Kao i kod površinskih tokova, i podzemne vode u Hrvatskoj dijele se na vode crnomorskog i jadranskog slijeva. Zagrebački Institut za geološka istraživanja svojevremeno je proveo analizu vodonosnika na području crnomorskog slijeva te izdvaja tri tipa vodonosnika na osnovi kojih se može provesti grupiranje cjelina podzemnih voda. To su osnovni i sekundarni vodonosnici te neproduktivne stijene.

U osnovnim su kvartarni vodonosnici intergranularne poroznosti u dolinama rijeka Drave i Save visokih hidrauličkih svojstava iz kojih se odvija glavnina javne vodoopskrbe u sjevernoj Hrvatskoj ili su planirani za vodoopskrbu (dravski vodonosnik, vodonosnik na zagrebačkom području, konusni nanosi desnih pritoka rijeke Save, aluvijalni vodonosnik na karlovačkom području). Prilikom definiranja prirodne ranjivosti kvartarnih vodonosnika u dravskom i savskom bazenu najznačajniji podatci bili su oni o debljinama i litološkom sastavu krovinskih naslaga (aquitarda) koje imaju osnovnu ulogu u prirodnoj zaštiti vodonosnika.

Uzimajući to u obzir, aquitard je povoljan na područje istočne Slavonije gdje debljina krovinskih naslaga u pravilu prelazi 20 m, a u litološkom sastavu u pravilu prevladavaju prah i glina, te za područje zapadne Slavonije, između konusnih šljunkovito-pjeskovitih nanosa desnih pritoka rijeke Save i slavonskog gorja, gdje je debljina krovinskih naslaga u pravilu veća od 60 m, a u litološkom sastavu pretežito dominiraju glina i prah. Za područje Podravine je srednje povoljan kao i za područje gdje je debljina krovinskih naslaga manja od 20 m, a u litološkom sastavu dominiraju pijesak i prah.