Primarno je potrebno krenuti od pitanja nastanka i konstitutivnosti država, od najranijih povijesnih dana, te prisjetiti se kako su se razvijale ljudske civilizacije i države i kako se povećavao i dalje se povećava broj javnih usluga države te sukladno s tim postaviti pitanje kako danas države izgledaju i kako će države izgledati i funkcionirati u budućnosti - kaže izv. prof. dr. sc. Domagoj Karačić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, predsjednik Katedre za financije i računovodstvo, te dodaje:

- Treba napomenuti da se većina današnjih država sastoji od središnje, regionalne i lokalne države, pri čemu se u Hrvatskoj to odnosi na središnju državu, županije te gradove i općine. Fundamentalno je država zamišljena kao institucionalni subjekt koji je u funkciji naroda ili stanovništva u obliku ostvarivanja javnih usluga, što nazivamo aktivnostima države, pri čemu treba uzeti u obzir da se dramatično povećao broj ljudskih potreba unutar kućanstava. Dovoljno je kao jedan od primjera uzeti broj kućanskih uređaja i samo korištenje priključaka za struju unutar svakog kućanstva, pri čemu se taj broj drastično razlikuje ako to uspoređujemo s podatcima za 2000. ili 1990. godinu. Da bi država mogla ostvarivati i realizirati aktivnosti (zadataka i mjera na temelju zakona), mora ostvarivati prihode. Prihodi države nazivaju se javni prihodi, a najznačajniji i najvažniji javni prihodi države jesu upravo porezi. Većina država nema primarnu sposobnost ostvarivanja vlastitih prihoda, tj. prihoda iz vlastitih izvora, osim u slučajevima koji su od strateškog interesa države, stoga su porezi najvažniji financijski instrument ostvarivanja prihoda države.

Kad sve to, uz konkretne podatke, stavimo u kontekst Hrvatske, što se može zaključiti...?

- Iako su makroekonomske i osnovne ekonomske projekcije za Hrvatsku za 2022. godinu bile nepovoljne i upućivale na usporavanje i teškoće oko rasta gospodarstva, dogodilo se suprotno. Tijekom posljednjeg tromjesečja 2022. i prvog tromjesečja 2023. godine dogodile su se pozitivne aktivnosti oko realizacije ukupnih prihoda, koji su se povećali za 1,7 milijardi eura (ili za 7 %), odnosno ostvarili rast s 24,9 milijardi eura na 26,6 milijardi u odnosu prema originalnom proračunskom planu iz 2022. godine. Do porasta ukupnih proračunskih prihoda prvenstveno dolazi zbog povećanja poreznih prihoda u iznosu od 999 milijuna eura, gdje su prihodi od poreza na dodanu vrijednost veći 537,1 milijun eura, a prihodi od poreza na dobit veći 428,7 milijuna eura, koji su nastali nastali na temelju poboljšanog poslovanja poduzeća i banaka tijekom 2022. godine, ali i kao rezultat prihoda od jednokratnog dodatnog poreza na dobit. Vidljivo je da postoji prostor za daljnje poboljšanje poreznih prihoda i da su učinci poreznih prihoda konstantni te da se u posljednjih nekoliko godina poboljšala porezna disciplina, i također da postoji opravdanost u oporezivanju većih poduzeća, ako se uzmu u obzir postojeći trendovi rasta cijena i inflacijskog rasta. Međutim, ukupni rashodi za 2023. godinu povećavaju se za 1,4 milijarde eura (ili 5,3 %), odnosno s 26,7 milijardi eura na 28,1 milijardu, te je u budućem razdoblju važno konzervativno planirati i voditi računa o kontroli rasta rashoda, što je svakako izazov upravljanja proračunom ne samo u Hrvatskoj nego i u ostalim zemljama članicama Europske unije.



Među brojnim aktualnim temama, u Hrvatskoj je porezna reforma iznova u središtu pozornosti javnosti i medija. Gledajući unatrag, u nekom povijesnom kontekstu, koliko su prijašnje porezne reforme i porezne politike imale utjecaja na visinu plaće u Hrvatskoj, između ostalog, s obzirom na to da je taj segment reforme svima najzanimljiviji...?

- Prije svega, treba napomenuti da sve izmjene poreznih aktivnosti provedene u posljednjih sedam-osam godina u Hrvatskoj i ova šesta, koja slijedi, nisu porezne reforme nego se mogu i trebaju nazvati poreznim promjenama. U svakom krugu poreznih promjena napravljene su određene porezne intervencije i preraspodjele unutar poreznih oblika s isključivim ciljem pojednostavljenja poreza, koje su u konačnici refleksiju poreznih ciljeva i smjer kojim porezne vlasti u Hrvatskoj provode poreznu politiku. Porezna politika hrvatskih poreznih vlasti se, u skladu s ciljevima, odnosi na: smanjenje ukupnog poreznog opterećenja, poticanje konkurentnosti gospodarstva, izgradnju pravednijeg poreznog sustava, jednostavniji porezni sustav i kvalitetniju komunikaciju s poreznim obveznicima. Upravo kvalitetnija komunikacija s poreznim obveznicima jedan je od izazova sadašnjih i budućih aktivnosti poreznih vlasti, jer je iznimno važno omogućiti pružanje veće pravne sigurnosti poreznim obveznicima, ali i stvaranje partnerskog odnosa poreznih vlasti i poreznih obveznika (i građana i poduzeća). Provedenim postojećim promjenama napravljeni su pozitivni pomaci u smislu pojednostavljenja i pojeftinjenja porezne administracije, prije svega zahvaljujući sveprisutnoj digitalnoj transformaciji poreznih usluga, što je dovelo do smanjenja troškova vođenja evidencija, ali i ukidanja pojedinih obrazaca.

Svakako su dosadašnje porezne promjene imale pozitivne učinke na povećanje plaća poreznih obveznika, treba se sjetiti kako se osobni odbitak koji predstavlja neoporezivi dio i olakšicu kod plaće u zadnjih 15-godina nekoliko puta značajno povećavao i time utjecao na povećanje plaće, pa se u najavljenoj poreznoj promjeni neznatno povećavaju i osobni odbici.

Također, postoje porezne olakšice kod mladih koji imaju do 25 godina i onih koji imaju do 30 godina, čime se nastojalo utjecati na demografsku revitalizaciju stanovništva.

Dakle, nekoliko mjera u obliku poreznih olakšica kod poreza na dohodak, ali i promjena poreznih stopa unutar poreznih razreda s vremenom su utjecali na konzervativno povećanje plaća te su sve porezne promjene poreza na dohodak bile put definiranju kvalitetnijeg oblikovanja poreza na dohodak, s izričitim naglaskom na povećanju plaća i rastu životnog standarda stanovništva. Porezne promjene koje se planiraju u obliku ukidanja prireza i prebacivanja poreza na dohodak na niže razine vlasti logičan su nastavak dosadašnjih poreznih promjena, poduzetih u posljednjih desetak godina u Hrvatskoj. S druge strane, promjene koje se najavljuju kod doprinosa ne spadaju u porezne promjene, iako se najavljuje smanjenje plaćanja doprinosa i kompenzacijske mjere države kod poreznih obveznike koji imaju manje plaće, ali obuhvaćaju porez na dohodak i zato dolaze u paketu poreznih mjera. Treba napomenuti da u dosadašnjoj strukturi financiranja doprinosa država iz proračuna već financira više od 50-60 % doprinosa u odnosu prema poreznim obveznicima. Gledajući navedene porezne promjene koje se najavljuju, svakako će doći do povećanja plaća u Hrvatskoj.



Koliko je Hrvatska opterećena porezima u odnosu prema nekim drugim zemljama u Europi? Pogotovo kada je riječ o stopi poreza na dohodak...?

- Porez na dohodak u Hrvatskoj je u odnosu prema drugim poreznim oblicima doživio najviše promjena, od poreznih razreda, poreznih stopa, poreznih olakšica do činjenice da je 2007. godine postao porezni oblik koji središnja država dijeli s regionalnom i lokalnom državom. Kao posljedica aktivnosti i provedbe procesa fiskalne decentralizacije, prihod od poreza na dohodak postao je najvažnijim prihodom gradova i općina te županija. U strukturi izdvajanja koja postoje kod poreza na dohodak ili plaću, s obzirom na to da se radi o porezu koji se oporezuje kod plaće, vidljivo je da postoji nekoliko financijskih izdvajanja iz plaće, a to su: doprinosi na mirovinsko i zdravstveno, porezi i prirez. Do prije nekoliko godina u strukturu plaće bili su uključeni doprinosi za zapošljavanje i ozljede na radu. U tom smislu je vidljivo porezno opterećenje i činjenica da je mjera ukidanja prireza jedan od smjerova smanjenja poreznog opterećenja koja ima za funkciju učiniti ovaj porezni oblik jednostavnijim i pravednijim, to više što su neki manji gradovi u Hrvatskoj već ukinuli obvezu plaćanja prireza.

Porezno opterećenje poreza na dohodak u Hrvatskoj u usporedbi s drugim zemljama članicama Europske unije, prema usporednim tablicama, pokazuje da nema znatnih razlika u poreznom opterećenju hrvatskog poreznog obveznika u usporedbi s poreznim obveznicima u Europi, dakle "nismo ni na dnu ni na vrhu" po poreznom opterećenju, ovisno o promatranoj godini analize. Ipak, u posljednjih 20-ak godina u hrvatskom se poreznom sustavu najviše promjena događalo kod poreza na dohodak i ta učestalost promjena i traženja optimalnog poreza na dohodak uvjetovala je činjenicu da je porez na dohodak postao nepopularan porezni oblik, to više što je bliso povezan s plaćom i ekonomskom snagom poreznog obveznika te se porezni obveznici kontinuirano suočavaju s očekivanjima i mogućnostima, koji dolaze uz svaku najavu porezne promjene.



Vezano uz aktualnu poreznu reformu, fiskalna decentralizacija izaziva najviše komentara...?

- Fiskalna decentralizacija, s teorijskog je aspekta dio fiskalnog federalizma, pri čemu je osnovni predmet interesa u okviru fiskalnog federalizma pronaći optimalan način raspodjele funkcija i instrumenata između središnje vlasti i nižih razina vlasti, tj. donijeti odluke o tome koje funkcije i instrumente treba centralizirati, a koje u konačnici treba prepustiti decentraliziranim razinama vlasti, kako u temeljnim idejama zagovara ekonomist Oates. Treba napomenuti da uz fiskalnu postoje još administrativna i politička decentralizacija. U znanstvenoj literaturi postoji puno više argumenata koji idu u prilog aktivnostima provedbe fiskalne decentralizacije, pri čemu ne treba zaboraviti na činjenicu da je deklarativno pravo i potreba države da ukloni jaz između nerazvijenih i razvijenih područja, što postoji i u Hrvatskoj, ako se uspoređuju, primjerice, regije Lika, Dalmacija ili Slavonija. Kao jedan od važnijih argumenata koji govori u prilog potrebe za postojanjem, ali i potrebe daljnje provedbe aktivnosti fiskalne decentralizacije jest činjenica da dobar sustav fiskalne decentralizacije može dovesti do stvaranja pozitivne konkurencije među lokalnim jedinicama, koja bi mogla potaknuti lokalne jedinice na snižavanje cijena javnih dobara i usluga (smanjenjem poreznog tereta) do optimalne razine. Osim toga, poticanje pozitivne konkurencije među lokalnim jedinicama može potaknuti natjecanje u stvaranju i preuzimanju dobrih praksi glede upravljanja, ali i općenito u obavljanju javnih funkcija na lokalnoj razini.

U skladu s tim, fiskalna je decentralizacija proces prebacivanja fiskalnih odgovornosti i ovlasti na županije, gradove i općine, koji je u Hrvatskoj započeo još 2001. godine. Primarne aktivnosti fiskalne decentralizacije usmjerene su na želju da županije, gradovi i općine kao regionalni i lokalni nositelji javnih politika koji bolje od središnje države prepoznaju lokalne preferencije stanovništva budu glavni nositelji lokalnih javnih politika, gdje se kao glavni instrument financiranja pojavljuje porez na dohodak, koji zauzima središnje mjesto u strukturi najvećih prihoda proračuna gradova i općina te županija. Upravo u šestom valu poreznih promjena dolazi do jedne velike promjene u kojoj će se testirati snaga i mogućnosti gradova i općina da upravljaju najvažnijim proračunskim prihodom, tj. da upravljaju porezom na dohodak. U početku provedbe postojat će određene tehničke teškoće u provedbi i planiranju poreznih prihoda, ali će se s vremenom gradovi i općine morati prilagoditi na novostečenu fiskalnu autonomiju i naučiti fiskalno upravljati porezom na dohodak.



Rast plaća sve zanima, no inflacija je i dalje problem. Treba li strahovati da se očekivanja neće ostvariti kad od iduće godine porezne izmjene stupe na snagu...?

- Sama očekivanja stanovništva i poreznih obveznika u odnosu prema najavama poreznih promjena i obećanja o povećanju plaća negdje su na pola puta između očekivanja koja imaju obje strane. To više što još uvijek ne znamo na koji će način reagirati gradovi i općine, kako će se oblikovati fiskalni kapaciteti i kako će se voditi regionalne i lokalne javne politike. Treba uzeti u obzir da 576 gradova, općina i županija u Hrvatskoj nije ujednačeno u razvijenosti i da ova promjena može znatno pridonijeti budućem pitanju definiranja optimalne veličine regionalne i lokalne jedinice vlasti u Hrvatskoj, pri tome se misli na potencijalno redefiniranje teritorijalno-administrativnog ustrojstva, ali i pitanje funkcionalnih aktivnosti.

Svakako će u 2024. godini doći do povećanja plaća, ali treba uzeti u obzir i ostale tržišne okolnosti koje mogu dovesti do povećanja plaća, to više što je u Hrvatskoj na tržištu rada zamjetna sve veća potreba za radnom snagom te će plaće u privatnom i javnom sektoru neminovno rasti, neovisno o samoj provedbi ovih poreznih promjena. (D.J.)