Jamačno svjestan činjenice da je sve u balunu, ako ne i jalan zbog toga, predsjednik nam je odlučio, makar na tren, preuzeti inicijativu. Svjestan one kako je napad najbolja obrana, baš kao i činjenice da mu defenziva nikada nije bila jača strana, a svjestan i istine kako samo luda energija i suludi napadi na gol imaju vrijednost višestruka lajkanja gomile, najprije je odlučio ne dati počasnoj bojni da ide u Pariz odlukom Vlade, a onda isto i “objasniti” na vojnoj vježbi u Slunju. O kakav je to performans samo bio! Ma od svih kamera na svijetu tek je ona N1 Televizije taj nastup za pamćenje pratila uživo. Takozvane velike televizije, one s dopisništvima, dopisnicima, mobilnim ekipama, budžetom, predsjedničko ludovanje u Slunju ili nisu željele pratiti ili nisu nanjušile spektakl. I puno to govori o koječemu, ako je ikoga još volja analizirati išta. Koji dan poslije svi su se uredno nacrtali s kamerama i novinarima u Predsjedničkim dvorima na novoj turi predsjedničkog obraćanja. Samo, bi to tek blijeda kopija onog prvog nastupa. Slunj je donio sve; spomen kartela, vrijeđanje novinara, odlučno ne, a bome i pošalicu na račun poziva kosovskim vojnicima da sudjeluju u vojnoj vježbi. Šteta što je “Stanje nacije” na godišnjem.

A nije samo predsjednik proteklih dana pokušavao ući u prostor nogometom zakrčen. Došle su nam i vrućine, bome paklenske. To znači da se o vrućinama priča onako kako se priča o gužvama na naplatnim kućicama autocesta. To hoće reći da su nam djelatnici Državnog hidrometeorološkog zavoda najbolji druzi i oni kojima slijepo vjerujemo dok spominju grmljavinsko nevrijeme, zemlju u crvenom i temperature od kojih se tope možđani. U njih i treba gledati, a ne u sve te vijesti koje se garniraju katastrofičnim ugođajem da se lakše čovjek uplaši. Kad se zbroji “užas” od vrućine, pa “užas” od gužve na cesti, pa “užas” od cijena uz more, bome, pita se čovjek za kog te informativne emisije rade, za čiji turizam.

Nema zato dileme za čiji je turizam odradio svoje John Malkovich. U najnovijoj epizodi “glumac promovira djedovinu” evo ga u Zadru kako pokušava čuti što mu to morske orgulje kazuju. Pomogao mu je pritom Luka Modrić, preko telefona na sumnjivo savršenom engleskom jeziku, a ona razmjene “udaraca” na temu tko je stariji a još igra nogomet, odnosno star a još glumi, zapravo je sjajna. Nije to s angažmanom Malkovicha loše ispalo, makar ne bi bilo loše da se narodu transparentno objasnilo kako je do snimanja spota došlo, koliko je koštalo, kako i gdje će se vrtjeti spot, koliko epizoda ima. Dojam je da se radi o robi za strano tržište, pa se u skladu s tim domaći svijet i tretira kako se tretira.

Elem, prkosilo je nogometu tu i tamo nešto, recimo, Melodije Jadrana, lakoglazbeni festival splitski, koji će se ove godine pamtiti po nevjerojatnom broju lepeza u rukama publike. Otvorili smo i Đakovačke vezove, pa ćemo tako i sve druge festivale, ali prvo valja dovesti kraju što se započelo. Vatreni su svome kraju došli. Utakmicu koja je cijelo jedno poluvrijeme bila spektakl nad spektaklima grubo je uništila tehnologija i gdjekoji (ne)čovjek FIFA-e. Poraz od Portugala zavio je Americanu u sive neke boje, gotovo crne, a gdje je sivo i gotovo crno nema valjane analize. Običaj da se naše reprezentativce peruškom draga i kad gube i kad tuku nastavit će se u nas u vjekove. A ne bi nikom pala dlaka s glave da se usudio, recimo, upitati tko normalan uvodi u igru Gvardiola nekoliko minuta prije kraja makar godinu dana igrao nigdje nije!? Šteta u svakom slučaju jest što su Vatreni ispali nakon onakvog poluvremenu protiv Portugala. Šteta je i za Americanu, jer teško da će muškići u studiju imati još koju prigodu da pohvale haljine što ih Valentina Miletić nosi, a supruga Vedrana Ješe smišlja. Do kraja će biti samo hladno po nogometu, što i ne mora biti najgore na svijetu. Ono što je zato posve dobro jest to da se Branko Nađvinski neće više morati znojiti od muke jer mu je u Dnevniku pričati o nogometnoj taktici i da valjda više neće biti Otvorenog u kojem će netko za gosta zvati Igora Štimca. Do kraja prvenstva neka je nogometa, nogometa i veselje poput onog u momka što je za svoje Zelenortske Otoke zabio golčinu Argentini pa otrčao visoko na tribine zagrliti djevojku. Mogao je dobiti sto žutih kartona, ali nije. Mudri sudac je procijenio da su neke stvari neprocjenjive. Šteta što nama nije sudio.

Napustio nas je Zrinko Ogresta. Na HTV-u “Plavi cvijet”. Falit će.