ĐAKOVO - Na dane ponosa i slave 122. brigade HV-a Đakovo njezini bivši pripadnici i ostali stanovnici Đakova i Đakovštine podsjetili su se preksinoć proslavom 31 godine od osnutka te slavne postrojbe, čiji put počinje 26. rujna 1991., a u postupni preustroj ulazi 1992., kada se dio pripadnika vraća mirnodopskim aktivnostima, a dio pristupa drugim postrojbama. Kroz nju je prošlo 4500 ljudi, 53 osobe su poginule, a 297 ih je ranjeno.

Taj ponos grada držao je 27 km đakovačke bojišnice, djelujući i na vukovarskom i vinkovačkom području, a njezini pripadnici dragovoljno su branili i Bosansku Posavinu.



Vatreno krštenje imali su u Dubici, a stečeno iskustvo dobro je došlo u akciji oslobođenja vojnih objekata u Đakovu, u rujnu ‘91. Njezini branitelji danas su veterani, okupljeni u Udrugu veterana 122. brigade, čiji je predsjednik Jozo Totić na svečanosti u kinu najavio daljnju skrb o članovima. Brigadi je veliko hvala izrekao i zamjenik gradonačelnika Antun Galić, a premijerov izaslanik, državni tajnik u Ministarstvu branitelja Špiro Janović, poručio: "Vi ste ono najbolje što je RH 1990-ih imala da ustane braniti ju i pod cijenu života. To je ono najbolje i danas, kada smo svoji na svome." Slavna 122. branila je i nebo; srušeno je 14 aviona, kao i prvi avion sa živim pilotom. U nastavku svečanosti premijerno je prikazan dokumentarac Kota 122, autora Zlatka Mesića, a posvećen je đakovačkim radioamaterima šifrantima, koji su svojim presretanjem i razbijanjem neprijateljskih šifri umnogome pomogli na slavnom ratnom putu 122. brigade i drugih.

Mesić, redatelj, scenarist, snimatelj i montažer, uoči projekcije radioamatere šifrante nazvao je samozatajnim herojima - pripadnicima 122. brigade, koji su dali golem doprinos u obrani Đakova, Slavonije i RH. U ustroju 122. brigade djelovao je Prislušni radiocentar (PRC) kao postrojba za elektroničko izviđanje i protuelektroničko djelovanje. Iskusni, pasionirani radioamateri svojim genijalnim potezima, s tadašnjom opremom, među kojom je bio i danas arhivski "komodorac", pa i improvizacijama, presretali su i razbijali šifre neprijatelja dovodeći ga u očaj. PRC nije slučajno osnovan u Đakovu; njegovi radioamateri bili su prvi na svijetu u radiogoniometriji. Osim na području Đakova djelovali su i na potezu od istočne do zapadne Slavonije, od Vukovara, Vinkovaca do Papuka, gdje su svojim aktivnostima, potvrdio je to tada i general Đuro Dečak, spasili stotine života.



Spas u njihovu presretanju neprijateljskih informacija nalazili su i civili i vojnici. Danonoćno prateći komunikaciju agresora dali su velik doprinos uništavanju srbočetničkih aviona, tenkova... Uspostavili su i jedinu sigurnu i šifriranu komunikaciju između Vukovara i Đakova, koja je djelovala sve do kraja vukovarske epopeje. Uz to se veže šifra KRIZA, izvedena iz termina kriptozaštita.

Tih slavnih dana prisjetili su se u filmu đakovački radioamateri šifranti, a veliko hvala izrekli su im i Branko Borković, Davor Domazet Lošo, vukovarski radioamateri. Glavni je pokrovitelj filma Ministarstvo hrvatskih branitelja, a pokrovitelji Grad Đakovo i Osječko-baranjska županija, čiji je dožupan Josip Miletić, uz ostale, položio vijenac. Producentica filma je Zorica Balog, korištene su ustupljene snimke TV-a Đakovo, Ivana Vajlera te pok. Darija Hanuljaka i Marka Perića. Narator je Mario Kladarić, glazbu su ustupili Krurno Štrk i Matej Šibalić.