Istinu govoreći, malo tko od nas danas zna što je to Istina. Mi dohvaćamo tek djeliće mozaika cjelokupne višedimenzionalne slike utjecaja medija, politika, vjera, tradicija, svjetonazora… Gotovo da bi se moglo reći da smo u supermarketu suvremenih laži mi samo naivni kupci lijepo dizajniranih otrovnih istina - naglašava prof. dr. sc. Sead Alić, hrvatski filozof i književnik, predavač na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, te u nastavku svoga komentara za ovotjedni Magazin piše:.

- Pristali smo i pristajemo na laž. Živimo u mediokraciji (kupovanoj demokraciji), vjerujemo isključivo realnim objavama Boga-Kapitala. Skupljamo se u nacionalne torove pazeći da rubove torova ostavimo drugima. Majstori smo lažnog morala. Licemjeri bez ostatka.



Ljepotu duha sveli smo na močvarnu baruštinu najnižih strasti. Uživamo u lažima ove ili one instant "zvijezde". Znamo sve o ljudima o kojima ne bismo trebali znati ništa. Laž pod reflektorima pružila nam je utjehu kolorirane svjetlosti. Scenografija određuje naše stavove. Pravu istinu prave svjetlosti proglasili smo medijski neinteresantnom.

Traganju za istinom suprotstavili smo svijet dokaza. Nije nam više važno ono što je naizgled nedostižno. Živimo u sustavu vrijednosti koji nagrađuje evidentnost, odnosno dokazivost neke činjenice. Primjerice, neka rastava braka ili neko vjenčanje mogu se dokazati fotografijama ili izjavama sudionika. Ta se stvar dakle dogodila. Mi poznajemo činjenice. Imamo dokaze. Mi znamo. Mi smo u istini. Svijet dokazivog, površan i banalan, postao je naš horizont.

Polako, ali sigurno prešaltali smo se od ideoloških uputa centralnih komiteta prema ideološkim lažima malih političkih oligarhija. One su danas krojene po nacionalnim ključevima. To "nam" pomaže. Relativno je jednostavnije navijati za vlastite ideologe nego za zagovaratelje istine, koji pripadaju tko zna kojoj orijentaciji...

Istina je da političari lažu. To pripada u njihov opis posla (kako ga oni razumiju). Njihove laži postaju istine za navijače željne bivanja u masi identiteta i vjere u vođu. Laž nas izravno vodi u fašizam, ali mi to ne osjećamo jer u nama biju srca nacionalnih bića…

Naše se vođe do "zadnjeg grama" bore za svoju laž. Mediji im pomažu tako što "bijela istina" izgovaranja svega i svačega postaje ključni sadržaj svakodnevice nas građana pretvorenih u ovisnike o emitiranju kolorirane svjetlosti iz strojeva generiranja mržnje.

Laž živi na velikoj "istini" koja kaže da je istina dosadna. Možda, samo bi prije zaključka, etiketa, predrasuda i osuda, dobro bilo koraknuti u prostore istine. Pokazalo bi se da je beskrajno interesantna, ali samo za one koji razviju posebna intelektualan osjetila za nju. Nekadašnje laži usmenih glasina zamijenile su prvo laži pisanih, a onda tiskanih materijala. S količinama primjeraka tiskanih tekstova i knjiga umnažala se i snaga laži. Danas, u digitalno i mobilno doba, njezina je snaga planetarna. Ako ne lažemo, mrtvi smo. Dakle, svi smo već mrtvi, samo još nismo postali statistički ubilježeni kao mrtvi. (Srećom, bit ćemo mrtvi i ako ne pristanemo na laž). U svijetu kojim dominira laž neizbježno će se pojaviti, i pojavljuje se, ideja dokazivanja lažnih informacija, obmanjivanja, laži u medijskom prostoru, laži u društvima u kojima laž dominira i sl. Ono što je naizgled logično, u svijetu laži, pretvara se u svoju suprotnost. Prvi komesari istine postali su korporacijski namještenici zaduženi za onu vrstu istine koja odgovara korporacijskim lažima globalnih igrača.

Laž daje moć i veliki manevarski prostor. Kad se jednom odlučite lagati, onda će vas sigurno krenuti (znam to iz vica o Muji, koji je igrao poker na povjerenje). Kad su političari čuli vic o pokeru na povjerenje - i njih je krenulo…



Laž je atraktivna, šarena, lijepa, zavodljiva, provokativna, privlačna, obećavajuća… Kad ste u laži, "nikad niste sami". Laž je istinski virus koji je sposoban prikačiti se za svaku riječ, stav, orijentaciju, tekst, način ponašanja. Laž je sadržana u strukturi medija koji koristi. Ona je parazit koji s vremenom preuzima ključne funkcije organizma na kojemu parazitira. Tako smo oblikom reportaže često osuđeni na laž. Neutralnost informiranja nerijetko završava podjednakim tretiranjem i zločinca i žrtve. Neiskustvo i neznanje novinara omogućuje ponavljanje neprihvatljivih, štetnih, pa i zlih u osnovi stavova lažnih vođa i predvodnika širenja laži. Industrija filmskih priča proizvodi u nama svjetonazore laži. Industrija proizvodnje svijesti proizvodi u nama ideologiziranu matricu laži koju mi dalje prenosimo i predajemo drugima.

Laž je da u našim društvima ima korupcije. Istina je da su postjugoslavenska društva društva korupcije koja se prikrivaju priznanjem o postojećim elementima korupcije. Laž je da Srbija i Hrvatska (Tuđman i Milošević) nisu željele/i podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Naknadnim krojenjem povijesti možda će se stvoriti drukčija slika, ali ona će biti fotošop "pobjednika". Laž je da nam je u kapitalizmu bolje, ali će javni servisi stvarati takvu sliku do svog posljednjeg pretplatnika koji njihove laži mora plaćati. Laž je da smo sretni (ako se izuzmu bogati koji su umišljeno sretni jer umišljeno nesretni ne znaju da oni nisu sretni).

Laž je sveprisutna. Ona je virus depresije, lažne demokracije, propasti sustava vrijednosti, pretvaranja čovjeka u pukog nositelja vlastite osjetilnosti… Laž je najsnažnija poluga razvoja u krivom smjeru. Laž je ljubavnik/ca koje(g) se nikad nećete osloboditi.

Ljudska povijest je povijest laži. Doktrine svih hijerarhija svijeta počivaju na laži. Kula civilizacije počiva na laži. Znanost je laž koja se skriva u povremenim dokazima nužnosti postojanja.

No to je i veliki izazov. Živimo u nevjerojatno interesantno vrijeme u kojemu će preživjeti još samo oni koji nauče - hodati po vodi.