Ako ste nekada bili u sinagogi, niste mogli vidjeti nikakve slike: ni ljudî, ni životinja. Za vjerne Židove upravo je to druga zapovijed: "Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi." Za Židove je u povijesti upravo to bila česta napast. Oponašajući druge narode, pravili su kipove božanstava, to jest idole i pred njima prinosili žrtve. To je bilo idolopoklonstvo, protiv kojega proroci žestoko ustaju.

Nama bi danas bilo smiješno da pravimo kipove - idole nekih božanstava i klanjamo im se. Tko danas ozbiljno shvaća stare grčko-rimske bogove: Zeusa, Apolona, Veneru i ostale? Ne pada nam na pamet klanjati se idolima. Stvarno? Kad kažemo riječ "idol", onda ipak malo zastanemo. Zar ne da imamo idole, da u našem životu može postojati nešto što je po važnosti apsolutno iznad svega. Tako, na primjer, govori se da u Splitu ima ljudi kojima je Hajduk apsolutno na prvom mjestu, visoko iznad svega ostaloga. Netko će drugi u nas reći da su mu posao i karijera na prvom mjestu, pa će onda – i ne primjećujući – zanemariti vlastitu djecu, jer su jednostavno prezaposleni, zanemarit će i bračnog druga, roditelje, prijatelje, zanemarit će i svoju vjeru i neke vjerske obveze koje su mu prije bile po sebi razumljive. Jer, eto, važan je posao, važna je karijera. Koji put sam slušao kako mi govore: "Toliko radim da se nemam vremena ni prekrižiti." Strašno. Nekom će opet biti idol njegov hobi, briga oko treniranja vlastitog tijela… A što tek reći o ovisnostima (alkoholu, klađenju ili opijatima), zbog kojih zanemaruje sve svoje obveze?

Biblija jednostavno veli da je stvarno slobodan onaj čovjek koji Boga, svoju vjeru i svoju savjest stavlja na prvo mjesto. Važni su i posao, i uspjeh, i zdravlje, i hobiji, i zabava, i društveni život, ali ne pod cijenu toga da to čovjeku postane idol. Jer, pogledajmo: što god čovjek na zemlji idealizirao, prolazno je i propadljivo. Sve što čovjek na zemlji idealizira, nikad ga potpunosti ne ispunja. Uvijek traži i više, i jače, i tako bez kraja i konca. Jer, bezdano je čovjekovo srce. Samo ga Bog može do kraja ispuniti. Zato, za one koji vjeruju, Biblija veli: "Koji tvoj zakon [Bože] ljube, velik mir uživaju." Dobro je zastati nad tom riječju.