Ništa ne plaši više nego kad priroda podsjeti čovjeka koliko je malen. Vrućine, požari, isušena korita velikih rijeka. Do jučer jedva da je do nas dopiralo da se reaktori nuklearki hlade riječnom vodom, a danas bivamo svjesni da je to što naokolo teče života vrijedno. Ljeto je, i dokolica je, i more, i sunce, a s druge strane biva sve jasnije koliko malo treba da baš sve upropastimo. Možda je i zato, tko zna, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja obilježen, bar što se televizije tiče, s više mjere negoli inače.

Javni servis odradio je sve iz Knina, sugovornici Branka Nađvinskog nisu žalili truda makar je studio na otvorenom cijedio iz njih zadnje kapi znoja, a svoj su obol dale i jake snage dopisništava. Ono riječko sjetilo se ratnih fotoreportera. Vidjeti našeg majstora Sergeja Drechslera, pa makar na tren, čuti kako je momče od 21 godine s aparatom pohrlilo na ratišta, bilo je i lijepo i dirljivo. I N1 televizija imala je specijalni program, a ostatak televizijske družine sve je svoje zabilješke čuvao za informativne emisije. Čak je i Thompson, njegovo koncertno djelovanje, sveden na manje-više vijest i to je dobro. U fokusu branitelji, oni obični ljudi. Slobodu imamo, sada je na nama kako ćemo je uživati. Valja biti mudar u vremenima kad površnost mudrosti ne pita, a to nikada nije lako.

Nogometaše zato nitko ništa ne pita, njima je igrati kad im se kaže, kad krenu pretkola pustih europskih liga i kupova, kad započnu nacionalna prvenstva. Nakon ubitačnog Svjetskog prvenstva nogomet nam se pomalo vraća na male ekrane. Iznenađenje kola, štono bi se nogometnim rječnikom reklo, jest poveliki angažman RTL Televizije, koja je do sada za nogomet u pravilu bila poprilično nezainteresirana. Od te blage nezainteresiranosti dotjerali smo dotle da su prenosili utakmice Dinama pa onda megdane Rijeke na njihovim EU putima. I dobro je to da što više svijeta ima prigodu gledati te europske okršaje na malim ekranima, no loše je to što više nitko normalan pojma nema hoće li tih prijenosa biti i tko će ih raditi. Nekada se znalo što se prenositi mora, nekada je javni servis poštovao ako ništa ono onaj neki obvezujući popis svih priredbi od velikog značenja zbog kojih se kamere moraju paliti. Danas je, pogotovo sa sportom, konfuzija teška, s nogometom posebice, bar za ovih pretkola nogometnih sijela. Poslije već bude lakše, ako se itko tog poslije i dočepa.

Mazohisti svake vrste zato su se jedva čekali dočepati početka Hrvatske nogometne lige. Nogomet nam je takav kakav je, ali i kad potone sve, tu je Valentina Miletić da nam nadu da. Evo nje i opet izvan studija, evo je uz terene sa svojim gostima, evo je kako precizno secira sva bolna mjesta hrvatskog nogometa i onog što smo na terenu, nema minuta, vidjeli. A kad smo već kod toga “što smo vidjeli”, vrijeme je njezine sugovornike, sve te stručne sukomentatore, a onda i trenere i igrače, zamoliti da nam za izjava ne prepričavaju utakmicu. Tko je gledao, sve je vidio i ne treba mu kraj zdravih očiju još i priča o viđenom. Objasnite potez, pričajte o taktici, donesite neku novu informaciju, dajte i svoju emociju, sve može, samo nemojte prepričavati ono što smo u prijenosu već vidjeli.

Kad smo već kod toga tko je što vidio, autor ovog teksta mora priznati da je pokleknuo pred naletom dobro smišljene kampanje, pa na platformi Voyo bacio oko na seriju “IQ 160”. Priču smo preuzeli od bijelog svijeta, adaptacija je to francusko-belgijske uspješnice, a u njoj se sve vrti oko iznimno inteligentne samohrane majke vedra duha Marine Kapov. U najkraćem, Marina radi kao čistačica u policijskoj postaji, pa kad je već tamo, što ne bi i riješila koji slučaj. Dajana Čuljak je ona koja utjelovljuje Marinu i bome pokazuje pritom posve lijep potencijal za sve humoristično. I da, možda je staračko grintanje, ali šteta je nekako što u ovo ljetno doba ne ide serija i na “normalnom” programu. Ubilo bi se njome vrijeme posve kvalitetno, puno kvalitetnije nego, primjerice, emitiranjem slovenske Farme. Farma? Slovenska?! Ako nije za slovenske turiste na Jadranu, za koga li je, svega mu?!

Napustio nas je Milivoj Puhlovski. Da je samo Smogovce režirao, bilo bi veliko. Bolje serije a da je i za velike i za male, makar je prvenstveno za male a ne za velike, još nitko nije napravio. Vrijeme radi svoje, nekad i ono što ne treba. Odlaze pomalo Vrageci. Netko će morati smisliti nove, da se i ova Z generacija ima čime ponositi.