Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane redovito analizira događaje na Bliskom istoku, Balkanu i drugdje u svijetu. Najnovija analiza IFIMES-a upućuje na to da će ishod najavljenog glasanja o ustavnim promjenama biti ključni test sposobnosti političkih aktera u Crnoj Gori da europske integracije stave ispred stranačkih interesa i osiguraju nužan nadstranački konsenzus.

Istovremeno, način na koji će biti postignut politički dogovor imat će dugoročne posljedice ne samo za europski put Crne Gore nego i za kredibilitet politike proširenja Europske unije prema Zapadnom Balkanu. Iz analize pod naslovom “Crna Gora 2026: Ustavni test europske budućnosti Crne Gore” izdvojene su najvažnije i najzanimljivije ocjene i nalazi.

Crna Gora ulazi u jednu od najosjetljivijih političkih faza od obnove nezavisnosti 2006. godine. Predstojeće glasanje o ustavnim izmjenama, koje zahtijeva dvotrećinsku većinu u Skupštini, nadilazi tehnički okvir reforme i postaje ključni test sposobnosti političkih aktera da očuvaju europski smjer države.

Planirane promjene odnose se na jačanje i preciznije uređenje pravosudnog sustava, uključujući sastav i izbor Sudskog savjeta, funkcioniranje i izbor sudaca Ustavnog suda, položaj i proceduru izbora Vrhovnog državnog tužilaštva, kao i usklađivanje ustavnog okvira s preporukama Venecijanske komisije.

Riječ je o reformama koje su završni uvjet za zatvaranje Poglavlja 23 (Pravosuđe i temeljna prava), jednog od ključnih i najzahtjevnijih segmenata pristupnih pregovora s Europskom unijom. Zbog toga će razultat glasanja imati značenje koje nadilazi unutarnju političku dimenziju i biti predmet pažljive procjene u Bruxellesu i europskim prijestolnicama. Skupštinsko odlučivanje o ustavnim promjenama i pratećim reformama vladavine prava može se stoga tumačiti kao svojevrsni politički test eeropske perspektive Crne Gore, jer će direktno odrediti dinamiku završne faze pristupnog procesa.

Reformski napredak

Europske integracije kao temelj političkog legitimiteta vlasti: Vlada premijera Milojka Spajića (PES) najveći dio svog političkog legitimiteta zasniva na tvrdnji da je Crna Gora postala najuspješniji kandidat za članstvo u Europskoj uniji i da bi mogla postati prva iduća članica, već 2028. godine. Takva strategija podrazumijeva da europske integracije nisu samo vanjskopolitički cilj nego i glavni instrument unutarnje političke legitimacije vlasti. Ako ustavne promjene ne budu usvojene, taj bi narativ mogao biti ozbiljno doveden u pitanje.

Istovremeno, Europska unija šalje sve jasnije političke signale da Crnu Goru vidi kao najizglednijeg kandidata za iduće proširenje. Radna grupa Savjeta Europske unije za proširenje razmatrala je nacrte zajedničkih pozicija za privremeno zatvaranje još tri pregovaračka poglavlja - Poglavlja 8 (Konkurencija), Poglavlja 14 (Transportna politika) i Poglavlja 29 (Carinska unija). Budu li potvrđena na sljedećoj Međuvladinoj konferenciji, Crna Gora bi privremeno zatvorila 19 od ukupno 33 pregovaračka poglavlja, dodatno potvrđujući status najnaprednije države kandidata za članstvo u Europskoj uniji. To pokazuje da Bruxelles prepoznaje ostvareni reformski napredak, ali i da završetak procesa sada prvenstveno zavisi od političkih odluka koje će biti donesene u Podgorici.

Opozicija između principijelnosti i političkog rizika: S druge strane, opozicija, koju predvode Demokratska partija socijalista (DPS), Europski savez i GP “URA”, nastoji ustavne izmjene staviti u širi kontekst jačanja demokratskih institucija i obnove političkog dijaloga nakon višemjesečne institucionalne krize. Takav pristup ima za cilj naglasiti da europske integracije nisu odvojene od funkcioniranja političkog sustava, nego direktno zavise od njegove stabilnosti i sposobnosti za kompromis.

Percepcija javnosti u svezi s ulogom opozicije u tom procesu mogla bi imati znatne političke posljedice, naročito ako se stekne dojam da je upravo ona pridonijela eventualnoj blokadi reformi. Istovremeno, europski partneri dosljedno inzistiraju na konsenzusu kao osnovnom uvjetu za reformske iskorake u područjima pravosuđa, vladavine prava i ustavnog uređenja, pri čemu se kapacitet za politički dogovor smatra ključnim pokazateljem demokratske zrelosti.

Iskustva država koje su uspješno završile pristupne pregovore, poput Slovenije, Hrvatske i Bugarske, potvrđuju da je održiv napredak bio moguć tek uz širok politički konsenzus, koji je nadilazio stranačke razlike i kratkoročne interese. Takav obrazac upućuje na to da su ključne reformske odluke u procesu europskih integracija zahtijevale visok stupanj političke koordinacije i zajedničke odgovornosti.

U slučaju nepostizanja dvotrećinske većine opozicija bi mogla dodatno učvrstiti svoj stav da bez njezina sudjelovanja nije moguće donositi najvažnije odluke, a istovremeno bi odgovornost za zastoj europskog procesa ostala podijeljena između svih političkih aktera, s obzirom na to da u završnoj fazi pregovora uspjeh integracija zavisi od ukupnog kapaciteta političke elite da postigne održiv dogovor.

Financijska potpora

Vremenski i europski pritisak kao politički izazov: Efikasno upravljanje procesom europskih integracija zahtijeva dugoročno planiranje, pravodobne konzultacije i kontinuiranu komunikaciju svih relevantnih političkih aktera. Odgađanje ključnih reformi do završnih rokova povećava rizik od institucionalnih blokada i upućuje na nedovoljno koordiniran reformski okvir. U tom kontekstu, međustranački sastanak u Crnoj Gori, održan uz posredovanje delegacije Europske unije u Podgorici, bio je pokušaj revitalizacije političkog dijaloga između vlasti i opozicije u uvjetima ubrzane europske agende i potrebe za donošenjem odluka kvalificiranom većinom. Postignuti dogovor upućuje na svijest političkih aktera da su ustavne promjene, reformski zakoni u području sigurnosti i ključna imenovanja u pravosuđu međusobno povezani elementi institucionalne stabilnosti i kontinuiteta pristupnog procesa Europskoj uniji.

Najavljene izmjene zakonodavnog okvira u sektoru unutarnjih poslova i nacionalne sigurnosti, posebno u dijelu provjere sigurnosnih smetnji i jačanja sudske kontrole nad radom Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), iskorak su k većoj transparentnosti i jačanju civilnog nadzora, u skladu sa standardima iz poglavlja 23 i 24.

Formiranje posebnog skupštinskog tijela za praćenje primjene zakona dodatno jača mehanizme institucionalne kontrole i može pridonijeti smanjenju političkih tenzija strukturiranim dijalogom vlasti i opozicije. Istovremeno, najava hitnog izbora sudaca Ustavnog suda i inkluzivnog pristupa ključnim imenovanjima u parlamentu upućuje na nastojanje da se uspostavi minimalni zajednički okvir u području pravosuđa, što je jedno od središnjih pitanja europskih integracija.

Postizanje dogovora vlasti i opozicije potvrđuje političku zrelost potrebnu za uspješan europski put Crne Gore. Međutim, Europska unija ne vrednuje sam dogovor, nego njegovu provedbu kroz konkretne reforme koje se provode prije svega u interesu građana Crne Gore. Ako cijeli parlament ostane posvećen europskim integracijama, uspjeh ne bi trebao izostati.

EU je za Crnu Goru predvidio izuzetno povoljan financijski paket od 3,2 milijarde eura, veći od prvobitno planiranog, što je snažan poticaj za nastavak reformi. Ipak, ostaje izazov očuvanja političkog konsenzusa u uvjetima dugotrajne polarizacije. Posebno će biti važno da se spremnost na dijalog pretvori u stabilan mehanizam odlučivanja, naročito u pitanjima koja zahtijevaju dvotrećinsku većinu. U tom procesu značajnu ulogu ima predsjednik Skupštine Andrija Mandić (NSD), koji treba, u okviru svojih nadležnosti, poticati dijalog i pridonijeti postizanju konsenzusa o ključnim reformama. O uspjehu tog procesa ovisi hoće li Crna Gora iskoristiti postojeći politički momentum za završnu fazu pristupanja Europskoj uniji.

ARHIVA/EU

Sa stajališta IFIMES-a, postignuti dogovor je važan, ali tek početni korak k izgradnji održivog političkog konsenzusa o europskoj agendi. Njegova stvarna vrijednost zavisit će od spremnosti političkih aktera da očuvaju kontinuitet dijaloga i spriječe nove institucionalne blokade, koje bi mogle usporiti pristupni proces.

Dugoročna stabilnost institucija može se graditi jedino na inkluzivnom dijalogu, međusobnom poštovanju i zajedničkoj odgovornosti za ostvarenje strateškog cilja - punopravnog članstva Crne Gore u Europskoj uniji.

Regionalno značenje crnogorskog procesa: Napredak Crne Gore nadilazi nacionalni okvir i ima karakter referentne točke za sve države zapadnog Balkana u procesu europskih integracija. U tom kontekstu, nedavni samit EU - Zapadni Balkan u Tivtu dobiva dodatnu političku težinu, jer se može interpretirati kao priznanje ulozi Crne Gore i diplomatskoj aktivnosti Ministarstva vanjskih poslova, na čijem je čelu Ervin Ibrahimović (BS). U trenutku kada se politika proširenja ponovo pozicionira visoko na popisu prioriteta Europske unije, dinamika u Podgorici postaje važan signal i za širi regionalni kontekst.

Crna Gora se u ovom trenutku izdvaja kao najizgledniji kandidat za sljedeći korak k članstvu u Europskoj uniji. Indicirani financijski paket Europske komisije, procijenjen na 3,2 milijarde eura za razdoblje nakon pristupanja, dodatno potvrđuje stratešku ozbiljnost planiranja budućeg članstva, iako konačan rezultat ostaje uvjetovan potpunim ispunjavanjem reformskih kriterija. Dodatnu potvrdu takvom pristupu daju i javne poruke najviših europskih dužnosnika, uključujući predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen i Martu Kos, nadležnu za proširenje, koje Crnu Goru pozicioniraju kao najnaprednijeg kandidata u tekućoj fazi procesa.

U takvim okolnostima svaki zastoj u reformama ne bi imao isključivo unutarnje posljedice, nego bi se reflekirao i na kredibilitet politike proširenja Europske unije u cjelini, posebno prema Zapadnom Balkanu.

Ključan pokazatelj

Ustavne promjene kao test političke zrelosti: Predstojeće odlučivanje o ustavnim izmjenama nadilazi tehničku intervenciju u najviši pravni akt i poprima karakter ključnog političkog testa odnosa prema strateškom smjeru države. Rezultat će pokazati tretiraju li se europske integracije u Crnoj Gori kao zajednički državni interes ili kao polje stranačkog nadmetanja.

Širok nadstranački dogovor o reformama bio bi jasan pokazatelj institucionalne i političke zrelosti, nužne za ulazak u završnu fazu pristupnog procesa s Europskom unijom. Suprotno tomu, izostanak konsenzusa nosi rizik usporavanja integracija, produbljivanja političkih podjela i otvaranja nove institucionalne nestabilnosti, u trenutku kada je europski zamah izraženiji nego u bilo kojoj fazi od početka pregovora 2012. godine.

Međunarodni institut IFIMES ocjenjuje da će sposobnost postizanja kompromisa i nadstranačkog dogovora biti jedan od ključnih pokazatelja demokratske zrelosti Crne Gore i njezine spremnosti za preuzimanje obaveza članstva u Europskoj uniji. Europske integracije ne mogu biti projekat jedne političke opcije, nego zahtijevaju širok konsenzus, institucionalnu odgovornost i razvijenu kulturu dijaloga. Europska unija jasno naglašava da su vrata članstva otvorena, ali da je ključ završetka procesa u rukama domaćih aktera, zbog čega je ovo glasanje test ukupnog kapaciteta političkog sustava da djeluje u skladu s dugoročnim državnim i europskim interesima.

U takvom raspletu mogao bi se relativno oslabiti politički utjecaj opozicije, koja se pozicionira kao nezaobilazan akter u procesu donošenja strateških odluka, što bi moglo dovesti do preoblikovanja odnosa snaga i potencijalnog restrukturiranja političkih savezništava uoči izbora 2027. godine. Istovremeno, već je u tijeku postupno pozicioniranje svih relevantnih političkih aktera za iduće parlamentarne izbore na svim razinama, koji će biti u lipnju 2027., pri čemu se ključne odluke sve više promišljaju kroz tu perspektivu.

Politička dinamika se tako već sada odvija u sjeni tih izbora, a onaj tko bude obnašao vlast nakon njih, imat će “povijesnu fotografiju” s ključnih događaja koji prate eventualno, a sve izvjesnije, formalno pridruživanje Crne Gore kao punopravne članice Europske unije.