Sopranistica Ivana Medić svoj je glazbeni put započela u rodnom gradu Čakovcu, usavršavala kroz srednjoškolsko obrazovanje u Varaždinu, za vrijeme studija na Umjetničkoj akademiji iz Osijeka je putovala u Graz i Beč na dodatne privatne sate pjevanja. Srećom za nas Osječane, ostala je s nama, radi kao solistica u Operi Hrvatskog narodnog kazališta, i to posao koji je oduvijek priželjkivala.

Volite li svoj posao? Kakav je osjećaj od malih nogu znati što u životu želiš i u konačnici imati sreću taj posao i raditi? Mnogi će se složiti sa mnom - vrlo uspješno.

- Doista mislim da mogu biti sretna i ponosna zbog posla kojim se bavim. U ovo što danas vi kao publika vidite na pozornici uloženo je jako puno truda, odricanja i rada. Mi pjevači smo kao i sportaši, neprekidno moramo vježbati i održavati kondiciju. Mislim da sam u ovih nekoliko godina rada u kazalištu naučila jako puno od raznih redatelja, dirigenata, koreografa. Obožavam glazbu, ples, glumu, pa kada se sve to spoji u jedno, nitko sretniji od mene. Kazalište je za mene ostvarenje nekih mojih dječjih snova, jer oduvijek sam znala čime se želim baviti i nisam odustajala ni onda kada mi je bilo najteže. Često sam sa strane slušala da u ovom poslu nema kruha ni dobre zarade, no nisam se dala odgovoriti. Znala sam što želim i trudila se da u tome uspijem. Kada pogledam svoj život danas, mislim da mogu biti zadovoljna svime što sam u svojih 36 godina postigla. Majka sam dvoje divne djece, supruga, radim posao koji sam željela, živa sam, zdrava, okružena dobrim ljudima i mislim da na svemu tome mogu biti samo zahvalna.

Mladi ste, pred vama je još puno izazova i uspjeha. Gdje vidite svoju karijeru u budućnosti, čemu težite?

- Volim izazove i uvijek ih rado prihvaćam. Postavila sam si ljestvicu prilično visoko, a svakom je novom predstavom pomičem za stepenicu gore. Ne znam raditi polovično i nikada nisam, uvijek se dajem 100 % i trudim se naučiti ono što ne znam. Volim se okušati u nekim novim izazovima. Najvažnije mi je da dobro svladam ulogu koju radim i da emociju koju nosim mogu što bolje prenijeti na onoga koji me gleda i sluša. Trenutačno sam zadovoljna ovdje gdje jesam, imam sve što mi treba, volim naše kazalište, prijatelje koje sam upoznala, obitelj s kojom sam ovdje izgradila lijep i kvalitetan život i ne razmišljam o tome postoji li za mene možda nešto veće od svega ovoga ovdje. Ako je suđeno, dogodit će se.

Već ste pustili glas u respektabilnom broju predstava i koncerata. Možete li izdvojiti one koji su na vas ostavili najveći dojam?

- Svaka predstava i svaka nova uloga koju pripremam za mene je jedinstvena i u svakoj pronađem bar djelić sebe. Note i tekst uvijek naučim prije nego što krenemo s režijskim i koreografskim probama, no kada dođu predstave, zna se dogoditi da nešto zaboravimo, pa na licu mjesta improviziramo, i to bude uvijek simpatično. Znale su se dogoditi uistinu smiješne i urnebesne situacije. To je čar kazališta i predstava koje se mogu gledati uživo. Iznimno je važno da ekipa koja radi predstavu ima međusobno dobar i zdrav odnos, a to kod nas zapravo uopće nije teško, niti je ikada bilo upitno. Mislim da je velika prednost osječkog teatra ta što smo manje kazalište i što kod nas "u kući" vlada prijateljska atmosfera. To je jako važno za ovaj posao. Nemam najdražu predstavu jer svaku koju radim - volim, no mogu izdvojiti neke koje su mi doista jako prirasle srcu. Jedna od njih je sigurno predstava po kojoj će me mnogi pamtiti, a to je mjuzikl Moje pjesme, moji snovi, zatim opereta Kod bijelog konja, opereta Kneginja čardaša, mjuzikl Sugar, opera Porin i opera Ero s onoga svijeta.

Pomalo nezahvalno pitanje s obzirom na neizvjesnost oko COVIDA-19, no kakvi su planovi vaše matične kuće za bližu budućnost? Kakve izvedbe planirate?

- Nažalost, to nitko 100 % ne može znati. Planovi, naravno, postoje, no hoće li se moći realizirati, vidjet ćemo najesen, kada krenemo s novom sezonom. Jako bih voljela da se vratimo u normalu, da ponovno stanemo na kazališne daske, obnovimo stare predstave i krenemo s novim repertoarom. Mislim da svi to jedva čekamo. Za kraj ove sezone pjevam na Simfo-rock koncertu kojem se uvijek jako radujem. Puno rada i truda uložili smo u njega, izvodimo sjajne stare rock-hitove koji zvuče izvrsno u kombinaciji orkestra HNK u Osijeku, rock-benda Echoes i pjevača. Ovom prilikom pozivam našu dragu publiku da, nakon Belišća i Vinkovaca, 14. srpnja dođe na koncert u Osijeku.

Glazba je u današnje vrijeme svima lako dostupna i njezine učinke često uzimamo zdravo za gotovo. Osim zabavne, kulturološke i reklamne vrijednosti, ima li glazba, prema vašem iskustvu, druge moćne učinke.

- Svima nam je poznato i dokazano je kako glazba ima terapijski učinak na ljude. U ovoj pandemiji kada sam snimala one kratke videouratke gdje sam pjevala i svirala, jako mi se puno ljudi javilo i reklo kako im te stvari koje radim uljepšavaju dan, da ih svojom pozitivom izvlačim iz svakodnevice koja je postala depresivna. Glazba opušta, uveseljava, smiruje, a ljudski glas svojom ljepotom to sve dodatno zaokruži.

Spaja li uistinu glazba ljude? Osjeća li se povezanost među ljudima nakon vaših izvedi, koncerata i predstava?

- Vjerujem da spaja. Iz osobnog iskustva mogu reći da osjećam povezanost između publike i mene. Bitno je da to postoji jer to je kazalište. Ni jedan film, serija, snimka ne može nadomjestiti onaj osjećaj kada stojiš na pozornici, pjevaš, glumiš i kada svu tvoju radost, tugu, razočaranje, veselje, smijeh, ljubav osjeti onaj koji sjedi ispred tebe i gleda.

Uhvatili ste se i u koštac s modelingom za Poljoprivredni institut Osijek. Ove ste godine njihovo zaštitno lice za kampanju jesen 2021. Recite nam više o tom iskustvu?

- Do suradnje s Poljoprivrednim institutom Osijek došlo je preko moje prijateljice Gordane Demirović (dipl. ing. poljoprivrede) koja radi za Institut i na čiju je inicijativu stigao poziv na koji sam se vrlo rado odazvala. Oni su jedna od najstarijih hrvatskih institucija u poljoprivredi, postoje 143 godine. Snimali smo spotove, fotografirala me sjajna Marina Hunjadi, dobro smo se zabavili i mislim da smo dobar posao napravili. Još jedno novo iskustvo, svašta sam naučila o ječmu i pšenici, vidjela predivna zlatna polja naše Slavonije i baš me zanima konačan rezultat.

Kad ne pjevate i ne snimate reklamne kampanje, što čitate? Uz kakve se naslove opuštate?

- Volim pročitati dobru knjigu i odlutati u svijet kakav bih voljela da doista postoji. Romantičarka sam u duši, pa mi nikada nije previše ljubića (Sjećanja jedne gejše, Ponos i predrasude), tu i tamo me uhvati želja za dobrim krimićem pa pročitam Jo Nesboa. S druge strane, velika sam ljubiteljica Harryja Pottera, a u ljetnoj kolekciji i torbi za plažu uz kremu za sunčanje, gin tonic i dobru glazbu uvijek se nađe Alan Ford.