Otišao je posljednji veliki. Gotovo unisono ovako glasi komentar većine ljubitelja rock glazbe i šire od nje, na današnju tužnu vijest koja se u sekundi proširila regijom – onu o preranom odlasku karizmatičnog Gorana Bareta, jedinstvenog pjevača, autora i čovjeka koji je svojom beskompromisnom mješavinom introspektivnih tekstova, sirovog rocka, garaže i bluesa s pravom postao i, do smrti, ostao ikona onoga što nazivamo domaćom scenom.

Iza Bareta i njegovih Majki ostaje ipak prebogata pjesmarica s desecima monumentalnih pjesama, osam studijskih albuma s Majkama i još nekoliko solo radova. Već je snimljen novi album, trebao je izaći do kraja ove godine, ali nažalost, stići će tek kao posthumni epitaf jedne od najturbulentnijih i najbolnijih, ali bez dvojbe i najznačajnijih rock karijera u povijesti ovih prostora. Izdvojili smo pjesme koje su ju obilježile.

“Iz sve snage”

Žestoka i brza garažna punk vožnja, kroz koju se jasno čuje osnovna potka kasnije Baretovog opusa – borba s unutarnjim mrakom i želja da se pronađu sreća, sloboda i razlog za život.

Premijerni šut nogom kroz vrata i eksplozivna najava jedne kasnije velike priče.

“Budi ponosan”

Bare je u jednom od intervjua izravno objasnio kome je posvetio pjesmu: obespravljenima, šikaniranima i ljudima koji trpe nepravdu, navodeći da za njega ponos znači – hrabrost.

U Baretovoj interpretaciji ponos postaje oblik otpora – ne dopustiti da te nepravda uvjeri da manje vrijediš. Zbog toga je pjesma s vremenom prerasla granice rock-hita i postala svojevrsna himna generacije.

“Mršavi pas”

Pas iz pjesme metafora je odbačenog čovjeka. Nekoga tko je izgubio povjerenje, ali se još uvijek nada da će ga netko pronaći i spasiti. Upravo je u tome njezina emocionalna proturječnost – želja za bliskošću koja se sudara sa strahom od novog razočaranja.

Sirova i bolno emotivna rock ispovijed, čija je tri akorda vjerojatno zasvirao svatko onaj tko je barem jednom u životu u ruke uzeo akustičnu gitaru.

“Ja sam budućnost”

Već sam naslov zvuči kao prkosna izjava nekoga tko odbija prihvatiti da je njegov život unaprijed određen. Pjesmu iz 1994. Bare je izdvojio kao onu uz koje su koncerti dobivali posebnu energiju.

A ona je u ovoj pjesmi durska, svijetla i praktički optimistična, gotovo pa suprotna mračnijoj atmosferi karakterističnoj za veći dio ostatka opusa.

“Vrijeme da se krene”

Naslovna pjesma albuma iz 1996. nastala je u jednom od najtežih razdoblja Baretova života, nakon gubitka supruge. Kasnije je izjavljivao da ga pjesma svaki put iznova pogodi svojim značenjem. A radi se zapravo o bolnom trenutku u kojem čovjek, suočen s vlastitom tugom, susreće samoga sebe i odlučuje pokušati krenuti dalje.

“Vrijeme da se krene” je iskorištena kasnije u političkoj kampanji SDP-a i HSLS-a za parlamentarne izbore 2000. godine, a sam Bare je koju godinu kasnije izrazio razočaranje zbog svojeg političkog angažmana i očekivanja koja je imao od tadašnje oporbe.

“To je jednostavno moja baš osobna, tragična pjesma. Bio sam mali tupan koji je mislio da će sve procvjetati kada dođe SDP”. govorio je.

“Mene ne zanima”

Ako je “Vrijeme je da se krene” pjesma unutarnjeg preispitivanja, “Mene ne zanima” predstavlja njezinu suprotnost: otvoreni prkos i odbijanje da se čovjek pokorava tuđim očekivanjima.

Njezin videospot osvojio je Porina za najbolji video broj, a kasnije je prerasla u jedan od glavnih koncertnih favorita Majki.

“A ti još plačeš”

“A ti još plačeš” također je nastala u razdoblju obilježenim teškim tragedijama. Baretova supruga Mirjana umrla je 1995. godine, a pjevač se suočavao s teškim gubitkom i ovisnošću o drogi.

Nevjerojatno jednostavan i pamtljiv gitaristički rif s jedne i mračni tekst, sa slikama otrovnog okruženja, patnje i susreta sa smrću, s druge strane. Jedan od vrhunaca svakog koncerta Majki.

“To nije neka pjesma, budimo realni. Nije ni baš neki ultra tekst, ni neka glazba, ali ljudi je vole”, bio je skroman govoreći o ovoj pjesmi Bare.

“Put ka sreći”

“Put ka sreći” definitivno nije najbolja pjesma Gorana Bareta, ali je itekako bitna, jer je, nasuprot teškom i garažnom zvuku Majki, start Baretove solo karijere obojila smirenijom i toplijom glazbenom slikom.

U pitanju je zapravo klasični country čija je osnovna tema, odsvirana na mandolini, toliko catchy da je debelo nadrasla granice alternativnog rocka i dovela pjesmu do statusa poskočice koju ćete čuti čak i na 90 posto vjenčanja. I vjerojatno se čim počne naći usred plesnog “vlakića”.

“Teške boje”

Najnagrađivanija pjesma Majki nastala je u suradnji Bareta kao tekstopisca i Damira Trkulje koji se navodi kao autor glazbe. Još jedna je to duboka osobna ispovijed, koja u sebi na majstorski način spaja ranjivost i prkos, unutarnji nemir i svijest o vlastitim greškama. ali i povratnička pjesma Majki koja je bila i ostala njihov najnagrađivaniji broj.

Sam Bare ju nije baš volio, a otvoreno je govorio da su mu “Teške boje” upropastile život, jer su ga ljudi počeli prepoznavati i zaustavljati na ulici.

“Nije posvećena nikome. Pokušao sam samo opisati stanje u kojem se nalazim”, rekao je.