Mudar poslovni čovjek saslušat će svaku ideju o poboljšanju poslovanja, bit će otvoren za mišljenje drugih, da bi onda vidio što od toga može poslušati. Znak je ideološke i ine ograničenosti kada se principijelno odbacuju neke ideje samo zato što dolaze iz nekog određenog tabora. Na primjer, neki će se od vas sjetiti kako su mediji prije rata ismijavali pokojnog svećenika Antu Bakovića, koji se zauzimao za poboljšanje nataliteta u našemu narodu služeći se krilaticom: “Jedno dijete više”. Za većinu je tadašnjih medija to bio čisti klerikalizam i zadiranje klera u bračnu postelju. A, evo, danas svi govorimo o strašnoj demografskoj krizi u našemu narodu… Evo, i Isusa su njegovi Nazarećani odbacili, jednostavno zato što je on za njih bio “poznata priča”, onaj koga su poznavali od djetinjstva…

Od kuda snažna ljudska potreba da se opiru glasu razuma? Očito zbog toga što nas proročka riječ poziva na nešto što nam nije ugodno. I kako to opravdavamo? Tako da upozoravamo na neautentičnost onoga koji nešto naviješta. I to je ozbiljan problem o kojem govori Mažuranić: “Dobar pastijer, jer što kaže inom i sam svojijem potvrđuje činom.” Tko je taj “dobri pastijer” među nama? Tko uopće ima pravo govoriti i poučavati? Tko je uopće autentičan? Može li otac govoriti svome sinu da ne smije izostajati s nastave kada zna da je i on u svoje vrijeme dobio ukor zbog izostanaka? Naravno da će opomenuti svoje dijete. A što drugo? Smije li liječnik upućivati pacijenta u zdrav način života iako i sam tako ne živi? Naravno da smije. A što bi drugo trebao govoriti?

Vratimo se na početak. Valja uvijek saslušati razloge i argumente onih koji se trude upozoriti na ono što je dobro. Ne bismo se trebali ponašati kao u vremenu jednoumlja, kada je bilo bitno tko je nešto rekao, a ne što je netko rekao. Ako, na primjer, danas župnik vjernicima govori da nije u redu nedjeljom ići u kupovinu, odnosno da bi trebalo uvesti neradnu nedjelju, to nije zato da bi više ljudi dolazilo na misu. Ne. Neradna nedjelja zacijelo bi poboljšala kvalitetu obiteljskog života. Dobro je stati i saslušati određene proročke riječi - makar dolazile iz Crkve - kao na primjer da je obitelj u društvu apsolutno najveća vrijednost, da je dobro čovjeku živjeti prema deset zapovijedi… Dobri su proroci. Važni su proroci. Treba ih samo prepoznati. I slušati.