Definitivno se Europska unija mora pripremati za slučaj da Rusija potpuno zatvori slavine za naftu i plin, i vjerujem da se sprema za taj scenarij - navodi doc. dr. sc. Tihomir Mihalić, prof v.š., sa strojarskog odjela Veleučilišta u Karlovcu, te u nastavku svoga priloga za Magazin, piše:

- No, međutim, nemamo mi u EU-u mnogo opcija. Njemačka je, ishitreno, ugasila nuklearne elektrane. Kod njih se sustavi trebaju certificirati svakih deset godina, zadnji put pregledavani su 2011., tako da se zapravo ne mogu više pokrenuti, jer bi to bilo odstupanje od protokola Europske agencije za nuklearnu energiju i inih drugih propisa. Nadalje, pričanja nekih medija da bi trebalo sagraditi nuklearne elektrane u EU-u, točna su, trebalo bi. Ali kasnimo, sve nuklearne elektrane kao proizvod kompanija koje ih proizvode, rasprodane su unaprijed i deset godina, sad u ovoj situaciji možda i više. Naime, Kina je pokupovala većinu svih nuklearki koje kompanije mogu isporučiti. Druga stvar, Kazahstan je glavni proizvođač goriva za nuklearne elektrane, koji je u suradnji s Rusijom preko Zajednice neovisnih država.



Nadalje, količine Ruskog plina ne mogu se nadoknaditi, te količine mogao bi nadoknaditi jedino Iran, ali on je pod sankcijama, a i nema plinovod. Iranska plinska kompanija NIGC 2016. počela je s gradnjom plinovoda prema Turskoj i Europi, pri čemu su, ironično, krajem 2016. potpisali ugovor o suradnji s Ruskim Gazpromom.

Veliko je očekivanje javnosti od LNG-a, međutim, to je plin koji se dobiva preradom nafte u rafinerijama, pa je već u startu mnogo skuplji od prirodnog, zemnog plina. LNG se komprimira s velikim kompresorskim postrojenjima koji troše golemu energiju, pa se prevozi brodovima da bi se na odredištu uplinjavao i puštao u plinovod. Iz svega navedenog razvidno je da je LNG skup i da će biti još skuplji kako će mu potražnja rasti. Postoji i drugi moment, a to je proizvodnja LNG-a, ponajprije u Americi, iz nafte dobivene iz škriljevca, što je po mnogima znanstvenicima postupak koji je jako štetan za okoliš. LNG na Krku je važan, ali nemojmo zaboraviti da postoji oko dvadesetak LNG terminala u Europi, i mnogi su u planu za izgradnju.

EU će pokušati napuniti spremnike plina za zimu, iz različitih izvora. U slučaju prestanka isporuke plina iz Rusije, a vidjeli smo da su Francuskoj, Bugarskoj, Italiji i nekim drugim zemljama, prekinuli isporuku, mislim da će jako teško napuniti spremnike do potrebnih razina prije zime.

Što se tiče Ruske nafte, ona bi se mogla nadoknaditi iz drugih izvora, ali to je globalno političko pitanje. Vidimo da je OPEC već u više navrata odbio Bidenov zahtjev za povećanjem proizvodnje.

- Zbog energetske krize trpi cijela ekonomija, pogotovo europska, i što je najgore, ispaštati ćemo još i više. Već vidimo najave njemačkog kancelara da povisujemo temperaturu na klima-uređajima, a da smanjujemo temperature za grijanje, to je najava promjene načina života koji Europljani žive. Koliko će situacija ostati mirna u EU-u, ne znam, nisam siguran. Već sad mnogi izlaze s izjavama da su sankcije Rusiji neučinkovite i da više štete onome tko nameće sankcije, i to će biti sve više i više izraženo. Energija je sve, bez energije možemo se vratiti u srednji vijek. Ova situacija je došla za nas u najnepovoljnijem trenutku. U trenutku kad je EU ekonomija načeta koronakrizom, u trenutku kad Rusija ima veću kontrolu ili suradnju sa Sirijom, Iranom i mnogim drugim arapskim zemljama bogatim energentima. Bojim se da ova energetska kriza može dovesti u pitanje i jedinstvo EU-a, ako bi to potrajalo moglo bi dovesti do nekih exita po uzoru na Brexit.

Energetska kriza, koja pokreće ekonomsku krizu, neće se riješiti bez kompromisa, dogovora, ustupaka između EU-a i Rusije. Te priče da će Rusija propasti bez da je EU kupac njezinih energenata, jednostavno ne drži vodu. Energiju, danas, 2022., trebaju svi, i odmah će se pojaviti države koje će rado kupiti jeftine ruske energente, to je tako. Kina je isto u svojevrsnoj energetskoj krizi, jer za daljnji ekonomski rast treba joj sve više i više energije.



- U trenutku kada Njemačka pali svoje elektrane na ugljen, bespredmetno i smiješno je pričati o zelenoj tranziciji. Optimistično gledano, zelena tranzicija je na čekanju. Realno gledano, zelena tranzicija je zaustavljena na minimalno jedno desetljeće. Jednostavno, nismo još na tehnološkoj razini da možemo proizvesti dovoljnu količinu zelene energije, to je trenutačno nemoguće. Moram napomenuti da je vodik prijenosnik (skladište) energije, kao baterije, a ne izvor energije. Ništa sad u ovom slučaju ne možemo s njim postići u kontekstu nadoknade ruskih energenata. Ideja vodika je, tamo gdje nema električne mreže, proizvoditi ga iz vjetra ili solara, i onda ga transportirati, i pretvarati u električnu energiju prema potrebi. To je super, jer boljeg načina uz baterije (mehaničke i kemijske) nemamo, ali to je zapravo jako neefikasan proces i uvijek je mnogo bolje električnu energiju proizvedenu vjetrom ili solarom odmah ubaciti u elektroenergetsku mrežu. Ali i dalje je problem što mi ne možemo proizvoditi svu električnu struju iz solara i vjetra, zbog mnogo razloga: stabilnost mreže, nedostatka potrebnog potencijala, nepredvidljivost takve proizvodnje i sl. Obnovljivi izvori energije su kao šlag na tortu, ali nisu baza torte. Uglavnom, već smo trebali povećati uporabu solara, vjetra, geotermanih izvora i spašavanje otpadnih toplina gdje god je to moguće, ali to još uvijek ne može biti baza. Baza su nuklearke, termoelektrane, hidroelektrane. Potražnja za električnom energijom raste u EU-u, a ne pada. Ako ova energetska kriza potraje, bojim se da će električna vozila izvisiti.

- Smatram da nas kratkoročno očekuju teška vremena. Pitanje je koliko će Vlada moći kontrolirati cijene goriva na pumpama. Vidio sam neke "smiješne" prijedloge, planove u nekim EU članicama, da se ide u lockdawn zbog energenata, jer valjda kalkulacije i predviđanja pokazuju da će u jednom trenutku biti isplativije slati zaposlenicima plaće doma, nego subvencionirati energente i riskirati nemire i slične scenarije. A kad voda dođe do grla, vidimo da se pale stare termoelektrane. Ključno za Hrvatsku, moglo bi se pokazati koliko će se napuniti hidroakumulacijska jezera, ako godina bude dobra po tom pitanju. Mislim da će se Hrvatska provući ove godine bez redukcija struje.

Držim da će biti mudrosti i u EU-u i u Rusiji, da će se postići dogovori za stolom. No, kako sada situacija izgleda, ovo je pat-pozicija. Rješenje? Pokušati naći nove dobavljače, boriti se na tržištu za svaki tanker, za svaki kubični metar, iskoristiti sve potencijale za obnovljive izvore energije (to je dugoročno), i naći rješenje za mir. Pitamo se kako danas, 2022., još nemamo bolje izvore energije. Odgovor na to pitanje treba tražiti u činjenici da su razvoj i istraživanja enormno skupi i da je potrebno uložiti u iste goleme količine novca, često i uzaludno, da bi jedno od tih istraživanja dalo odgovor na pitanja koja imamo.

Piše: Tihomir MIHALIĆ