Roman "Djeca žetve" (Skördebarn, 2026.), preveden i kod nas (Irena Freja), u izdanju Mozaika knjiga, svjetski poznatog švedskog pisca i scenarista Hansa Rosenfeldta pripada onoj vrsti krimi-romana koji nakon čitanja ostavljaju neugodan osjećaj da ono što smo upravo pročitali nije samo proizvod književne mašte nego i da je dio naše okrutne stvarnosti.

Nakon "Ljeta vukova" [1], romana koji je hrvatskim čitateljima predstavio zabačenu Haparandu, sjeverni dio Švedske koji graniči s Finskom, i detektivku Hannah Wester, Rosenfeldt nas vraća u isti prostor. No ovaj put u središtu radnje romana nije ni droga, ni novac, ni okrutna ruska mafija, nego nešto mnogo strašnije - trgovina ljudima, iskorištavanje žena koje dolaze iz istočne Europe, Moldavije, i trgovina tek rođenom djecom. I upravo ovom pričom ovaj roman prelazi granice klasičnog skandinavskog trilera.

ZONA INTERESA

Roman "Djeca žetve" počinje bijegom mladih djevojaka, trudnica, koje su uspjele pobjeći iz zatočeništva u kojem su se našle ne svojom voljom. Jedna od njih umire, a umire i njezino tek rođeno dijete, koje će policija pronaći na starome groblju u blizini Haparande. Druga djevojka/trudnica uspjela je nekako pobjeći. Organizacija/Akademija angažira profesionalnog ubojicu Katju/Emmu/Louise kako bi pronašla odbjegle djevojke/trudnice. Riječ je o (ruskoj) organizaciji koja, između ostaloga, trguje djecom...

Već taj detalj jasno svjedoči da nije riječ ni o kakvom nesretnom, izoliranom slučaju, nego da se iza bijega tih trudnih djevojaka, koje samo što nisu rodile, krije neka mnogo mračnija priča. No to nije jedina priča u ovome romanu. Autor u tu priču vješto "ubacuje" i nekoliko drugih, jednako zanimljivih priča, osobnu tragediju glavne junakinje, detektivke Hannah Wester, obiteljsku tragediju, nesporazume s ocem, složene odnose u policijskoj postaji, ginekologa Henrika, koji je u dugovima i koji je spreman učiniti sve kako bi se riješio tih dugova, priču profesionalnog ubojice Katje, koju proganja njezina mutna prošlost, a tu je i priča o političaru u usponu, kojem supruga ne može ostati trudna... Polako se pred čitateljem otkriva mreža u kojoj se susreću organizirani kriminal, politika, novac, surogatstvo i trgovina ljudima. Ovo je priča i o potražnji! Naime, bez potražnje nema trgovine.

Rosenfeldt pritom radi nešto posebno zanimljivo - u njegovu svijetu dijete više nije samo žrtva kriminala nego ono postaje i predmet kriminalne ekonomije. Dijete je roba, trudnoća je proizvodni proces, a žena je sredstvo proizvodnje. U takvom svijetu ljudsko tijelo prestaje biti prostor osobnosti i dostojanstva te postaje tržišna vrijednost. Jer trgovina djecom nije samo tema crne kronike. Ona otvara mnogo šire pitanje o društvu koje je gotovo sve spremno prepustiti logici tržišta. Živimo u svijetu u kojem novac može kupiti gotovo sve: stan, status, obrazovanje, politički utjecaj, medicinske usluge, pristup informacijama, čak i društveni ugled. Rosenfeldt ide korak dalje i pita što se događa kada tržišna logika počne zadirati u ono što bi po svojoj naravi moralo ostati izvan tržišta.

Zato sam naslov romana "Djeca žetve" ima gotovo zastrašujuću metaforičnu preciznost. Žetva je inače završetak prirodnoga ciklusa, trenutak kada se ubiru plodovi. Rosenfeldt tu sliku izvrće: Što ako su "plodovi" ljudska djeca? Što ako netko unaprijed planira njihovu proizvodnju, određuje njihovu cijenu i odlučuje komu će pripasti?

Upravo je ta dimenzija romana ono što ga čini izrazito aktualnim.

DRUŠTVENI POREMEĆAJ

Trgovina djecom, ljudima nije samo tema kriminalističke fikcije. Ona pripada onim suvremenim oblicima kriminala koji uspijevaju opstati upravo zato što se nalaze na presjeku siromaštva, migracija, nejednakosti, organiziranog kriminala i želje bogatih da novcem riješe ono što se novcem ne bi smjelo rješavati. Rosenfeldt ne daje sociološku studiju tog fenomena, ali jezikom literature pokazuje njegovu najstrašniju posljedicu, u svijetu u kojem se gotovo sve može kupiti, pitanje je samo koliko će dugo trebati da se počne kupovati i ono što bi moralo ostati izvan tržišta. A trgovina tek rođenom djecom nikako ne može biti svedena na interese tržišta!

Tu roman dobiva i jednu vrlo suvremenu političku dimenziju. Jer kriminal ne postoji izvan društva. On se hrani njegovim pukotinama. U romanu "Djeca žetve" kriminalci nisu jedini koji imaju koristi od sustava. Novac, politički utjecaj i društveni status stvaraju svojevrsnu zaštitnu zonu u kojoj se granica između legalnoga i ilegalnoga postupno zamagljuje. Upravo zato Rosenfeldtova priča nije jednostavna priča o "dobrim policajcima i lošim kriminalcima". Ona govori o društvu u kojem se zlo može dugo održavati zato što nekome donosi korist.

Haparanda je pritom idealno mjesto za jednu takvu priču.

Kao i u romanu "Ljeto vukova", Rosenfeldtu krajnji sjever Švedske ne služi samo kao zanimljiv geografski prostor. Hladnoća, šume, udaljenost od civilizacije, blizina granice, rijetko naseljeno područje i osjećaj izoliranosti stvaraju atmosferu u kojoj civilizacijski poredak djeluje fragilnije nego što bismo željeli vjerovati. U "Ljetu vukova" taj je prostor bio poprište droge, novca, mafije i nasilja, a u "Djeci žetve" postaje prostor u kojem se otvara još mračnija trgovina - trgovina budućnošću.

I tu je zanimljivo usporediti dva romana.

U prvom romanu Hannah Wester pokušava rekonstruirati kriminalni događaj povezan s drogom, novcem i ruskim kriminalnim podzemljem. Istodobno je privatni život Hanah Wester određen traumom nestanka kćeri. U romanu "Djeca žetve" osobna trauma više nije samo pozadina policijske istrage nego i na svojevrstan način ulazi u samo središte, temu romana: Što se događa s čovjekom kada mu se oduzme dijete?

Rosenfeldt tako povezuje privatno i društveno. Nestanak djeteta nije samo osobna tragedija. Ono je i simbol svijeta u kojem najranjiviji postaju najlakša meta. Zanimljivo je da se time dodatno potvrđuje ono što sam u svojoj recenziji romana "Ljeta vukova" već naznačio - ovome piscu nije bitna samo vještina u konstruiranju savršenog kriminalističkog zapleta. Njega zanimaju i psihološke posljedice zločina, osobito posljedice koje zločin ostavlja na obitelj i pojedinca. Dok je u romanu "Ljeto vukova" u prvome planu trauma glavne junakinje povezana s nestankom kćeri, u "Djeci žetve" motiv djeteta pomaknut je iz privatne tragedije prema jednoj široj društvenoj patologiji.

U tom smislu drugi roman nije samo nastavak prvoga. On ga reinterpretira!

Ako je "Ljeto vukova" bio roman o novcu, nasilju i granici, "Djeca žetve" su roman o tome što se događa kada kriminal prijeđe još jednu granicu - onu nakon koje čovjek prestaje biti čovjek, a postaje puka roba.

Rosenfeldt je pritom ostao vjeran estetici nordijskog trilera. Hladan krajolik, tmurna atmosfera, postupno otkrivanje tajne, policijska istraga, paralelne pripovjedne linije i lik profesionalnog ubojice Katje stvaraju prepoznatljiv svijet u kojem ništa nije onakvo kakvim se na početku čini. Roman je strukturiran kroz više paralelnih niti koje se postupno spajaju, a upravo takva konstrukcija omogućuje autoru da kriminal promatra iz različitih perspektiva.

No ono što "Djeca žetve" čini zanimljivijima od mnogih sličnih žanrovskih proizvoda jest činjenica da iza zapleta ostaje pitanje koje nije moguće lako riješiti policijskom istragom: Može li društvo koje je spremno sve pretvoriti u tržište još uvijek jasno razlikovati čovjeka od robe?

Rosenfeldt na to pitanje ne daje filozofski odgovor. On čini nešto učinkovitije - pretvara ga u kriminalističku priču. A ponekad upravo književna fikcija najjasnije pokaže ono što statistika i novinski tekstovi više ne mogu učiniti vidljivim.

Stoga "Djeca žetve" nisu samo još jedan nastavak uspješnog skandinavskog serijala. To je, među ostalim žanrovskim određenjima, i roman o strahu koji nije nastao u nekom imaginarnom svijetu, nego iz vrlo stvarnih društvenih problema našega vremena. Trgovina ljudima, iskorištavanje žena, želja za djetetom pod svaku cijenu, novac, politika i organizirani kriminal ovdje se susreću u jednoj mračnoj priči.

OZBILJNO UPOZORENJE

Najveći paradoks romana možda je upravo u tome što se naslov na prvi pogled čini gotovo idiličnim. Žetva znači život, plodnost, obilje. Rosenfeldt tu sliku pretvara u njezinu suprotnost: djeca koja bi trebala biti simbol budućnosti postaju predmet trgovine onih koji su spremni budućnost drugih ljudi pretvoriti u vlastiti profit.

Upravo zbog toga "Djecu žetve" vrijedi čitati ne samo kao triler nego i kao ozbiljno upozorenje o društvenim pojavama koje i nisu vidljive na prvi pogled, o kojima najčešće uopće i ne razmišljamo.

A nakon "Ljeta vukova" jedno je sigurno, Haparanda više nije samo još jedno mjesto na zemljopisnoj karti. U Rosenfeldtovoj književnoj geografiji ona postaje prostor na kojem se ispituju granice između civilizacije i barbarstva, zakona i kriminala, privatne traume i društvenog zla.

I čini se da će Hannah Wester još dugo imati razloga za povratak na sjever.