, a oko 5.30 odlazak na trasu, gdje su efektivno radili šest sati. Po povratku s posla bio je ručak, a nakon toga slobodno vrijeme, u kojem su uz ostalo mogli pohađati tečajeve kartinga, jahanja, plivanja, fotografije, gitare i esperanta.

U večernjim satima, kada se svi ponovo okupe u naselju, na redu je biila zabava, a vrlo su često organizirane i svirke, pa su tako na nekima od njih zapjevali Dado Topić i Posljednja igra leptira. No svirke nisu trajale dugo, fajront je bio već oko 22 sata, jer ujutro se opet trebalo ustati u pola pet.

Sve su radne akcije u Osijeku svečano otvarane i zatvarane uz, naravno, nezaobilazno proglašenje brigada koje su bile najuspješnije, kao i svirku, na kojoj su često sudjelovali i poznati bendovi, poput sarajevskog Zabranjenog pušenja, a 1985. godine SORA Osijek proglašena je najboljom akcijom u Republici.

No, osim što su se u Osijeku održavale radne akcije, i mladi Osječani bili su brigadiri. Tako je, primjerice, 1986. godine 50 omladinaca iz Slavonije i Baranje sudjelovalo u radnoj akciji KNIN 86, u kojoj su radili na elektrifikaciji željezničke pruge i pošumljavanju, ali i u međunarodnoj radnoj akciji Bolly, u susjednoj Mađarskoj.

Uređenje grada

Uz redovite omladinske radne akcije, u Osijeku se u povodu 1. travnja, Dana omladinskih radnih akcija, održavala LORA, u kojoj su sudjelovali mladi Osijeka, koji su radili na uređenju svoga grada. Primjerice, 1983. u sklopu LORE organizirana je jednomjesečna velika akcija proljetnog čišćenja Osijeka. U toj su akciji sudjelovali i svi stanovnici gradskih mjesnih zajednica, ali i osječki učenici. Bio je to, kako je zabilježeno u Glasu Slavonije, doprinos stanovnika Osijeka ljepšem i čistijem gradu dobitniku triju Zelenih vrpci Vjesnikove ekopatrole.

U sklopu LORE organizirani su i sportski susreti, a koliko je za njih bilo zanimanje, kazuje i podatak da su 1982. bile prijavljene čak 163 muške ekipe i 35 ženskih.

I premda su radne akcije nešto što je zauvijek završilo u osamdesetima, u prošlom političkom sustavu, kada je uređenje grada u pitanju, i danas bi bilo dobro ne čekati da baš sve učini netko drugi, bar nešto možemo i sami. n