Aljoša Bagola, slovenski kreativni direktor desetljeća i autor uspješnice “Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke”, u svojoj novoj knjizi “Sreću molim” istražuje pitanje nedostižne, odnosno teško dostižne, sreće.

Bagolin prvijenac bio je najprodavaniji naslov u Sloveniji 2020. godine, a njegovim stopama ide i “Sreću, molim”, knjiga koja je mjesecima od objavljivanja najprodavanija knjiga. Njegova druga knjiga nastavlja ondje gdje je prethodna završila.



U njoj (i s njom) pobijedio je pregorjelost, učio na koje se načine ponovno približiti zadovoljstvu, boljem misaonom nadzoru i doživljaju sreće kao onih trenutaka kojima se prepustiš cijelim svojim bićem. Pritom utvrđuje kako naša sreća zapravo ne ovisi o tome koliko smo uspješni u oponašanju uspjeha drugih, nego, prije svega, o hrabrosti i odlučnosti da se suočimo sa svojom tamnom stranom te ju na zdrav način uklopimo u svoju cjelovitost. Tako na lak način otkrivamo i ostvarujemo svoju jedinstvenost - svoju bit. Zato je krenuo u lov na nju. Postavio je zamke u svim smjerovima, naćulio uši i osluškivao. No vjetar je raspršio zvuk. Naravno! Zalijećemo li se kao ludi u sreću, naposljetku ćemo samo lutati. Želimo biti sretni, ali smo zapravo prezasićeni. Zato recept za sreću nije lov, nego je potrebno dati joj vremena da u miru potraži našu adresu.

Govoreći o sreći na promociji knjige, Bagola je rekao kako smatra da je danas društveno nametnuto da moramo biti sretni i kako nam sreću uvjetuju s “kada” i “ako”.

- Bit ću sretan kada budem mogao ostvariti te i te ciljeve, bit ću sretan ako uspijem u tome i tome. Tako postajemo zarobljenici ideje da je sreća dokazivanje onoga što moramo postati, kao i jedina nagrada za to što jesmo - rekao je Bagola, koji smatra da se najveća zabluda današnjice skriva iza misli da nas samo drugi mogu usrećiti.

- Ljudi sva svoja očekivanja i nade stavljaju izvan okvira svog djelovanja i odriču se slobode. Još jedna zabluda jest da za sreću sve mora biti savršeno. No bol i patnja nisu nužno neprijatelji naše sreće. Bol je zasigurno najveći pokretač koji nas motivira da se promijenimo nabolje. Kako sam i napisao u knjizi, život nas izuje kako bi nas potkovao, a potkova je simbol sreće. Donosi nam izazove i prepreke kako bismo mogli rasti. I to je skriveni blagoslov sreće. Zato je važno prakticirati zahvalnost. Čak i ako je sve u tom trenutku objektivno loše, ako nešto ne možemo učiniti, sigurno ima još puno toga na čemu možemo biti zahvalni. Tako mijenjamo svoj način razmišljanja, što nam ulijeva vjeru i povjerenje u sebe i svijet, pa počinjemo preuzimati odgovornosti i donositi odluke - dodao je Bagola.

- Život je pust ako ga ne živimo kao pustolovinu i prazan je ako ga ne slavimo kao da je praznik. Kada naučimo te dvije stvari primjenjivati u svakodnevnom životu, onda smo bliži sreći, jer svi živimo pod pritiskom, tuđim nametnutim obrascima i zaboravljamo da je naša dužnost i nužnost ostvariti i pronaći vlastite talente - rekao je Bagola.

- Ponekad je bol, a ne sreća, poruka života da mu je stalo do nas - poručio je autor i rekao kako danas svi tražimo dodatna uzbuđenja, neprestano težimo k višim ciljevima i lovimo samo ono materijalno, ali da je to zapravo bijeg od nas samih prilikom kojeg sve što smo ostvarili glamuriziramo jer smo tek onda heroji u očima drugih.



Budući da je Bagola dobitnik nagrade za kreativnog direktora desetljeća, njegova kreativnost je vidljiva i u njegovim knjigama, smatra glavna urednica magazina Sensa Izabela Vrtar i dodaje da je njegov način pisanja rezonirao s puno više ljudi, jer ne piše sa stručnog stajališta. S takvim pristupom velik se broj ljudi može poistovjetiti s njim. I upravo je to jedan od važnih razloga uspjeha njegovih knjiga.

- Poznavanje sreće počinje malim koracima. Ona nije stalan osjećaj jer nitko ne može biti sretan svake sekunde. Stanimo na trenutak i porazgovarajmo sami sa sobom. Život je kratak, stoga pripazimo da se na kraju ne bismo osjećali kao da smo izvukli deblji kraj. Jednog ćemo dana, u hropćućoj horizontali, prosuđivati o svojoj dosljednosti - koliko smo hrabro životu gledali u oči dok nam je u lice urezivao duboke brazde, koliko noćne more nisu mogle osiromašiti naše snove, kako nismo dopustili da nam iz ruku istrgne naše najsvjetlije ciljeve. Kada si nešto zadamo, rutinom nadilazimo svoje mogućnosti. Kad planiramo, mirnije putujemo na svom putu. Kad sanjamo s namjerom, sve nenamjerno što nam život donese lakše prihvatimo i pobijedimo, a kad smo predani ciljevima, ne predajemo se lako - poručio je autor.