Dogodi se u životu da mi netko učini veliku uslugu, da mi doslovno spasi život, da mi pomogne da se dignem s najdubljeg dna na koje sam pao. Tada je taj čovjek za mene anđeo s neba, neusporediv. Kako mu zahvaliti? Što god za nj učinio, premalo je… Djela apostolska govore o Korneliju, časniku rimske vojske, bogatom i uglednom, koji je bio poganin, ali “bogobojazan”, to jest poštovao je židovsku vjeru, iako nije bio Židov. U viđenju mu je bilo priopćeno da treba poslati po apostola Petra. Petar je pak odlučio doći makar su neki smatrali da pogani nisu dostojni da im se navijesti Kristovo spasenje. Evo kako je opisan taj susret: “Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. Petar ga pridigne govoreći: ‘Ustani! I ja sam čovjek.’”

Dobro je da se na ovome zaustavimo. “I ja sam čovjek”, veli Petar. Naravno, ljudi imaju različite životne pozive i različite uloge u obitelji, društvu ili Crkvi. Bogu se sviđa upravo po ljudima činiti velike stvari. Bog daje nekome ulogu roditelja ili (vjero)učitelja. Nekim drugima Bog daje da budu liječnici, znanstvenici, mudri državnici. Sve su to velike i važne stvari. I svi ti ljudi mogu i trebaju imati naše poštovanje koje god zvanje čestito obavljali. Međutim, ako ja imam neku društveno istaknutu ulogu, važno je da imam na pameti ono što je rekao Petar. Nemoj padati na koljena preda mnom. Ja sam samo čovjek. Nisam nadčovjek, nisam anđeo, nisam božanstvo. Ja sam samo čovjek koji se našao u prilici da nešto nauči, nešto postigne i to sve zato da bi mogao drugima dati.Strašno je kada čovjek dopusti da ga obuzme oholost, kada počne razmišljati da vrijedi više od drugih, da je on spasitelj, mesija, idol. Tako Pavao veli: “Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?” Ja mogu biti i biskup i papa, mogu biti predsjednik najmoćnije države na svijetu, mogu dobiti Nobelovu nagradu, ali na kraju ostaje istina: “I ja sam čovjek.”Dobro je i potrebno imati poštovanja prema ljudima koji su nas u životu zadužili. A još je važnije sačuvati jednostavnost i skromnost. Jer sve je Božji dar, u kojem možemo i smijemo uživati, a nipošto se tim darovima oholiti. Konačno, i Isus za sebe veli da nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade za mnoge. Takvi su ljudi istinski velikani. Na njima počiva budućnost ovoga svijeta.