Magazin
SIGURNOST ILI PROPAST

Budućnost bez mira: Svijet
se ubrzano naoružava
Objavljeno 7. svibnja, 2022.
RAT ZA TERITORIJ: HEARTLAND I RIMLAND - DVIJE GEOPOLITIČKE TEORIJE KOJE SE DOKAZUJU U PRAKSI...

Pojam geopolitika nastao je u glavi švedskog političkog geografa Rudolfa Kjelléna na kraju 19. stoljeća. Popularizirao ju je 1904. Englez Sir Halford John Mackinder u radu The Geographical Pivot of History formulacijom teorije Heartlanda. Nakon završetka Prvog svjetskog rata Mackinder piše knjigu "Demokratski ideali i stvarnost" u kojoj se nalazi znameniti citat: "Tko vlada istočnom Europom, zapovijeda Heartlandom. Tko vlada Heartlandom, zapovijeda Svjetskim otokom. Tko vlada Svjetskim otokom zapovijeda svijetom."



VAŽNA JE NESIGURNOST


Cilj je bio upozoriti na istočnu Europu kao stratešku rutu do Heartlanda, gdje je angloameričkim snagama nužno stvoriti tampon-države koje bi odvojile Njemačku od Rusije. Uz Heartland, Mackinder izdvaja još tri regije: Svjetski otok, Priobalne otoke i Udaljene otoke. Teorija Heartlanda trpjela je brojne kritike i odbacivanja, ali je unatoč tome i dalje važna među stratezima svjetskih država koji tvrde da se velike geopolitičke igre vode prema njezinoj matrici. Nasuprot Heartlandu je teorija Rimlanda, koju je u svojoj knjizi "Američka strategija u svjetskoj politici" (1942.) postavio profesor Yalea Nicholas John Spykman. Prema njemu najveću moć imaju zemlje koje se nalaze oko rubova Europe i Azije jer tako kontroliraju Mackinderov Heartland, odnosno da kontrola priobalnih zemalja i mora ima veću prednost od kontrole samog kopna. Područje Rimland proteže se od zapadne i južne Europe preko Bliskog istoka, Indije i jugoistočne Azije do krajnjeg istoka Azije i preko njega prolazi većina svjetskog tranzita roba morskim putem. Kako god bilo, ove suštinski jednake teorije do danas su ostale najvažnije "alatke" pri planiranju i izvedbi diplomatskih i vojnih ratova nalik na ovaj u Ukrajini.

Izuzmemo li teorijsku podlogu, tehnički je gledano ukrajinskom ratu prethodilo beskrajno jačanje i osuvremenjivanje vojski Rusije i Amerike. Zatim tehnološko i energetsko povezivanje Rusije i Njemačke, slabljenje Francuske, razmještanje Amerikanaca i NATO-a uz ruske zapadne granice, izlazak Velike Britanije iz EU-a i stvaranje "talasokratskog" vojnog saveza AUKS. Tu je i ekonomska ovisnost i pokornost zemlja jugoistočne Europe, kineski projekt "Pojas put", koronakriza te povlačenje zapadnih vojski iz Afganistana, čime je završen rat protiv političkog islama, a započeo protiv Rusa i rusofila kao priprema za Kinu.

Takav se rat osim u Ukrajini trenutačno vodi i na drugim lokacijama poput Malija, gdje su se, usporedno s novom američkom vojnom strategijom, u rat ubacili Rusi. Naime, tamo se nedavno dogodila jedna od najkrvavijih epizoda dugogodišnjeg brutalnog rata kada su tijekom petodnevne ofenzive malijske vojske i ruskih specijalca, zbog navodno podmetnutih obavještajnih podataka, ubijene brojne nedužne osobe. Francuski je stručnjak za terorizam Wassim Nasr na televiziji France 24 pojasnio: "Bila je to protudžihadistička operacija potaknuta lošim obavještajnim podacima. Navodna ubojstva dogodila su se u gradiću Moura u regiji Mopti, u središnjem Maliju, žarištu ekstremističkih aktivnosti koje su proširene na susjedne zemlje u regiji Sahel. Postojao je vrlo poseban kontekst jer u središnjem Maliju već neko vrijeme malijska vojska i ruske snage napadaju brojna uporišta džihadista, ali se džihadisti nisu opirali sve do sredine veljače. Tada su krenuli u protunapad sa svježim snagama, pri čemu je ubijeno više od 40 malijskih vojnika. U posljednja dva mjeseca malijska vojska izgubila je samo u ovoj regiji 160 ljudi. Što se pokolja civila tiče, saznao sam da je član prvog kruga Mohamada Koufe, tamošnji vođa Al-Kaide, uhvaćen i doveden na ispitivanje u malijsku prijestolnicu Bamaku, gdje je dao informaciju da bi Koufa mogao biti u regiji Moura. Znači, na temelju toga pokrenuta je operacija u kojoj je sudjelovalo najmanje 100 ruskih specijalaca kao podrška regularnoj malijskoj vojsci", zaključio je Wassim Nasr.

Iako su UN-ove mirovne snage MINUSMA raspoređene u regiji, nisu intervenirale jer nemaju za to ovlasti. Poradi novih ratnih postavki i uništavanja ostataka neupućenih, dezorijentiranih i neopredijeljenih vojnih frakcija i bandi, nesigurno je u ostalim zapadnoafričkim državama poput Burkine Faso, Gvineje, Srednjoafričke Republike, Čada itd. Nigerija je, recimo, nakon što je dobila vojnu pomoć SAD-a, zajedno s vojskom Nigera i Kameruna pokrenula kopnenu i zračnu ofenzivu na području jezera Čad protiv pripadnika islamističke terorističke organizacije Boko Haram i skupine Islamska država zapadnoafrička provincija (ISWAP) koji se već petnaest godina bore s nigerijskom vojskom u sukobu koji se prelio preko neprirodnih granica i na susjedne države. Što se tiče ostatka Afrike, krvavo je u Etiopiji, koja navodno šalje plaćenike na Ukrajinu, a mir se represijom održava u brojnim državama s još uvijek neriješenim hladnoratovskim postavkama poput Angole, Libije, Ruande, Burundija, DR Konga, Sudana, Libije itd.


AZIJA I BLISKI ISTOK


Što se Azije tiče, trenutačno je u smislu prekomponiranja neprijateljstava najzanimljivija situacija u Pakistanu, gdje je, zbog pozitivnog odnosa prema Kini i negativnog prema talibanima, srušen pakistanski premijer Imran Khan. Podsjetimo, Khan je razvlašten nakon višemjesečne političke krize tako što mu je opozicija izglasala nepovjerenje. On je glasanje pokušao zaustaviti raspuštanjem parlamenta uz obrazloženje kako je opozicija u dosluhu sa SAD-om, koji ga je usput rečeno doveo na vlast 2018. godine. Vrhovni sud poništio je Khanovu odluku i dopustio parlamentu da mu izglasa nepovjerenje. Novi premijer postao je lider opozicije Shehbaz Sharif, brat bivšeg premijera u dva mandata Nawaza Sharifa. Iako je imao solidan broj pristaša, što se vidjelo na prosvjedu podrške u gradu Peshawaru, svrgnuti Khan se povukao. Inače, Peshawar je šesti po veličini pakistanski i najveći grad s većinski paštunskim stanovništvom. Paštunci su iranski narod i petnaestpostotna etnička manjina u Pakistanu. Zanimljivo što je Peshawar uz Quettu bio najvažnije središte za novačenje i indoktrinaciju afganistanskih izbjeglica i Pakistanaca u talibanski pokret. Kako talibani više nisu globalni neprijatelji, tako je njihov kritičar Imran Khan, koji je uz to omogućio puni proboj kineskog "Pojasa i puta" do luke Gwadar u Arapskom moru, postao nepouzdan.

S druge strane navedenog mora, na Arapskom poluotoku, Hutiji su iz Jemena bombardirali naftna i postrojenja za desalinizaciju vode stoljetnog angloameričkog saveznika Saudijsku Arabiju. Od svih udara najveći medijski doseg imalo je bombardiranje tankvana u prelijepoj Džedi za vrijeme održavanja Velike nagrade Saudijske Arabije u Formuli 1. Uslijedila je saudijska odmazda, a zatim i prvo primirje s proiranskim Hutijima, koje sada visi u zraku zbog masovnih pogubljenja u Saudijskoj Arabiji, od čega su polovina pogubljenih bili šijiti.

Osim na Srednjem zaoštrava se i na Bliskom istoku jer je Izrael prekršio stoljećima dugu tradiciju prema kojoj se nemuslimanima dopušta obilazak kompleksa svete džamije Al-Aqsa, ali ne i molitva. Naime molitvu su u Al-Aqsi odnedavno počeli održavati židovski vjernici, što je iz takta izbacilo muslimane koje su izraelski policajci rastjerali batinom. U svojstvu čuvara svetih lokacija u Jeruzalemu od 1924., oglasio se i Jordanski kralj Abdullah poručivši da su izraelski "jednostrani" potezi protiv muslimanskih vjernika u jeruzalemskoj džamiji Al-Aqsa ozbiljno potkopali izglede za mir u regiji. Kralj je o tome razgovarao s glavnim tajnikom UN-a Antoniom Guterresom, okrivivši Izrael za "provokativne radnje" u kompleksu džamije koje su prekršile "pravni i povijesni status quo" muslimanskih svetišta. Osim što zaoštravaju kod kuće, Izraelci su izveli zračne udare u Siriji u blizini Damaska. Sirijski opservatorij za ljudska prava priopćio je da su među metama napada bili skladište streljiva i nekoliko vojnih položaja povezanih s iranskom vojnom prisutnošću u Siriji.

BESKRAJNI RATOVI


Ni Turska ne miruje. Osim što kombinira i razmatra kupnju još jednog kompleta ruskog protuzračnog raketnog sistema S-400, pokrenula je novu kopnenu i zračnu ofenzivu protiv kurdskih snaga na sjeveru Iraka. U napadu na pripadnike Kurdistanske radničke partije (PKK) koriste vojne zrakoplove, artiljeriju, dronove i helikoptere, a na terenu operiraju turski komandosi, poručio je turski ministar obrane Hulusi Akar. Najnovija ofenziva usredotočena je na planinske regije Metina, Zap i Avashin-Basyan na sjeveru Iraka, rekao je Akar. "Naša operacija se nastavlja uspješno, prema planu. Ciljevi koji su postavljeni za prvu fazu su ostvareni. Odlučni smo spasiti našu naciju od terorističke nesreće koja muči ovu zemlju već 40 godina", dodaje Akar. Podsjetimo, Turska je u ratu s PKK-om još od 80-ih godina. Posljednjih godina borbe se vode na teritoriju sjevernog Iraka. Strukturno se PPK veže na sirijski režim Bashara El Asada, koji blisko surađuje s Rusima.

S Rusima surađuju i vlasti u Pridnjestrovlju, odcijepljenom dijelu Moldavije, gdje polako i sigurno, u sklopu djelovanja ruske vojske po južnom pravcu, dolazi do eskalacije sukoba. Oko toga je važno što će biti s Budžakom, dijelom Ukrajine jugozapadno od Odese, čije političke elite snažno pristaju uz Rusku Federaciju i čijom bi okupacijom Rusi zatvorili crnomorski luk praktički do velike luke Batumi u Gruziji. Kako god okrenuli, za Heartlanad ili Rimland se ratuje od kada postoji svijet, samo što su oružja za ostvarivanje ciljeva danas puno snažnija nego što su bila ikad dosad, ali i puno slabija nego što će biti u skoroj budućnosti. U tom i takvom kontekstu fraza “neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj” također je aktualnija više nego ikada u povijesti...

Dario MAJETIĆ
Rusija bez tampon-zone
Kao kopnena sila, Rusija je nakon raspada Sovjetskog Saveza postala vrlo ranjiva. Nalazi se na europskoj ravnici s tek nekoliko prirodnih prepreka koje bi mogle zaustaviti eventualne neprijatelje koji bi dolazili sa zapada. Istočno od Karpata ravnica se okreće prema jugu i otvaraju se vrata Rusiji. S tolikom koncentracijom gospodarske aktivnosti koja se nalazi blizu granice i relativno malo prirodnih barijera, Rusija je u opasnosti. Prvi red zemalja na istočnom rubu europskog poluotoka - baltičke republike, Bjelorusija i Ukrajina - pružaju dubinu zahvaljujući kojoj se Rusija može zaštititi, a također pružaju dodatne ekonomske mogućnosti. Stoga ne treba čuditi da je ruska nacionalna strategija pomaknuti svoju granicu ili bar sferu zemalja pod svojim utjecajem što je dalje moguće na zapad. (abcgeografija.com/D.Ma.)

Heartland: Srčana regija
Heartland (u članku iz 1904. Pivot Area) možemo prevesti kao “Srce zemlje”, “Srčana regija” ili “Središnje područje”. Prema Mackinderu, Heartland čini golema kopnena površina središnje Azije smještena između Karpata na zapadu, lanca planina Hindukuš na jugu, gorja Altaj u Mongoliji na istoku te Baltičkog mora i Arktičkog oceana na sjeveru. Uz Heartland, Mackinder izdvaja još tri regije: Svjetski otok (World Island; u članku iz 1904. Inner or marginal crescent), Priobalne otoke (Offshore islands; u članku iz 1904. Outer) i Udaljene otoke (Outlying islands; Lands of outer or insular crescent). Svjetskim otokom nazvao je Europu, dio Azije i dio Afrike. Na tom području živjelo je oko 87 % svjetske populacije i ujedno se radi o najvećoj i resursima najbogatijoj regiji od četiri koje je izdvojio. Regija Priobalni otoci sastoji se od Britanskih otoka i Japana, a regiju Udaljenih otoka čini ostatak svijeta (cijela Sjeverna i Južna Amerika, Australija i Oceanija te južni dio Afrike). Teorija Heartlanda pretpostavlja mogućnost nastanka golemog carstva koje ne bi trebalo koristiti obalni ili prekooceanski prijevoz radi opskrbe svojega vojnog industrijskog kompleksa. Zbog toga takvo carstvo ne bi mogao poraziti ni udružen čitav ostatak svijeta. Halford Mackinder u svojoj teoriji posebnu važnost daje istočnoj Europi, koja je dio Svjetskog otoka, ali graniči s Heartlandom. Prema njegovu mišljenju, istočna Europa je u najboljoj poziciji da iskoristi resurse Heartlanda. (abcgeografija.com/D.Ma.)

Rimland: Rubna zemlja
Rimland (engl.: rubna zemlja), u geopolitici, pojas država koje okružuju euroazijsko kontinentsko središte, Heartland. Prostire se od Europe preko jugozapadne Azije i Indijskoga potkontinenta do istočne Azije. Pojam Rimlanda početkom 1940-ih uveo je američki politolog Nicholas J. Spykman (1893-1943), smatrajući ga prostorom povijesnih sučeljavanja kontinentskih i pomorskih sila, ključnim za nadzor Euroazije, a time i za stjecanje svjetske prevlasti. Pojedini autori negirali su Spykmanovo naučavanje o Rimlandu, dok su ga neki dalje razvijali. Sredinom 1950-ih američki geograf Donald W. Meining podijelio je Rimland na kontinentski i maritimni dio. Nakon Drugog svjetskog rata američka politika zadržavanja (eng. containment) utjecaja komunizma, tj. SSSR-a i Kine, ostvarivala se i preko održanja dijela Rimlanda u sustavu vojnih saveza i izgradnjom prekomorskih vojnih baza SAD-a. (enciklopedija.hr/D.Ma.)

S Rusima surađuju i vlasti u Pridnjestrovlju, odcijepljenom dijelu Moldavije, gdje polako i sigurno, u sklopu djelovanja ruske vojske po južnom pravcu, dolazi do eskalacije sukoba.

Što se Azije tiče, trenutačno je najzanimljivija situacija u Pakistanu, gdje je, zbog pozitivnog odnosa prema Kini i negativnog prema talibanima, srušen pakistanski premijer Imran Khan.

Teorija Heartlanda trpjela je brojne kritike i odbacivanja, ali je unatoč tome i dalje važna među stratezima svjetskih država koji tvrde da se velike geopolitičke igre vode prema njezinoj matrici.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana