Magazin
GLAZBENI INTERVJU: REZERVE O SEBI, ROCK’N’ROLLU, PROŠLOSTI I BUDUĆNOSTI

Ljubav ima previše formi da bi postala dosadna
Objavljeno 14. svibnja, 2022.
Rezerve u većini slučajeva spašavaju ekipu i dobivaju velike utakmice. Ulaze s klupe i daju gol...

Vezani članci

GLAZBENI INTERVJU

Rezerve: Ravno u zamku ljubavi!

Spajaju romantično i tragično, moderno i retro, pettyjevske rifove i ramonesovsku zaigranost. Proteklih su nekoliko sezona nastupali po festivalima u regiji i skupljali iskustvo, pri čemu posebno ističu svirke na RockOffu, banjalučkom Demofestu i u zagrebačkoj Tvornici kulture. Sredinom 2018. grupa je objavila debi-album "Ravno u zamku", s kojeg je skinut niz singlova...



Tako o hrvatskom bendu Rezerve iz Tučepa, između ostalog, piše na Facebooku, Bandcampu, njihove fotke su na Instagramu, a mediji iz Hrvatske i regije o njima imaju samo lijepe riječi. I eto nam odnedavno Rezervi s novim singlom i videospotom "Sve u sol", kao najave novog studijskog albuma. I sastav je malo promijenjen u odnosu prema staroj, originalnoj postavi, pa je sad u bendu pjevač Ivo Vujčić Vujo (frontmen nekada kultne makarske grupe Zbunjeni), a grupi se vratio i basist Mateo Perković, koautor pjesama s EP-a "Evo Rezerve" i albuma prvijenca "Ravno u zamku". Sve u svemu, i više nego dostatno razloga za još jedan intervju s Rezervama za Magazin Glasa Slavonije.

IMAMO SVOJ PUT



Već ste godinama na sceni, no neki kažu da ste i dalje "rezerve na klupi", odnosno nikako da se probijete u prvu postavu hrvatskih rock-bendova. Ili se takvi "kritičari" varaju i griješe? Kako, naime, sami gledate na vlastitu karijeru, ide li sve dobrim tempom ili bi moglo i brže, bolje, više...?

- Uvijek ćemo biti rezerve. To nam je dano rođenjem i tu se najugodnije osjećamo. Ipak, ne smijemo ignorirati činjenicu da rezerve u većini slučajeva spašavaju ekipu i dobivaju velike utakmice. Ulaze s klupe i daju gol.

Možda bismo s Bokšićem ‘98. bili zlatni, ali bismo li uzeli broncu bez Vlaovića, veliko je pitanje. Vlaović je poslije, 2002., proveo sve tri utakmice na klupi, pa kako smo prošli u Japanu i Južnoj Koreji? Možda rezervama, ako se jednom pokažu, treba dati priliku i u prvom sastavu. A šta ćemo s Ivaniševićem? Čovjek rezerva, tenisač s najnižim plasmanom u vrijeme osvajanja Wimbeldona. Ne može ništa brže ni lakše, samo iz utakmice u utakmicu.

 



Kad smo kod karijere rock-benda, što bi to zapravo značilo u Hrvatskoj, čime se uspješnost kod nas mjeri, da tako kažem, vrćenjem pjesama (hitova) na radiju, spotovima na CMC-u, brojem koncerata, singlova, albuma... ili svim tim zajedno?

- Takvim se mjerenjima ne bavimo. Nemamo percepciju "uspješnosti rock-benda", ne zamaramo se time i imamo svoj put, plan i cilj. Ono što je nama zaista bitno jest da uživamo, da naša publika to prepoznaje i da je zadovoljna.

Klub može biti prazan ili dupke pun, mi istrčavamo kao da je finale Intertoto kupa. Ako tom energijom animiramo bar jednog konobara, kući idemo sretni. Srećom, dragi smo konobarima, pa nikad nema debakla.

Jesu li Rezerve mainstream rock‘n‘roll bend, odnosno grupa "srednje struje", ili "izvan struje"?

- Rezerve su bend izmjenične struje. Nismo ni underground ni mainstream, istosmjerna struja je dosadna.

NAVIJAMO ZA OUTSIDERE



Od početka karijere do danas, koja vam je kao bendu bila i ostala glavna "nit vodilja" u građenju vlastitog statusa na rock-sceni? Drugim riječima, pristajete li na kompromise (i kakve) ili idete svojim putem, pa kud i dokle stignete...?

- Nit vodilja je: svirati i raditi najbolji rokenrol na svijetu, koliko nam mogućnosti to dopuštaju. Bolje od K. Richardsa ne može nitko, s tim smo se pomirili davno, ali mi pokušavamo dati svoj obol u okruženju u kojem jesmo. Tomo voli reći da je glazba umjetnost koja te može najviše približiti Bogu, da stvaraš. Tako mi, s Njim i Keithom u mislima lebdimo oko pjesama, bacimo poneko sjeme i čekamo da nikne. Kada se svi, dok radimo, oduševljeno pogledamo i nasmijemo, znamo da imamo nešto dobro.

Vratimo se u aktualnu stvarnost. Nakon poduže stanke, objavili ste odličan single "Sve u sol", što ga prati također odličan videospot. Nešto o toj pjesmi (inspiracija, autori, produkcija, miks, spot..)? Je li pjesma najava novog albuma, i kad bi mogao, i za koga (izdavača), biti objavljen?

- Pjesma je to o inatu i ljubavi, najmoćnijoj energiji, pred kojom zabrane i nepravda nemaju nikakve šanse! Sve naše pjesme su o ljubavi, pa i "Sve u sol", koja romantično poziva na bunt protiv "svega onog što ne može". Pjesmu smo prošle godine, u našem studiju u Tučepima, složili zajedno, a kao i većinu pjesama smikasao ju je naš Tomo, i inače zadužen za snimanje. Master je rađen u Sloveniji kod našeg prijatelja Mateja Gobeca.

 

 



Za pjesmu je snimljen spot u režiji Milana Latkovića, s kojim uvijek uživamo raditi. Spot priča o prolaznosti vremena, uspomenama i odrastanju. Glavne uloge u ovoj priči utjelovljuju Maja Zoltner, Nika Petrović, Marin Borić i Elvis Bošnjak, a mi se u kadrovima pojavljujemo toliko koliko je potrebno da budemo jasna podrška svim outsiderima. Mi uvijek navijamo za outsidere. Na albumu radimo već neko vrijeme, Dallas je naš novi izdavač i "Sve u sol" je prvi singl.

LJUBAV I SAMO LJUBAV


Što vas inače inspirira u pisanju i skladanju glazbe: realizam, eskapizam, intima u vama ili svijet oko vas...? U intervjuu za Magazin Glasa Slavonije prije četiri godine, između ostalog, rekli ste kako ste prije svega bend koji ima ljubavne tekstove...

- I dalje nas inspirira ljubav. Još uvijek smo isti glupani koji ne žele i ne znaju pisati i pjevati ni o čemu drugom i to nam savršeno odgovara. Ljubav ima previše formi da bi postala dosadna, to je vječna inspiracija za život - pa i za pjesme, a pjesme su neizostavan dio svakog života. To su mali soundtraci naših života.

Koliko su Rezerve također bend s "viškom nostalgije", a "manjkom suvremenosti"? Drugim riječima, koliko ste retro, a koliko hype, koliko glam, a koliko camp (na što sugeriraju vaši spotovi!), odnosno koliko ste rock‘n‘roll tradicionalosti, a koliko trendsetteri?

- Rezerve su savršen omjer retra i hypea, mislim da je naš zvuk zbog toga prepoznatljiv. Dovoljno smo nostalgični i istovremeno suvremeni. Ipak, ne opterećujemo se tim terminima, a camp povezujemo samo sa šatorima. O šatorima ponešto znamo, a više o tome ćete čuti u jednoj od naših sljedećih pjesama.

S prošlim vremenima u vezi - mediji svako malo spominju 80-e, te su godine danas kurentna retroroba, gotova da vlada retrovirus za glazbom i stilom osamdesetih prošlog stoljeća. Kakav je vaš odnos prema tom "trendu", i općenito takvoj vrsti nostalgije...?

- Ne bavimo se baš ni trendovima. Ne znamo što je aktualno, u smislu: "trebali bismo raditi ovako ili onako...". Bitno je da svatko nađe za sebe ono što voli i što mu odgovara - bilo to, prema Vašim riječima, retro ili suvremeno. Mi smo odrasli na glazbi koja je tada bila trend, ali ne radimo ju s mišlju da se uklopimo u neki comeback glazbe 80-ih ili 70-ih. Pa 2014. smo napravili punk EP, to je bilo sve osim trendovski.

BUDUĆNOST JE NEIZVJESNA



Uz glazbu, pratite li sva ta zbivanja u svijetu (pandemija, ukrajinski rat...) i kako na njih reagirate, hladne glave ili i vas, kao i mnoge druge, pomalo (ili previše) hvata strah od neizvjesne sutrašnjice?

- Upravo zbog svega što se događalo i događa u svijetu smatramo da svakom fali još malo ljubavi, pa zato i pišemo isključivo ljubavne pjesme. I u najcrnjem scenariju - ako dodaš samo malo ljubavi, stvari budu bolje. Mi vjerojatno služimo da malo "posolimo" ljubavlju.

 

 



Rezerve u ovo digitalno doba? Koliko ste IN s društvenim mrežama, virtualnom stvarnosti?

- Rezerve su digitalne u smislu super zvukova gitarskih pedala i sintesajzera, a rokenrol nam oduzima previše vremena da bismo se stigli baviti i drugim digitalijama. Srećom, imamo ljude koji nam pomažu oko toga. Mi se bavimo samo rokenrolom.

U nekom CV smislu, što bi još bilo zanimljivo znati o Rezervama a da to još nitko nije pitao i dobio odgovor? Drugim riječima, recite što još želite istaknuti a da ja nisam pitao?

- Imamo novog/starog pjevača Ivu Vujčića Vuju i starog/novog basista Matea Perkovića. U bilježnici je tucet novih pjesama, neke od njih već izvodimo na koncertima i za sada publika kaže da smo na dobrom putu. Ovaj album ćemo izbaciti pod Dallas Recordsom, a nadamo se da će biti vani početkom iduće godine, ako sve bude po planu.

Ukupno uzevši, kakva je budućnost Rezervi, kao glazbenika prije svega?

- Budućnost Rezervi je neizvjesna, ali čini se svjetlija i ljepša nego prije godinu dana. Mi smo uvijek ili na blatnom ili na skliskom terenu, ali uvijek dajemo 200 % kad istrčimo pred rulju.

Zaključno, Rezerve u tri-četiri-pet... deset riječi? To sam vas pitao i prije četiri godine, pa da "ponovite gradivo" ili ga dopunite nečim novim, sočnim i ne nužno točnim?

- Volite se ljudožderi.

Darko Jerković
RAVNO U ZAMKU: O debiju pohvalno...
Dečki su vratili rock tamo gdje mu je i mjesto. Prije svega, “Ravno u zamku” je zabava, zabava, zabava, zabava i samo zabava. Zabavnijih i pozitivnijih 45 minuta muzike već dugo nisam čuo. Pjesme imaju vic, a opet nisu banalne “tralala” pjesme, iako one upravo to i jesu! Sve skladbe imaju takve momente koji s lakoćom ulaze u uši i vjerujem da ćete većinu pjesama pjevušiti nakon par (ili već odmah nakon prvog) preslušavanja, osim “Helene” kada ćete vaditi rupčiće da brišete suze. “Ravno u zamku” ili “Na putu do zvijezda” (kako od milja zovu svoj dosadašnji karijerni put) je album koji bi morao eksplodirati i odmah uletjeti u prvu ligu (da smo u Britaniji, to bi se sigurno dogodilo). Ovdje imamo posloženih 14 hitova i ako netko s ovakvim albumom ne uspije odmah, onda stvarno više ne znam što se mora dogoditi da netko iz mlađe generacije uspije. Ako se mene pita, Rezerve nisu nikakve rezerve već prvaci prve lige! (Siniša Miklaužić/muzika.hr)

VRHUNSKI ROCK’N’ROLL: Tako je zborila kritika...
To je samo rock ‘n’ roll, glasi poznata krilatica, jedna od onih koja ne govori zapravo baš ništa, a kaže sasvim dovoljno i najbolje funkcionira bez “pametnih” dodataka, baš kao što i samom rock ‘n’ rollu ne trebaju nikakvi dodatci da bude vrhunska zabava, pa čak i umjetnost. To je samo rock ‘n’ roll upravo je ono što mi je u ritmu njihove glazbe protutnjalo glavom nakon preslušavanja dugosvirajućeg prvijenca makarskog benda Rezerve, kao još jedne nade tuzemne rock-scene, još jednog imena vrijednog pune pozornosti i pompe. Priznajem, s rezervom sam pristupio njihovom albumu da bih nakon nekoliko slušanja i stjecanja prvih pravih dojmova baš upao “ravno u zamku” tog njihovog... pa, samo rock ‘n’ rolla. Naime, bez mnogo mudrovanja, koje bi ionako glazbi kakvu praše Rezerve pristajalo koliko prosječnom političaru moral, ovdje imamo posla s pravom malom bombom. Nenamjerno postavljenom, neopterećenom suvišnim sastojcima, bučnom koliko i rafiniranom, kaloričnom koliko i light po svim stavkama. Bombom jer njezinih četrnaest pjesama čine niz za uho instantno ljepljivih komada rocka toliko zaigranog da ni tekstovi nisu bitni, kao ni utjecaji koje neće biti teško prepoznati. Istovremeno, u pitanju nije žanrovski usko omeđen koncept koji će nizati pjesme jednu nalik drugoj u ziheraškoj maniri pronađene dobitne kombinacije. Otvorit će tako momci album s pomalo sluzavom, ali refrenom razvaljujućom “Koga briga za zvijezde” pa odmah nastaviti s pošminkanim naftalinskim rockom “Madona” i znat ćete samo da nemate pojma što bi sve moglo uslijediti. Pa ipak, “Ravno u zamku”, da se razumijemo, nikako nije neki pretenciozni miks s neredom kao jedinim parametrom na radnom planu. Naprotiv... (Toni Matošin/soundguardian.com)

Rezerve su digitalne u smislu super zvukova gitarskih pedala i sintesajzera, a rokenrol nam oduzima previše vremena da bismo se stigli baviti i drugim digitalijama...

Rezerve su savršen omjer retra i hypea, mislim da je naš zvuk zbog toga prepoznatljiv. Dovoljno smo nostalgični i istovremeno suvremeni...

I dalje nas inspirira ljubav. Još uvijek smo isti glupani koji ne žele i ne znaju pisati i pjevati ni o čemu drugom i to nam savršeno odgovara....

Klub može biti prazan ili dupke pun, mi istrčavamo kao da je finale Intertoto kupa. Ako tom energijom animiramo bar jednog konobara, kući idemo sretni. Srećom, dragi smo konobarima, pa nikad nema debakla...

Možda ste propustili...

DAN PLANETA ZEMLJE: VEDRAN OBUĆINA O VJERSKIM ZAJEDNICAMA I EKOLOGIJI...

Ekološka je kriza prije svega duhovna kriza čovjeka

Najčitanije iz rubrike