Kako je krenulo s pozitivnima u redovima hrvatske rukometne reprezentacije, ništa nam nije preostalo negoli zbijati šale. Jedna od njih kaže da ako Hrvoje Horvat i Ivano Balić budu pozitivni, najlogičnije rješenje je pozvati Slavka Golužu, koji je, kad je o Hrvatskoj riječ, uvijek spreman!

Kad je riječ o vratarima, počelo se već u tim šalama spominjati i Tončija Peribonija, vratara sa samih početaka hrvatske rukometne reprezentacije, koji je u tim ratnim vremenima, po uzoru na Gorana Ivaniševića, nosio hrvatski grb na čelu. Nismo još došli do Peribonija, ali izbornik Hrvoje Horvat sjetio se jednog drugog legendarnog vratara. Mirko Alilović zadnji put branio je za Hrvatsku na EP-u kod kuće, 2018. godine. I dalje je na vrhunskoj razini, već četvrtu godinu brani u Pick Szegedu, a prethodno je čak sedam proveo u Veszpremu. U Mađarskoj je praktički kod kuće. Možda se i tom logikom izbornik Horvat služio kada je uputio poziv Aliloviću.



Tu sam. Vratio sam se! Za mene je dobro da sam tu praktički domaći iz susjedstva. U ovako kratkom roku jako je teško nešto iskemijati, ali rekao sam Cvebi da ću doći i pomoći koliko mogu. Odjenuti još jednom ovaj sveti hrvatski dres za mene je odgovornost i obveza. Situacija je takva kakva jest. Ovo prvenstvo je ludilo, poručio je Alilović, koji prema živi u Szegedu, a nije se pojavljivao uz reprezentaciju kada je došla u njegov grad.

"Zli jezici" već su svašta počeli pričati. Čak se ranije spominjalo kako će promijeniti državljanstvo i početi braniti za Mađarsku. Prema onom kako priča i razmišlja, za njega ipak postoji samo jedna reprezentacija. Razlog zašto nije na početku došao pozdraviti reprezentativce i članove stožera je taj što je i sam bio u izolaciji.

- Već drugi put sam bio zaražen, ali drugi put stvarno nisam imao nikakve simptome. Nakon četiri dana dobio sam negativan test. Hvala Bogu, ništa nije bilo kritično kao uostalom u 99 posto ostalih slučajeva, ali opet svi ti protokoli, zatvaranja, karantene..., onemogućuju igračima pripremu i općenito boravak na prvenstvu. Ovo je sve za nas nešto novo. Treba se boriti s tim i izdržati.

Dojam je da smo zasad, od svih reprezentacija možda i u najlošijoj situaciji.

- Pomislio sam i to, ali vidim da to ludilo počinje napadati i ostale reprezentacije, osim zasad Skandinavaca, ali kako je krenulo mislim da je pitanje vremena kada će i njih početi načimati. Nas virus proganja od prvoga dana priprema, promijenili smo vjerujem i dvoznamenkasti broj igrača do sada, ali vjerujem da će, što se nas tiče, to sada stati.



Pratio je, naravno, sve utakmice Hrvaske u Szegedu. Neke iz kućnog doma, a neke i uživo.

- Prva utakmica bila je odigrana s prevelikim respektom, a druga je već bila totalna suprotnost. Hrabro, bez panike, iskusno od nekih igrača od kojih se to nije očekivalo. Nije nas ponijela atmosfera, odigrali smo zrelo, dobili tu najvažniju utakmicu i kasnije protiv Ukrajine, u trećoj utakmici, vidjelo se da smo se opustili. Izdominirali smo, a sigurno bi pobjedom nad Crnom Gorom ekipa još više narasla.

Crnu Goru, našeg današnjeg suparnika (15.30 sati), poštuje, ali se ne boji.

- Najveći je problem taj što mi još uvijek ne znamo tko će uopće nastupiti. Treba se pokušati što bolje spremiti. Njihovi igrači igraju u jako dobrim klubovima u Europi. Skup je to jako dobrih individualaca, a sada su i puni samopouzdanja. Dobili su Slovence, okrenuli su ih u zadnjih sedam-osam minuta i sigurno protiv nas traže svoju šansu. Naravno, mi smo Hrvatska. Ne smijemo nikoga podcijeniti, sve trebamo respektirati, ali i oni se nas na neki način trebaju bojati - poručio je 37-godišnji hrvatski vratar.

Sada vjerujemo kako ćemo u Budimpešti često ovih dana čuti skandiranje naših navijača: "Mirko, Mirko"!