Noa Devald iz Našica veliki je zaljubljenik u glumu, kazalište i poeziju. Ovaj šesnaestogodišnji gimnazijalac odmalena je glumio u školskim predstavama, a iza sebe ima već i nekoliko samostalno napisanih djela. Pohađa dramski studio za srednjoškolce Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića u Osijeku, koji mu je otvorio prozor u svijet istraživanja, igre i slobode misli i emocija preko kazališta. No, kako navodi, ljubav prema glumi osjetio je tek godinama kasnije, nakon prvog pojavljivanja na sceni.

- Prvi put kročio sam na scenu u četvrtoj godini života. Razlog moga nastupanja u to vrijeme bila je moja želja za društvom i želja mojih roditelja da se bavim nekom vrstom hobija. No, već tada sam pokazivao improvizacijske mogućnosti, jer mi moja lijenost nije dopuštala da učim tekst napamet. No, kao trinaestogodišnjaku nešto se u meni javilo i odlučio sam istražiti same pojmove glume i kazališta. Istražujući kazalište i glumu, u meni se počela javljati ljubav - navodi Noa, objašnjavajući kako se odlučio baviti glumom kada je shvatio glumu i kazalište kao pojmove. Istražujući glumu, kazalište, Noi se potajno pojavljivala i želja za pisanjem. Prvotno je počeo pisati poeziju s kojom je razvijao i svoju kreativnost. Svoju prvu kratku predstavu, umjesto u razrednoj učionici, odlučio je izvesti na klupi u parku koje su mu činile kao kazališne daske. Iako pomalo čudno za publiku, bilo je vrlo zaigrano - navodi Noa.

Počeo je istraživati brojne forme, a istražujući monodramu, Noi se javila želja za takvom vrstom glumačke igre.

- Odlučio sam slijediti svoje želje i prihvatiti se ozbiljnijeg pisanja. U tom trenutku to se činilo poprilično nemoguće, jer sam sudeći prema mojim osnovnoškolskim sastavcima i zadanim književnim pokušajima, bio vrlo loš po načinu pisanja. Ali mislim kako se mijenjanjem odnosa prema pisanju, mijenjala i kvaliteta moga pisanja. Pišući otvarale su se za mene nove mogućnosti i granice - kaže Noa, koji nam je otkrio kako je tako nastala njegova prva monodrama "Trudničar".

- Monodrama "Trudničar", shizokomedija, govori o čovjeku koji je mislio da je trudan te reakciji društva na njegovo stanje, dok u prenesenom značenju predstava govori o osamljenom čovjeku koji je zbog hipohondrije poludio i završio u bolnici - objašnjava. Premijerno je odigrana u Orahovici, a interes publike bio je velik. Nakon Orahovice, predstavu je još odigrao u Osijeku i Našicama.

Mladi nam je Noa za Glas Slavonije otkrio kako je u nastajanju i nešto novo

- Imam nove ideje i sljedeća predstava mogla bi biti zaista zanimljiva po svome sadržaju i osnovi. Sadržavat će dvadesetak filozofija na temu čovjekova identiteta i spoznaje samoga sebe kroz vrlo zanimljiv ljudski odnos dvaju likova. Vođen trenutačnom situacijom i tematikom kojom smo okruženi, pokušat ću pokazati ono što nam je ova pandemija nametnula, a što je često izostajalo u užurbanom vremenu našeg društva - priča Noa, mladi umjetnik koji u budućnosti želi postati profesionalan glumac te želi upisati Akademiju dramskih umjetnosti.

- Ne znam što će mi budućnost donijeti i hoću li se ikada naći na filmu. No, neku želju prema tome ne gajim. Predstave su ipak nešto čemu težim, kazalište je moja ljubav - kaže, i dodaje kako u svemu ima podršku i razumijevanje roditelja koji mu pomažu kako bi realizirao sve svoje ideje te im je na tome jako zahvalan.