Milenko Ognjenović je uspio u onome u čemu rijetki uspijevaju: radovati se na sceni
Ostvario je više od stotinu uloga u preko 2000 predstava na osječkoj pozornici, u režijama četrdesetak redatelja
Predstavom "Šokice" I. Okrugića Srijemca u listopadu 2011. HNK u Osijeku formalno se oprostio od svojega dugogodišnjeg člana, dramskog umjetnika Milenka Ognjenovića.
Uronio u likove
Uputivši mu javno, na pozornici, zahvalu za dugogodišnju vjernost osječkom teatru, tadašnji intendant Božidar Šnajder toplim je riječima skicirao glumčev portret, publika je Ognjenovića nagradila pljeskom, a kolege su mu priredili intimni domjenak.
Milenko – Mile Ognjenović rođen je u Valpovu 23. travnja 1946. godine. Gimnaziju je završio u Osijeku, studirao je ekonomiju, ali je pravu vokaciju, vrlo rano, počeo iskazivati kao glumac. U HNK-u angažiran je od 1966. godine. Umro je u Osijeku, 20. srpnja 2026.
U svijet glume uronio je interpretirajući likove primjerene senzibilitetu i životnom dobu: Tom u "Vjetru u granama Sassafrasa" R. de Obaldie; Ivan u Sartreovim "Prljavim rukama"; Kamilo u Feldmanovoj "U pozadini"; Leon Jungman u Blažek-Kozarčevoj "Teni"; Ivanko u Goldoni-Tijardovićevim "Ribarskim svađama". Vrlo rano odigrao je Lanoix de Veaua u Feydeauovu "Mačku u vreći", Gratiana u Shakespeareovu "Othellu", Žadova u "Unosnom mjestu" Ostrovskog, Mačka u Brešanovoj "Predstavi Hamleta...", Etienna u Feydeauovoj "Bubi u uhu"... Uslijedile su važne role Macduffa u Shakespeareovu "Macbethu", Liguria u Machiavellijevoj "Mandragoli", Kuligina u Čehovljevoj drami "Tri sestre", Mile Puljiza u Brešanovu "Hamletu" i Prvoga glumca u onome Shakespeareovu; Carlosa Homenidesa de Histangue u Feydeauovoj "Bubi u uhu" ili pak Tome u Marinkovićevoj "Gloriji".
Kao krležijanski glumac dokazao se ulogama Pantelije Crnkovića u "Vučjaku", Rektora magnificusa u "Putu u raj", Oberleutnanta dr. Gregora u drami "U logoru", Gospodina u "Ledi", Ulanskog Oberleutnanta von Ballocsanskog u "Gospodi Glembajima", Liepacha u "Povatku Filipa Latinovicza", ulogama u "Adamu i Evi – Hrvatskoj rapsodiji" te Gazdom Japicom u "Kraljevu". Pamtimo ga i kao Inspektora u Strindbergovoj tragikomediji "Ima zločina i zločina", Roka Celcera u "Jednom danu istine", izvanrednog Serebrjakova u Čehovljevu "Ujaku Vanji"...
Podrška publike
Posebna Ognjenovićeva glumačka stavka je sudjelovanje u predstavama glazbene grane osječkog HNK-a, u opereti, mjuziklu pa i operi (izvrsni Selim-paša u Mozartovoj "Otmici iz saraja", 1991.). Zanosno je ostvario ulogu Griše u Grgić-Kabiljovu mjuziklu "Jalta, Jalta", dajući toliko interpretativne životne istine da je, do danas, taj i takav pristup ostao nedosegnut. Bio je Johnny u Tijardovićevu "Splitskom akvarelu", Popiva u Držić-Stažičić-Jusićevu "Dundu Maroju", Mišo u Mihaljevićevu "Osječkom karuselu", poručnik Rohnsdorf u Kálmánovoj opereti "Kneginja čardaša", a jedno od doista izvanserijskih ostvarenja Ognjenovićev je Rabin u Stein - Bockovu "Guslaču na krovu" Steina-Bocka.
Milenko Ognjenović ostvario je više od stotinu uloga u preko 2000 predstava na osječkoj pozornici, u režijama 40-ak redatelja: od osječkih zaslužnika Branka Mešega, Ivana Martona, Nade Murat preko podužeg popisa najuglednijih stvaratelja: Petar Šarčević, Tomislav Durbešić, Marin Carić, Georgij Paro, Joško Juvančić, Petar Veček, Ivica Kunčević, Želimir Orešković, Vladimir Gerić, Vlado Štefančić, Zlatko Sviben, Damir Munitić, Ozren Prohić, Želimir Mesarić...
U 45 godina glume Ognjenović je uspio u onome u čemu samo rijetki uspijevaju: radovati se na sceni (i izvan nje) i (ob)radovati brojnu publiku koja ga je oduvijek podržavala i sokolila, koja je Ognjenovićevoj istinitosti vjerovala, a glumca doživljavala prepoznatljivim, bliskim i svojim.
