22.01.2014., Cakovec - Pojedini korisnici socijalne pomoci prezivljavaju na razne nacine. Photo: Vjeran Zganec-Rogulja/PIXSELL------jedan stupac novosti
VJERAN ZGANEC-ROGULJA/PIXSELL
KRUNOSLAV NIKODEM

Socijalna jednakost odavno je pala na ispitu održivosti

Kako komentira podatke Međunarodne organizacije rada (ILO) prema kojima svijet u 2026. godini bilježi povijesnu prekretnicu jer je prvi put više od polovine svjetske populacije (52,4 %) obuhvaćeno bar jednim oblikom socijalne zaštite, a istodobno više od tri milijardi ljudi potpuno socijalno nezaštićeno, upitali smo prof. dr. sc. Krunoslava Nikodema s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

MAGAZIN Krunoslav Nikodem FFZG

PROF. DR. SC. KRUNOSLAV NIKODEM

- To je izravna posljedica globalnog neoliberalnog kapitalizma, koji nije samo ekonomski nego i politički sustav, a možda i ponajviše jedan sociokulturni sustav. Temelj i osnovni cilj tog globalnog i globalizirajućeg sustava je profit, i to pod svaku cijenu, što posljedično znači da sve što smeta ili ometa taj cilj treba biti eliminirano, dakle uklonjeno i/ili odstranjeno. Dakle sve, od kulture, tradicije, obitelji, religije, nacije pa sve do okoliša i samih ljudi, ako se ne može iskoristiti u svrhu ostvarivanja profita, potpuno je nepotrebno i suvišno. Važno je naglasiti da se radi o sustavu koji se temelji na potrošnji, a ne na radu, a to znači da je važno trošiti, a ne raditi. Trošiti također znači uništavati, a raditi znači stvarati. Možda i najbolji opis sustava u kojem danas živimo jest onaj američkog sociologa Lewisa Mumforda iz 1970. godine, koji takav sustav opisuje kao "lunarnu pustinju kojom brišu solarni vjetrovi".

Koliko su sadašnji masovni prosvjedi diljem Europe, između ostalog, rezultat i sve izraženije socijalne neravnopravnosti i nejednakosti, o čemu se u analizama također puno raspravlja? Drugim riječima, je li socijalna (ne)jednakost, kao jedna od temeljnih demokratskih odrednica, danas na ispitu održivosti...?

- Sve izraženija socijalna nejednakost sigurno je jedan od važnih čimbenika koji su pokrenuli prosvjede u Europi, no tu postoji i cijeli niz drugih čimbenika koji su, više ili manje, povezani s rastućim problemom socijalne nejednakosti, npr. sve veće nezadovoljstvo funkcioniranjem političkog sustava i sve veće nezadovoljstvo demokracijom kao općim političkim sustavom, sve veća politička polarizacija u smislu porasta radikalne političke desnice i u manjoj mjeri radikalne političke ljevice, nemogućnost integracija useljenika i sve veće siromaštvo, ne samo u ekonomskom smislu nego i u kulturnom i političkom smislu. I sve se to odvija pod blještavilom velikih zaslona, kako unutar domova tako i na ulicama, koji pokazuju zavodljiv simulakrum uspješnosti, bogatstva i sreće. Socijalna jednakost, kao jedan od temelja demokracije, odavno je pala na ispitu održivosti. Ustvari, za globalni neoliberalni kapitalizam socijalna nejednakost ne postoji kao problem, i to je ono što ljuti sve veći broj ljudi kojima je to doslovno svakodnevni problem. To jasno pokazuju i rezultati empirijskih istraživanja. Tako rezultati ISSP-a (International Social Survey Programme) iz 2019. godine pokazuju kako se većina građana Europe slaže s tvrdnjom da su razlike u primanjima prevelike (u Hrvatskoj se s time slaže 92,3 %, u Sloveniji 89,0 %, u Finskoj 66,4 % i u Danskoj 57,6 %). S obzirom na to da smo naznačili kako je socijalna nejednakost globalni problem, možemo u tom smislu navesti nekoliko rezultata i izvan Europe. Da su razlike u primanjima prevelike, smatra i 70 % građana Australije, 69,0 % građana Japana, 71,0 % građana SAD-a te 82,0 % građana Čilea.

Koji su, prema vašem mišljenju, najveći (sistemski) uzroci socijalne nejednakosti danas i zašto ih je toliko teško iskorijeniti?

- Čimbenika koji su povezani s rastućom socijalnom nejednakosti je puno jer, kao što sam već naveo, sustav u kojemu živimo usmjeren je na ostvarivanje samo jednog cilja (profita) pod svaku cijenu. A kako je ponekad (u nekim društvima i često) to teško ostvariti legalnim poslovanjem i djelovanjem, to znači da sustav potiče korupciju, što posljedično vodi većoj socijalnoj nejednakosti. Ovdje bih ipak izdvojio dva ključna čimbenika rastuće socijalne nejednakosti, a to su kriza upravljanja i kriza upravljivosti.

Prvo, kriza upravljanja označava sve veći nedostatak stručnih, obrazovanih, sposobnih i poštenih, dakle kompetentnih, ljudi na važnim pozicijama, s kojih se donose i provode odluke koje se odnose na cijelu zajednicu i društvo i čije bi smjernice u tom smislu trebale biti opće dobro, a ne partikularni interes pojedinih društvenih skupina. Rezultati istraživanja to i potvrđuju. Na pitanje koliko je uspješna vlada u vašoj zemlji danas u smanjivanju razlika u primanjima između onih s visokim primanjima i onih s niskim primanjima, većina građana u različitim zemljama u svijetu (ili negdje relativna većina) smatra da je njihova vlada u tome neuspješna (ISSP 2019: Hrvatska 79,5 %, Slovenija 63,2 %, Finska 50,8 %, Danska 43,2 %, Australija 54,2 %, Japan 66,8 %, SAD 60,4 %).

Drugo, kriza upravljivosti znači da je sociokulturni, politički i ekonomski sustav danas sve složeniji i posljedično da su društveni odnosi u tom sustavu sve složeniji, tako da je sve teže ne samo upravljati cijelim sustavom ili nekim od podsustava (npr. obrazovnim sustavom, zdravstvenim sustavom i sl.) nego i upravljati vlastitim životima. Temeljna nehumanost globalnog neoliberalnog kapitalizma potrošnje, kojemu ništa ljudsko nije blisko, onemogućava bilo kakvo društveno određivanje i dogovaranje oko bar donekle jasnih društvenih uloga i društvenih (i osobnih) identiteta.

Stoga je danas teško biti bilo tko i biti bilo što (navest ću tek nekoliko primjera: danas je teško biti dijete, posebno je teško biti roditelj, posebno je teško biti siromašan, no teško je i biti bogat, teško je biti žena, no sve teže je biti i muškarac, a posebno je teško biti osoba starije dobi i sl.). Sve te, i mnoge druge, društvene uloge danas su teške jer ubrzano gube (ili su već izgubile) svoje društvene funkcije.

Ekonomska kriza i inflacija najviše pogađaju one koji jedva spajaju kraj s krajem... Koje su društvene skupine danas u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti? Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku (DZS), ukupna stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj iznosi 19,5 %, a u riziku je od siromaštva ili socijalne isključenosti 20,7 % građana... Vaš završni komentar?

- Prije više od dvadeset godina sudjelovao sam u jednom istraživanju siromaštva i tada smo dobili slične podatke, što znači da se stopa siromaštva nije znatnije promijenila u tom razdoblju. Smatram da su umirovljenici društvena skupina koja je u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u hrvatskom društvu. Prema dostupnim podatcima, danas imamo nešto više od 1,2 milijuna umirovljenika, a nešto više od 280.000 umirovljenika prima najnižu mirovinu, koja je oko 470 eura.

Druga skupina koju bih istaknuo su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, a njih je nešto više od 3000. S obzirom na potpunu disfunkcionalnost sustava posvajanja, njihova je budućnost krajnje neizvjesna. Treću skupinu koja je u velikom riziku od siromaštva i socijalne isključenosti čine samohrane majke, kojih je oko 180.000. To ne znači da i druge društvene skupine nisu u riziku od siromaštva, no smatram da su upravo te tri skupine najpogođenije tim rizikom.