Monografija "Zlatarstvo u Zagrebu 1450. -1550.: Liturgijski predmeti i nakit" objavljena je kao prva knjiga novopokrenute Biblioteke Tezoro u suizdanju Muzeja za umjetnost i obrt i Školske knjige.

Jedno je od rijetkih opsežnih hrvatskih izdanja o zlatarstvu kao specifičnom obliku povijesno-umjetničke baštine, a obuhvaća zlatarske umjetnine sačuvane u Zagrebu te one koje potječu s prostora srednjovjekovne Zagrebačke biskupije (od 1852. godine nadbiskupije) i fokusira se na Zagreb kao glavni urbani centar kontinentalnog hrvatskog prostora u okviru srednjovjekovnog Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva i centar biskupije.

Knjigom je obuhvaćen izbor predmeta izvedenih u dragocjenim, plemenitim materijalima oblikovanim u stilu kasne gotike i renesanse i njihovim stilskim izvedenicama, a nastalim tijekom druge polovine 15. i prve polovine 16. stoljeća, većinom u razdoblju uspona Zagrebačke biskupije nakon krize sredinom 15. stoljeća, kada se osigurava kaptolski brijeg, dograđuje katedrala i podižu bedemi oko katedrale. Većina predmeta obuhvaćenih monografijom i danas je, kao i u trenutku nastanka, u crkvenom posjedu; tek malim brojem dio je fundusa Muzeja za umjetnost i obrt. Najvećim brojem riječ je o predmetima iz Riznice Zagrebačke katedrale, potom iz crkve sv. Marka i iz crkve sv. Ivana na Novoj Vesi, no obuhvaćena je i građa sačuvana u Čazmi, Glogovnici, Križevcima, Požegi i Đakovu.

Monografiju na 355 stranica i s više od 450 fotografija zlatarskih umjetnina uredila je Miroslava Vučić, a dizajn i likovno rješenje potpisuju Šesnić & Turković, Andrea Šumberac, Barbara Bjeliš i Danijela Karlica Žilić. Knjiga sadrži opsežan tekstualni pregled podijeljen u četiri poglavlja popraćena sjajnim fotografijama Srećka Budeka i Vedrana Benovića te Zvonimira Atletića i Gorana Vranića. Recenzentice su prof. dr. sc. Diana Vukičević-Samaržija, emerita i dr. sc. Marija Karbić.

Uvodno poglavlje naslovljeno "Crkvena baština od gotike do renesanse" obuhvaća niz manjih cjelina koje obrađuju povijesni pregled te stilsko-morfološki pregled očuvane građe s prostora kontinentalne Hrvatske s naglaskom na najreprezentativnije biskupske ostavštine te na kaleže kao najbrojnije očuvane predmete. Istaknute su stilski najznačajnije izvedbe te karakteristične tehnike izrade i ukrašavanja. U kontekstu stilova gotike i renesanse istaknuti su stilski čisti primjeri kao i primjeri prijelaza između gotike i renesanse, odnosno paralelna pojava elemenata obaju stilova na istom predmetu. Također, u ovom poglavlju obrazlaže se pretpostavka o postojanju domaće zlatarske produkcije na temelju većeg broja vrlo slične sačuvane građe te brojnih poznatih zlatara.

Uz spomenuto, uvodno poglavlje donosi i transkripciju i prijevod "Potvrde biskupa Šimuna kanoniku Ivanu", dokumenta koji indirektno potvrđuje da je i u Zagrebu bila propisana rekvizicija crkvenog srebra 1526. godine jer kraljevom naredbom tako su prikupljana sredstva za obranu od Osmanlija. Izgleda da je rekviziciju u zasad ne sasvim razjašnjenim okolnostima proveo zagrebački biskup Šimun Erdődy, koji je potom sudjelovao u Bitci na Mohačkom polju i poslije spašavao crkvene dragocjenosti pred osvajačima.

Drugo poglavlje obuhvaća kataloški pregled očuvane građe, opsežnu obradu 53 umjetnine koje su ujedno i gotovo svi sačuvani zlatarski predmeti koji potječu s područja tadašnje Zagrebačke biskupije. Ovaj pregled omogućuje cjelovit uvid u tipologiju i razinu najkvalitetnijih izvedbi iz posjeda najvišeg klera i aristokracije, obuhvaća izuzetno reprezentativne ostavštine zagrebačkih biskupa Osvalda Thuza, Luke Baratina, Šimuna Erdődyja i Wolfganga Vuka Gyulaya, ali uz najreprezentativnije izvedbe omogućuje i uvid u razinu uobičajenih zlatarskih narudžbi. Stoga monografija donosi primjere raznovrsnih namjena crkvene građe poput posuda za sveta ulja, monstranci, pacifikala, biskupskih štapova, relikvijara, velik broj kaleža i drugog. Obrada svakog predmeta uz povijesno-umjetničku analizu sadrži i heraldičku determinaciju koju je provela Mateja Brstilo-Rešetar kao i determinaciju uloženog dragog kamenja koju je proveo gemolog dipl. ing geologije Marin Šoufek.

Treće poglavlje sastoji se od popisa pokretnina i dragocjenosti, odnosno inventara zagrebačke katedrale. Objavljen je izbor sačuvanih inventara, paralelno latinski izvornici i prijevodi na hrvatski. Riječ je o popisima iz 1474., 1502., 1510., 1544., 1546. i 1582. godine, od kojih su pojedini već ranije objavljeni samo na latinskom jeziku dok su ovdje doneseni i prijevodi, a pojedini inventari ovdje se prvi put objavljuju. Sve prijevode kao i transkripcije dosad neobjavljenih inventara te drugih dokumenata u knjizi napravio je mr. sc. Ladislav Dobrica.

Posljednje, četvrto poglavlje obuhvaća kazalo imena te popis literature i izvora koji se ponajprije temelje na gradivu Nadbiskupijskog arhiva u Zagrebu i Hrvatskog državnog arhiva kao i na drugom arhivskom gradivu.

Monografija je opsežna dopuna poznavanju zlatarstva kao specifičnog oblika primijenjene umjetnosti u kontekstu nacionalne povijesti umjetnosti, novim saznanjima i detaljima zanimljivim stručnoj, ali i široj javnosti kojoj nisu dovoljno poznati. Objavljene umjetnine i zlatarski predmeti trenutačno nisu dostupni posjetiteljima, građa je nakon potresa evakuirana i pohranjena očekujući obnovu muzejskih i crkvenih prostora.