Pismo nekolicine francuskih umirovljenih generala i gotovo tisuću pripadnika vojske u kojem se poziva na zaustavljanje kaosa koji proizvode islamisti, uz upozorenje kako nije nemoguće da u zemlji izbije i građanski rat, sablaznilo je Francusku. Tim više što je uključivanje bivših i sadašnjih vojnih časnika u takvu vruću političku temu shvaćeno kao otvorena aluzija na potencijalni državni udar.

Tome je pridonio i odabir nadnevka objave ovog otvorenog pisma upućenog francuskom predsjedniku Emmanuellu Macronu. Naime, prije točno šezdeset godina skupina umirovljenih francuskih generala, nezadovoljnih držanjem tadašnjeg francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea kada je riječ o ratu u Alžiru, organizirala je vojni udar. Bio je to tzv. Alžirski puč. Nakana pučista bila je prisiliti predsjednika de Gaullea da ne dopusti osamostaljenje Alžira, u kome je u to vrijeme bjesnio oslobodilački rat. Puču je odzvonilo nakon što se de Gaulle, odjeven u svoju staru generalsku odoru iz Drugog svjetskog rata, pojavio na državnoj televiziji i održao dramatični govor. U noći što je slijedila poslani su padobranci koji su u samo tri sata zauzeli ključne točke u toj tadašnjoj francuskoj koloniji. Manje je poznato da je francuski predsjednik de Gaulle upotrijebio čak i nuklearnu bombu kako bi zaustavio pokušaj vojnog udara u Francuskoj! Petog dana puča naredio je nadziranu eksploziju atomske bombe pod nazivom Gerboise Verte na nuklearnom poligonu u alžirskoj Sahari. Ovo oružje nije bilo namijenjeno vojnim pobunjenicima ni alžirskoj gerili, ali je pokazalo de Gaulleovu odlučnost.

Posebno je zanimljiva semantička pozadina ovog povijesnog događaja. Znamo da su upravo Francuzi obogatili svjetsku civilizaciju pojmom državnog udara. Prema Hrvatskoj enciklopediji, državni udar je neustavna i obično nasilna smjena vlasti, često izvedena uz pomoć vojske. Prvi koji su preuzeli francuski termin coup d‘etat bili su Englezi u 18. stoljeću nakon čega se proširio svijetom. Ono što je neobično, ovaj događaj francuski izvori spominju pod nazivom Alžirski puč (franc. Putsch d‘Alger) ili Generalski puč (Putsch des généraux). Umjesto francuskog pojma, upotrijebljena je njemačka riječ putsch koja je prvi puta spomenuta u Švicarskoj 1839. (Züriputsch). Iako je riječ o istoznačnicama, čudno je da poslovični jezični puristi iz Francuske za događaj iz 1961. godine koriste njemačku tuđicu. Teško je reći je li tome razlog to što su francuski pučisti u Alžiru navodno uživali potporu američke Središnje obavještajne agencije (CIA) i zapadnonjemačkog Bundesnachrichtendiensta (BND).

Sama činjenica da netko današnju Francusku stavlja u kontekst mogućeg građanskog rata ili državnog udara više je nego strašna, a da ne govorimo o povodu nervoznog reagiranja umirovljenih generala. Sve to ukazuje na krhkost demokratskog poretka čak i u Zapadnoj Europi. Ako na tako krhkim staklenim nogama počiva francuska demokracija, što je s ostatkom Europe? Nevjerojatno da sve ono što smo smatrali neupitnim i zauvijek zadanim zapravo u svakome trenutku može propasti ili iščeznuti. To je strašna pouka za svaku zemlju, pa i Hrvatsku. Kako je sjajno primijetio Timothy Snyder u svojoj programatskoj raspravi "O tiraniji". Dvadeset lekcija 20. stoljeća", borba za očuvanje demokratskih institucija ne smije nikada prestati i nitko nema izgovor da u tome ne sudjeluje.

Nije nikakva tajna da je pojačana islamizacija Europe izazvala tektonske poremećaje. Česti teroristički napadi u ime Alaha i islama onemogućuju normalno funkcioniranje francuskog društva niti daju šansu integraciji tamošnjih muslimana. Neposredni povod za neuvijenu prijetnju umirovljenih generala bio je teroristički napad na francusku policajku nekoliko dana ranije. Ženu je islamski terorist iz Tunisa doslovce zaklao! Naravno, uzvikujući: "Alahu ekber!" (Bog je velik), što je najsvetiji poklič u islamu. Riječ je o administrativki u policijskoj postaji i majci dvoje djece. Napadač čije je ime Jamel Gorchene u Francusku je stigao ilegalno 2009. Tko zna, možda i tzv. balkanskom rutom, preko Hrvatske?

Generali u svome pismu upućenom predsjedniku Macronu za dezintegraciju zemlje optužuju "islamske horde iz predgrađa". Iako je posrijedi izrazito grubi rječnik, potpisnici ovog dramatičnog otvorenog pisma samo podsjećaju na općepoznatu činjenicu. Naime, predgrađa brojnih francuskih gradova odavno su postala izolirane enklave kojima upravljaju doseljeničke bande i samozvana šerijatska policija. Nevjerojatni je podatak da predstavnici francuskih vlasti, policija, pa čak ni vozila hitne pomoći ili vatrogasci nemaju pristupa takvim muslimanskim enklavama koje se nalaze posvuda po Francuskoj. Teroristički napadi na policajce, učitelje, novinare, svećenike i katoličke vjernike radikalno su promijenili kvalitetu života u Francuskoj koja je postala zemlja opasnog življenja. Nema nikakve sumnje da je ono što se ondje događa, a slični procesi se odvijaju i u drugim europskim državama poput Britanije ili Njemačke, nešto što će pogoditi i ostatak kontinenta. Veliki priljev siromašnog i mahom muslimanskog stanovništva iz Afrike i Azije učinit će demografski gladnu Europu prizorištem svakodnevnih sukoba između agresivnih došljaka i državnog aparata. Ovakva situacija nagnala je kontroverznog francuskog pisca Michela Houllebecqa da napiše roman "Pokoravanje" (Soumission) u kome prikazuje jedan takav mogući scenarij u kome se međusobno sukobljavaju islamistički princip s onim liberalne demokracije, građanskog poretka i pravne države. Uistinu, nije potrebna prljava mašta kakva se obično pripisuje Houllebecqu da bi se uočilo kako sadašnji model nije održiv. Još prije nekoliko godina mogli smo čuti da je multikulturalizam u Europi mrtav, jer za njega došljaci iz muslimanskih zemalja nisu zainteresirani, a u prilagođavanju europskom načinu života i razmišljanja ne pomažu im ni zemlje koje su ih primile ili pozvale u goste (Njemačka).

No, što nude generali? U Francuskoj živi između sedam i devet posto muslimana. Riječ je o višemilijunskoj populaciji. Nikoga se ne može prisiliti na promjenu kulturalnih navika ili prihvaćanje zapadnjačkih vrijednosti. Kada je to pokušao učiniti francuski učitelj Samuel Paty pokazujući učenicima karikature proroka Muhameda islamistički terorist mu je na ulici odrubio glavu! Nije moguć ni vojni i policijski obračun s onima koji se ne žele prilagoditi francuskom načinu života. Svaki pokušaj uporabe državnog nasilja protiv radikalnih muslimana u predgrađima francuskih gradova doveo bi do krvoprolića neslućenih razmjera i eksplozije terorizma. Izbio bi građanski rat!

Na pamet odmah pada Bartolomejska noć iz 1572. kada je izvršen masovni pokolj nad hugenotima ili slični krvavi obračuni u kojima su fizički uništeni albigenzi i katari. Za vjerovati je da takve gluposti realno nisu moguće u Francuskoj. Preostaje jedino status quo, no on će sve više zaoštravati sukob između tvrdokornih doseljenika i domicilnih vlasti, koje se s ovim problemom neće znati nositi.