Svakojakih je obljetnica i jubileja koje slavimo (ili ne slavimo) svake godine, pa tako i ove, već druge pandemijske i koronakizne, u novom normalnom ili nenormalnom stanju, kad nam je, između ostalog, više čitanja knjiga jedna od pozitivnih posljedica dugotrajnih epidemioloških mjera, izolacije i samoizolacije, socijalne distance i opreza na svakom koraku.

U širem kontekstu, s pogledom dužim od godinu i pol koronakrize, jedan jubilej, ujedno i obljetnicu, valja posebno istaknuti. Radi se, naime, o dvadeset godina, dva puna desetljeća, od prvog Festivala europske kratke priče, skraćeno FEKP. Ovaj pak, dvadeseti, FEKP otvara se sutra, u nedjelju, 6. lipnja, u Zagrebu, idućih dana seli se na otoke - Vis i Hvar, a 6. lipnja u Zagrebu Festival se zatvara.

Dan prije ovogodišnjeg Festivala red je podsjetiti se na dvadeset do sada prijeđenih godina. Kad je sve počelo, 2001. godine, iz ove perspektive čini nam se da je svijet još bio mlad. Uostalom, tada, u vrijeme prvog FEKP-a, još nije postojao Facebook (osnovan je tri godine poslije, dijete!), medicinske maske gledali smo samo na Georgeu Clooneyu u uspješnici "Hitna služba", a i mi smo, da si ne lažemo, imali poneku boru manje - navode u popratnom tekstu za medije organizatori ovogodišnjeg FEKP-a te dodaju:

U tih dvadeset godina u Hrvatsku smo doveli mnoge važne svjetske pisce. Prošetali su našim pozornicama i svoje priče s nama podijelili neki od najvećih, dobitnici uglednih svjetskih nagrada (Pulitzerove, nagrade Man Booker, Independent, Strega, američke National BookAward…), ali i oni koji su prvo bili naši gosti, poput Olge Tokarczuk, a poslije se ovjenčali Nobelovom nagradom za književnost.

FEKP nikada nije bio zagrebocentričan, svake je godine program selio i u druge hrvatske gradove, pa se velikane pisane riječi moglo čuti i vidjeti i u Osijeku, Belom Manastiru, Hvaru, Zadru, Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Pazinu, Varaždinu, Šibeniku…

U tih lijepih dvadeset godina FEKP je ostao i opstao kao fešta od riječi, kao rijetko viđena simbioza pisaca i publike, kao istinsko slavljenje priče, ljudskog iskustva koje prenosimo jedni drugima.



O FEKP-u u drugoj godine pandemije organizatori kažu:

Okolnostima unatoč, FEKP će i ove godine zablistati, možda i sjajnije nego ikada prije! Na dvadeseti rođendan Festivala europske kratke priče naša tema su Otoci. Istražujemo teme koje se nameću kao nikad aktualnije - s kakvim se sve izolacijama suočavamo i kako premošćujemo odvojenost u svijetu nakon pandemije. Mora li se doista ploviti, putovati? Liječi li tehnologija od samoće ili joj pridonosi? Je li svatko od nas otok, i kakvim to novim jezicima progovara ljudska potreba za bliskošću?

Ove se godine družimo u Zagrebu, na Visu i na Hvaru, a dvadeseti smo rođendan odlučili proslaviti gostovanjem četvero izvanserijskih američkih pisaca, onih koji istinski stvaraju sliku suvremene književnosti, pisaca koji su za života ušli u kanon. Riječ je o (uhvatite dah) Paulu Austeru, Siri Hustvedt, Lydiji Davis i Lorrie Moore, s kojima se družimo na zagrebačkom programu FEKP digital. Osim njih, uživo ćemo predstavi niz sjajnih regionalnih domaćih autorica i autora, onih koji svojim pričama omeđuju svijet u kojem živimo.



U suvremenoj američkoj književnosti mnogo je važnih i velikih pisaca, ali onih koji se bez pretjerivanja mogu proglasiti legendama ima taman za prste jedne ruke. Legenda bez premca i dvojbe sigurno je Paul Auster, pisac koji je podjednako zadužio književnost i film, autor čiji su romani iskustva koja mijenjanju i doživljaji koji se pamte, majstor koji vas dvjema rečenicama uvuče u svijet koji nikad nećete zaboraviti, a to napravi s lakoćom i neopazice, jednako silan bez obzira na to piše li o dječaku koji uči (i nauči!) levitirati u genijalnom Mr. Vertigo, o piscima ili privatnim detektivima (kultna Newyorška trilogija) ili pak priču priča iz perspektive beskućnikova psa u Timbuktuu. Auster je objavio više od 15 romana, a izvanknjižnoj publici poznat je po scenariju za film Dim redatelja Waynea Wanga, kultno ostvarenje filmskih devedesetih. Proslavio se Newyorškom trilogijom, ciklusom triju slabije povezanih (anti)detektivskih romana (metafizičkih trilera), u kojima je propitivanje čvrsto postavljenih pravila žanra najčešće povezano s temama gubitka, pronalaska ili prisvajanja identiteta. Junaci su tih romana najčešće privatni istražitelji ili pisci, a ozračje je djelâ prožeto tajanstvenošću i napetošću, svojstvenima žanrovima koje se dekonstruira. Razgovorom s velikim Austerom otvaramo FEKP!

Ako mislite da poznajete suvremenu američku književnost, a niste čitali Siri Hustvedt, žao nam je, ne poznajete suvremenu američku književnost, upozoravaju u FEKP-u! Nije stvar u velikim brojevima (sedam romana, zbirka poezije, knjige eseja…), nego u velikim idejama, u tome da je ono što Siri Hustvedt piše originalno, svježe i da itekako utječe na sliku jedne od najvećih svjetskih književnosti. Hustvedt je ispisala uistinu nezaobilazna djela, a na hrvatskom smo jeziku mogli čitati njezin roman Ljeto bez muškaraca, u kojem bolne teme usamljenosti, žrtvovanja i smrti ne određuju ton teksta, koji dosljedno ostaje na granici između komedije i tragedije, vješto balansirajući na rubu ozbiljnog i ne tako ozbiljnog.

Bez obzira na to pisala priču od jedne jedine rečenice ili joj priuštila cijelih nekoliko stranica, ono što piše Lydia Davis uvijek je - ubojito. Njezine riječi pogađaju upravo ondje gdje pogoditi i trebaju, a ova proslavljena autorica, članica Američke akademije znanosti i umjetnosti, dobitnica važnih književnih nagrada te zapažena prevoditeljica s francuskoga i drugih jezika, silnom pripovjedačkom vještinom grabi momente iz svakodnevice i iz njih kroji autentičnu sliku svog doživljaja svijeta, katkad bolnu, uvijek iskričavu. Na hrvatski su prevedene dvije njezine knjige, Ne mogu i neću te Kraj priče. Čitati!

Iako je objavila i četiri romana, Lorrie Moore ipak je najpoznatija po kratkim pričama u kojima je neviđeno duhovita i pronicava. Također ubada, bez imalo oklijevanja ili zadrške, točno na ona mjesta na koja ubosti treba. Njezina najpoznatija zbirka priča Birdsof America, objavljena 1998., bila je ozbiljan bestseler, a nju je pozicionirala kao autoricu koja je najbolja u prepoznavanju složene dinamike američke propasti. Fina i zahtjevna reputacija koju je uspjela održati i svakom svojom idućom knjigom - zaključuju organizatori komentare o svojim ovogodišnjim uglednim gostima Festivala.

Sve u svemu, ovogodišnji FEKP bit će spektakularan koronakrizi unatoč! Tko bi, naime, odolio izazovu vidjeti i čuti književne velikane kakvi su, strani i domaći, Paul Auster, Lydia Davis, Siri Hustvedt, Zoran Ferić, Lorrie Moore, Edo Popović, Korana Serdarević, Kristian Novak, Olja Savičević Ivančević, Jadranka Pintarić i mnogi drugi. Vidimo se u Zagrebu, na Visu i na Hvaru!


Priredio: Darko JERKOVIĆ