Datum objave: 10. veljače, 2024.
Korint je u Pavlovo vrijeme bio lučki, kozmopolitski grad, stjecište
različitih kultura, vjerovanja, naroda, a među njima bilo je i siromašnih i
bogatih, robova i robovlasnika. Osobito su se među sobom razlikovali domaći Grci
i doseljeni Židovi. Mala kršćanska zajednica našla se usred toga kotla. I među
njima bilo je i Židova i Grka, i bogatih i siromašnih. Lako je moglo doći do
teških razdora i sukoba. Zato ih Pavao opominje: "Ne budite na sablazan ni
Židovima, ni Grcima, ni Crkvi Božjoj, kao što i ja svima u svemu ugađam ne
tražeći svoju korist, nego što koristi mnogima na spasenje." U pitanju je bila u
ono vrijeme velika rasprava, smije li kršćanin kupovati i blagovati meso onih
životinja čiji su dijelovi bili žrtvovani grčkim bogovima? Naravno da smiju, jer
ti bogovi ne postoje, veli Pavao. Međutim, ako to netko smatra velikim grijehom,
iz poštovanja prema njegovu uvjerenju, iz ljubavi prema takvom čovjeku, pravi
kršćanin to meso neće blagovati. Zato Pavao kaže da oni ne trebaju
sablažnjavati, to jest ne smiju davati loš primjer ni Židovima ni
Grcima.
Evo to. Danas nam može izgledati da trebam govoriti i činiti
ono što mislim da je ispravno, bez obzira na to koliko moje inzistiranje može
povrijediti drugoga. Duhovnom čovjeku, Božjem čovjeku nije najvažnije dokazati
onome drugome da je u krivu. Ono što ja činim, nikad se ne tiče samo mene. Sve
što činim na neki način ima utjecaja na ljude oko mene. Ako nešto po sebi i
smijem učiniti ili reći, neću smućivati druge. Neću, na primjer, iz inata pred
Židovom jesti svinjetinu. Niti ću s prezirom govoriti o bilo čijim svetinjama.
Temeljno je ovo: ako nekoga stvarno volim, ako ga stvarno poštujem, neću biti
bahat u svojim riječima ili djelima. To je kao kad biste trogodišnjem dječaku
dokazivali da njegov tata nije najjači i najpametniji... Trebamo pogledati u
sebe i razabrati temelji li se moje ponašanje na umišljenosti, sebičnosti,
bezosjećajnosti. Majka Terezija bila je velika upravo po tome što nikoga nije
osuđivala, što nije ničija uvjerenja omalovažavala, nego je – vjerna evanđelju i
ne odričući se svoje vjere – služila najsiromašnijim od siromaha. Kad bismo
imali malo od takvoga stava gdje bi nam bio kraj...