Oporba nema lidera, pa HDZ mirno spava, to bi mogao biti jedan od zaključaka većine analiza političke scene danas u Hrvatskoj. Tu su još bezidejnost, negativizam, promašene inicijative, nedostatak vizije, konstruktivnih prijedloga i rješenja..., što je već malo-pomalo postalo oporbena konstanta. Jednostavno, HDZ već duže nema alternativu, pa se nameće pitanje što se to u nas događa te koji su uzroci, a koje posljedice takvog stanja.

Stranke desno od centra koje bi HDZ-u trebale biti prirodni i glavni rival nikako da se konsolidiraju, a ljevica se gubi čak i u neznatnim političkim krizama. Primjerice, i prosvjed koji je pod nazivom "Dajemo vam otkaz" nedavno pred HDZ-ovom središnjicom organizirala skupina nazovidesničara, a zapravo marginalaca, ekstremista i očajnika s društvenih mreža, također dokazuje isprazno desničarenje. Prema navodima uglednih političkih analitičara, iako se mogla čuti teza da se radi o "izvana dobro organiziranom skupu", to su demantirale već poruke kojima se pozivalo na prosvjed, da bi se potpuni neuspjeh inicijative razotkrio neznatnim brojem prosvjednika, ali i međusobno teško povezivim parolama koje su izvikivane na skupu. Tražilo se odustajanje od eura i izlazak Hrvatske iz Svjetske zdravstvene organizacije, prosvjedovalo protiv cijepljenja, maski i rodne ideologije u školama, a afera s Inom, zbog čega je navodno prosvjed i organiziran, jedva da je i spomenuta.

Užasavajući dojam koji je prosvjed ostavio dodatno je obilježio maloljetnik naoružan molotovljevim koktelom i drugim improviziranim oružjem i koji je zbog toga završio u istražnom zatvoru, pod optužbom za teroristički čin. Čak je i taj nespretni i nesretni događaj HDZ-u "dobro došao". Premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković odmah je ponovno iznio tezu o desničarskim militantima koji se organiziraju i naoružavaju za pokušaj nasilnog svrgavanja demokratski izabrane vlasti i rušenje ustavnog poretka. Tu mogućnost svakako treba ozbiljno shvatiti i temeljito istražiti, no to je posao neovisnih istraga policije i sigurnosne agencije.

Desnica je tako sama sebi nanijela dovoljno štete, a korist koju je HDZ izvukao je golema - desna parlamentarna oporba nije se sama usudila organizirati prosvjed, nego se prikrpila pogubljenim bukačima s famoznom udrugom "Slobodni zajedno", što je samo dokazalo da HDZ s te strane političkog spektra u ovom času nema rivala koji bi mu mogao nanijeti ozbiljniju štetu, slaže se većina analitičara.



O tzv. desnici zapravo se i nema nešto previše reći, ali što je s ljevicom? SDP, najveća oporbena stranka, ujedno i tradicionalno najjači HDZ-ov protivnik, rasipa se već treći put u posljednjih nekoliko godina i usput oslobađajući Plenkovića od bilo kakve brige povezane s parlamentarnom ljevicom. Nova snaga na ljevici, platforma Možemo!, i dalje se muči u glavnom gradu, kojemu kronično nedostaje novca, što gradonačelnika Tomislava Tomaševića prisiljava da prema vlastima na državnoj razini bude blaži nego što bi možda bio u, uvjetno rečeno, normalnim okolnostima. Sve se dodatno zakompliciralo i s predsjednikom zagrebačkog SDP-a Viktorom Gotovcem, koji se samostalno odlučio na rušenje većine u gradskoj skupštini i prekid koalicije s Možemo!, zbog čega je i izbačen iz stranke. Nadalje, uz najniži rejting SDP-a dojam je da je stanje u toj stranci na najnižim razinama ikad. Svoju ambiciju okupljanja lijevog bloka za finalni okršaj s HDZ-om na idućim parlamentarnim izborima šef SDP-a Peđa Grbin je tako i sam ugrozio katastrofalnom kadrovskom politikom.

O cijeloj toj aktualnoj situaciji politički analitičar Mate Mijić za vecernji.hr kazao je: "Koalicije su u prošlosti znale pucati zbog ega ili neostvarenih osobnih interesa, pa taj narativ i danas dominira u našem medijskom prostoru, no SDP i Možemo! puno su dublje nekompatibilni. Tu se ne radi toliko o svjetonazorskoj nekompatibilnosti jer razlike u idejama između te dvije opcije relativno bi se lako premostilo, koliko o koncepcijskim razlikama u upravljanju i donošenju odluka. SDP je klasična etablirana stranka u kojoj se ključni ljudi oko nečega dogovore i to onda ide u provedbu što god prosječni član ili niži dužnosnik o tome mislio. Kod Možemo! je stanje ipak drukčije jer oni na vrhu više su glasnogovornici aktivističke baze nego što su klasični donositelji odluka u jasnoj hijerarhiji. To znači da su se skloniji povući pod pritiskom onih ispod sebe, reterirati u nekom pitanju koje je iziritiralo bazu, dok je u velikim strankama to puno rjeđe jer označava slabost koju nijedan jači igrač ne želi pokazati ni unutar stranke ni prema partnerima na vlasti", komentira Mijić. Uvjeren je da je trenutni odnos SDP-Možemo! donekle usporediv s odnosom HDZ-a i Mosta dok su dijelili vlast. "U HDZ-u su to tumačili kao izvolijevanje i neiskrenost partnera, a slične optužbe opterećuju i odnos dviju lijevih stranaka nakon pokušaja da zajednički obnašaju vlast na lokalnoj razini. Razlika je, doduše, u tome što je HDZ bio i realno dominantna snaga u odnosu na Most pa je teško podnosio da ga manji partner povlači za nos, dok je SDP na lokalnoj razini u stvari manji partner koji se teško miri sa svojom pozicijom."



Mijić također upozorava kako idejno Možemo! i Most teško mogu zajedno, ali kako bi se prema načinu funkcioniranja lakše jedni s drugima dogovorili nego s velikim strankama koje su im bliže po svjetonazoru. Čini se da politički rascijep na staro i novo počinje nadvladavati onaj na desno i lijevo, zaključuje Mijić.

Nadalje, uza sve te razlike, kod bilo kakvog pokušaja detronizacije HDZ-a valja voditi računa o činjenici da je riječ o stranci s najčvršćom biračkom bazom, koju je teško nadmašiti bez jasnog i homogenog oporbenog bloka. Da je ključni problem današnje oporbe to što nema jasno profiliranu osobu koja bi u biračkom tijelu figurirala kao potencijalni premijer, smatra i Jadranka Kosor, bivša HDZ-ova premijerka, koju je s vlasti 2011. godine svrgnuo lijevi blok predvođen SDP-om, tada na čelu s današnjim predsjednikom države Zoranom Milanovićem. "Opozicija je u moje vrijeme bila neusporedivo oštrija, imala je i jasnog čelnika Milanovića koji je na dnevnoj bazi kritizirao i većinu i moju vladu, što je mene osobno motiviralo, posebno oko završetka pregovora s EU-om. Politička scena danas je svedena na jednostranačje, iako bi bilo dobro da postoji konkurencija ideja i rješenja za probleme s kojima smo suočeni, pri čemu je lider opozicije izrazito važan, jer je nužno da birači prepoznaju osobu koja će potencijalno biti premijer. Iako u opoziciji ima pojedinačnih bljeskova, nekoliko pametnih, sposobnih i hrabrih ljudi, oni nemaju iza sebe snažnu stranku jer snažnih stranaka u opoziciji više uopće nema. SDP se sam ubija, a čelna osoba je, ma kako to zvučalo, zapravo nevidljiva. On govori, ali ga se ne čuje, što je uzrok dobrog dijela trzavica u stranci", uvjerena je Kosor.

Ono, pak, što koliko-toliko okuplja oporbu, i s ljevice i s desnice, jest jedini cilj - rušenje HDZ-a s vlasti. O tome je govorio i član Predsjedništva HDZ-a i saborski zastupnik Mario Kapulica, koji je rekao kako su tvrdnje oporbe da je za "radikalizaciju u Hrvatskoj" odgovoran premijer Plenković huškačke, optuživši oporbenjake da huškaju ljude u nemogućnosti da HDZ-ovu vodeću poziciju dovedu u pitanje demokratskim putem. "To smo vidjeli", ocijenio je, "i prilikom organizacije prosvjednog skupa protiv Vlade i vladajućeg HDZ-a, na koji su pozvali i koji su podržavali i najavljivali svoje govore mnogi oporbeni političari. Danas nakon svega imamo izjavu predsjednika Mosta Bože Petrova, koji kaže da je Plenković najopasniji čovjek za hrvatske građane, i pitam se koja je to poruka i što to znači", rekao je Kapulica. U tom sudjeluju, dodao je, i Ivan Penava i Domovinski pokret, Hrvatski suverenisti i Most, huškajući ljude s porukom - "skup će biti strašan, a naše poruke još strašnije", zaključio je Kapulica. Naglasio je da premijer Plenković ocjene pojedinih događaja ne daje napamet, jer ima, kao i predsjednik države, izvješća Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) i svih potrebnih institucija.



Sve u svemu, upravo je neshvatljivo oporbeno djelovanje razlog zbog kojeg premijer može mirno spavati - žele ga maknuti i skinuti s vlasti, a rade potpuno suprotno. "Situacija je takva da svi rade za Plenkovića, on je neugrožen..." izjavio je i politički analitičar Žarko Puhovski, koji je mišljenja da sva trenutna zbivanja idu naruku Plenkoviću. "To je situacija koja kao da je izašla iz rukopisa ili bilješki Plenkovića za idealnu situaciju koja bi njemu odgovarala", kaže Puhovski. Na pitanje može li, dođe li do nekih izbora, trenutno netko ugroziti premijera i njegov HDZ, Puhovski ističe da je Plenković neugrožen. "Ono što je posebno važno u HDZ-ovom kontekstu je da je iz stranke neugrožen. Do sada su vođe u HDZ-u bili ugroženi iz stranke, a ne izvana", ističe Puhovski. Izvana, naglašava Puhovski, Plenković je siguran te zaključuje: "Socijaldemokracija se raspala, a ovi drugi su premali...".

Konačno, ponovimo još jednom - oporba u ovom trenutku nema lidera. Jer tko bi to i bio? Možda Mostov Nikola Grmoja? Zasigurno ne! Jer raspadnuti, bezidejni i kadrovski uništen SDP, smušeni ostatak ljevice koji komunicira prastare ideje neusklađene s modernim društvom i ostatci raznih "mostića", Ivan Penava sa svojim Domovinskim i sa svojom demagogijom i populizmom nikako nisu za odgovorno vođenje jedne ozbiljne države.