Preminuo Goran Bare - glas iz Vinkovaca koji se nije mogao zamijeniti
Goran Bare, jedan od najpoznatijih hrvatskih rock-glazbenika i frontmen kultne vinkovačke grupe Majke, preminuo je u 62. godini. Tužnu vijest potvrdili su za Glas Slavonije Mario Rašić i Alen Tibljaš, članovi Majki, koji su pronašli Baretovo beživotno tijelo u petak oko 13 sati u njegovu stanu. Kratko su nam potvrdili da su posljednjih godina pokušavali Gorana nagovoriti na liječenje zbog evidentnih zdravstvenih problema, no u tome nisu uspjeli.
Da Bare nije dobro, saznali smo 20. rujna, kada su Majke trebale održati koncert u Makarskoj, no nakon nekoliko taktova prve pjesme koncert je otkazan, a Gorana su morali pridržavati da siđe s pozornice. Majke su se tada kratko oglasile: "Nažalost, Goran sinoć nije bio dobro. Na pozornicu je izišao sa željom da nastupi za publiku koja ga je došla podržati, ali tijelo i glas nisu dali... Sada je najvažnije da Goran bude dobro. Pred nama je dvomjesečna pauza koju ćemo posvetiti odmoru i oporavku, vraćamo se u prosincu i ponovno družimo uz glazbu..." Nakon Makarske Majke su otkazale i osječki koncert, koji se trebao održati 25. rujna. Na žalost, od povratka neće biti ništa, Goran Bare preminuo je u petak.
Koncert Majki u OKS-u 1990.
ZORAN JAĆIMOVIĆ
BIOGRAFIJA
Životni put Gorana Bareta obilježio je koncert Rolling Stonesa gdje je, vidjevši njihov nastup, odlučio da je glazba upravo ono čime se želi baviti. Tako Bare s dvanaest godina osniva prve bendove s kojima nastupa u školi. Nešto kasnije, 1980. godine, s prijateljem Marinom Pokrovcem (u budućnosti gitarist Majki) osniva "Duo debili" i bilježi svoj prvi veći nastup, pred oko 1.000 ljudi u vinkovačkom Domu omladine. Iduće četiri godine mladi glazbenik oblikuje svoj scenski nastup i stil pjevajući s raznim lokalnim sastavima, a na sestrinom gramofonu preslušava ploče Stonesa i Beatlesa i postaje sve sigurniji da je to njegov životni poziv.
Krajem 1984. godine Bare osniva grupu Majke nakon čega su uslijedila prva studijska snimanja, nastupi i radijska emitiranja njihove glazbe. 1986. godine u zagrebačkom Lapidariju i beogradskoj Akademiji održavaju prve važnije svirke gdje ih je uočio nezavisni izdavač Zdenko Franjić i ponudio suradnju. Godinu kasnije, snimaju prvi promo materijal sa 14 pjesama nazvan "Majke zauvijek" za Franjićevu nezavisnu etiketu "Slušaj najglasnije".
Nakon šest godina sviranja, 1990. godine snimaju svoj prvi album "Razum i bezumlje" koji je proglašem rock albumom godine. Upravo kad je sve bilo spremno za još veći uspjeh, počinje rat, a originalne Majke se rastaju. Goran Bare 1991. godine pod umjetničkim imenom Hali Gali Halid snima samostalni mini album, svojevrsnu mješavinu garažnog rocka i narodne glazbe. Ipak, godinu kasnije, okuplja nove Majke s Korozijom, bubnjarem originalnih Majki te tog ljeta snima drugi album "Razdor". Nastavljaju sa snimanjem trećeg albuma "Milost", zatim slijedi "Vrijeme je da se krene" (1996.), live album "Život uživo" (1997.) i "Put do srca sunca" (1998.).
Iduće godine, Bare se odlučuje na samostalnu svirku te nastupe s pratećom grupom Plaćenici. Snimanje albuma "Izgubljen i nađen" započinje 2000. godine koji je nagrađen Porinom za rock album godine. Slijedi turneja s Plaćenicima sve do kraja 2002. godine kada snimaju album "7", a nešto kasnije (2006.) samostalni album "Srce". Nakon osam godina stanke, Bare sprema veliki povratnički koncert Majki zajedno s Kilmisterom, Zokijem, Krunom i Alenom Tibljašem. Live album, "Unplugged", objavljuju 2008. godine te počinju ponovno svirati diljem Hrvatske. Album "Teške boje" objavljuju 2011. godine koji je proglašen najboljim rock albumom u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina. Goran Bare i Majke bili su nominirani za 11 Porina, a osvojili su šest nagrada. Album "Nuspojave" objavili su 2018. godine, a nagrađeni su glazbenim nagradama Porin u kategorijama "Najbolji rock album godine" i "Najbolje likovno oblikovanje albuma". Glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš 2019. godine objavio je monografiju "Budi ponosan - Goran Bare".
Posljednji album "Made in London" s Majkama objavio je 2024. godine. Riječ je o live albumu s koncerta u kultnom londonskom klubu Dingwalls. Sadrži kultne pjesme iz bogatog kataloga te je bio nominiran za Porin u kategorijama "Album godine" i "Najbolji koncertni album".
Pjesma "Moja jedina", objavljena 2025. godine, posljednja je Baretova pjesma koja je bila najava njegovog novog studijskog albuma.
Goran Bare bio je jedna od najvažnijih i najdojmljivijih figura hrvatske rock-scene. Kao pjevač i autor grupe Majke, osnovane 1984. u Vinkovcima, stvorio je niz pjesama koje su obilježile generacije slušatelja.
Među njima su "Vrijeme je da se krene", "Budi ponosan", "Teške boje", "Fantastična vatra", "Mene ne zanima", "Budi ponosan"... Njegovu karijeru obilježili su snažni koncertni nastupi, prepoznatljiv glas i beskompromisan pristup glazbi, ali i teške životne borbe, o kojima je otvoreno govorio.
REAKCIJE NA VIJEST O SMRTI
Nina Obuljen Koržinek: Bio je izvođač čija je snaga proizlazila iz autentičnosti, rijetkog osjećaja da na pozornici između njega i publike nema zaštitnog sloja. Njegov osebujni glas, scenska pojava i emocionalna krhkost stvarali su onu vrstu odnosa s publikom koja se nije mogla naučiti ili imitirati", nije se uklapao u uobičajene obrasce estrade niti je pokušavao to biti.
Beskompromisnost na rubu ponora koju je unosio u svoj glazbeni izričaj bila istodobno njegova umjetnička metoda i njegov prepoznatljivi potpis, a njegov matični bend Majke za njega nikada nije bio samo ime pod kojim se nastupa, nego prostor pripadanja i utjehe, zajedničkoga stvaranja i jedan od rijetkih životnih uporišta.
Goran Bare iza sebe ostavlja pjesme koje su odavno nadišle vrijeme i okolnosti u kojima su nastale.
Ostat će zapamćen kao umjetnik iz čije je bolne iskrenosti nastala jedna od najupečatljivijih autorskih poetika hrvatske rock-glazbe. Njegov glas i njegove pjesme ostat će trajno upisani u njezinu povijest, ali i u osobna sjećanja generacija koje su u njima prepoznavale vlastite padove, pobune i pokušaje da, unatoč svemu, pronađu svoj 'put ka sreći.
Duško Čurlić: "Nek ti duša leti jer ona jedino zna... Sve drugo je tako kako je... Putuj Bare."
Hrvatsko društvo skladatelja: "Mora da je super gore kad se prozori raja otvore... Dragi Bare, putuj u miru. Hvala ti za glazbu."
Dino Jelusić: "Dan kad je umro rokenrol. Hvala na svemu, Bare."
Gordan Jandroković: "Pjesme i izvedbe Gorana Bare uvijek su plijenile naročitom iskrenošću, među ostalim jer je kroz njih otvoreno progovarao o vlastitim bolnim životnim iskustvima, borbama, ali i traganju za srećom. Nesporno scenski atraktivan, svojim nadahnutim interpretacijama na zaista je poseban način obilježio glazbeni žanr u kojem je neumorno stvarao, a u maniri kultnih rock glazbenika često je privlačio pozornost i izvan scene. Uvjeren sam stoga kako će njegova umjetnička ostavština u sjećanju publike nastaviti dugo živjeti."
Rođen je 16. kolovoza 1965. u Vinkovcima. Otkako je osnovao Majke, taj se bend ubrzo nametnuo kao jedno od ključnih imena domaćeg undergrounda, oslanjajući se na garažni rock, blues i punkersku energiju. Albumi poput "Razum i bezumlje" i "Razdor" postavili su temelje njihova zvuka, a "Vrijeme je da se krene" Majke je učvrstio kao jedan od najvažnijih rock-bendova ovih prostora, navodi Ravnododna.com. Nakon prvog razdoblja Majki Bare je nastavio djelovati i samostalno, a suradnja s pratećim sastavom Plaćenici, počekom 2000-ih, donijela mu je novu fazu karijere. Projekt Goran Bare & Majke okupio je različite generacije publike oko pjesama koje su s vremenom postale nezaobilazan dio domaće rock-baštine.
Njegova javna persona, obilježena usponima i padovima, bila je neodvojiva od glazbe koju je stvarao. U pjesmama poput "A ti još plačeš", "Mene ne zanima", "Teške boje" i "Vrijeme je da se krene" ostavio je trag koji nije ovisio o trendovima ni o promjenama glazbene industrije. Njegov odlazak označio je kraj jednog od najvažnijih poglavlja hrvatskog rocka.
Bare je početkom rujna u velikom intervjuu za Index govorio o životu, glazbi i odnosu s članovima Majki.
- Ma zapravo, izvinjavam se, nije meni ničega žao. Mislim, ne bih želio nikome da doživi stvari koje sam ja doživio, ali i to je život. On je i tuga i plač, i smijeh i glad, i sitost i debljina. Sve je to život i ne treba se ničega stidjet - rekao je tada. Govorio je i o tome koliko mu znači bend: "Da nema njih, ne bi bilo ni mene. Ne vidim nikakvo veselje bez njih. Oni su mi najbolji prijatelji i ljudi koji me jedini razumiju."
TEŠKE BOJE...
Moje srce teško suzu pušta
I pumpa sa smiješkom
Jer ja ću pjevati i evo pjevam
A ja ne svijetlim, ja sijevam
U-uh, teške boje
Njima ja sam obojen
U-uh, teške boje
Njima ja sam obojen
Pokreni me, sa mnom pleši
Tuge, tuge me riješi
Daj da budem onaj koji tješi
Svakom onom koji zna da griješi
U-uh, teške boje
Njima ja sam obojen
U-uh, teške boje
Njima ja sam obojen
Reci mi Bože, koje si boje kože
Bože, daj kaži, to o tebi da su laži
Ti znaš sve, tako bar govore
Mora da je super gore
Kad se prozori raja otvore...