Mirko Marić prošloga je ljetnog prijelaznog roka iz Gradskog vrta otišao u Monzu Silvija Berlusconija. Najefikasniji igrač Osijeka prethodne dvije sezone za 4,5 milijuna eura prešao je u redove talijanskog B ligaša, koji ima ambicije već ove sezone izboriti ulazak u Serie A.
Iza njega je pet mjeseci boravka na Apeninima, tijekom kojih je prolazio i prilagodbu na novu sredinu, "pokupio" je i koronu, ali i dobio prinovu u obitelji, kćer koja je sada ima dva i pol mjeseca. Bivši napadač bijelo-plavih ističe kako je zadovoljan životom na sjeveru Italije te je prenio svoje dojmove.
- Sve je super, smješteni smo u stanu u Milanu, što mi odgovara, jer mi je kamp za trening udaljen nekih 25 minuta vožnje, stadion u Monzi 20-ak minuta, a većinu slobodnog vremena provodim sa suprugom i kćeri. Prebolio sam koronu jesenas, srećom, blaži oblik, tako da nisam imao nekih većih posljedica, osim propuštenih treninga i utakmica. Što se situacije oko pandemije ovdje tiče, nije strašno kao što je to bilo na početku prošle godine. Vidi se da nije normalna situacija, i ovdje je mnogo toga zatvoreno, no rade dostave, trgovine, a čak je i za Božić nekih tjedan dana većina toga bilo otvoreno, poput restorana i kafića.
Spor na startu
U Monzu je stigao u rekordnom klupskom transferu, s dosta pompe i velikih očekivanja da on bude taj koji će povesti klub do povijesnog plasmana u Serie A. Moglo bi se reći da je još u fazi "uhodavanja", naviknuo nas je sve na mnogo veće brojke od po dva pogotka i asistencije u 16 utakmica, koliko je upisao u novom dresu, no Marić, uz smijeh, ističe i kako je to za njega već postalo normalno u novoj sredini.
- Tako mi je bilo i kad sam došao u Lokomotivu, gdje prve godine nisam previše igrao, pa onda pola sezone u Videotonu, a sličan, sporiji start, imao sam i u Osijeku. Ali sve je to normalno. Imao sam i koronu koja me malo unazadila, no zadovoljan sam prvim mjesecima ovdje. Naravno da svaki igrač želi igrati što više i ne sumnjam u svoje kvalitete te da ću doći do izražaja. Utakmica ima dovoljno i bit će prilike sigurno. Ne osjećam neki posebni pritisak sa strane, iako moram priznati da sam ga u početku stvarao sam sebi, u glavi. Ali, svjestan sam da su me doveli na duži rok. Zato i ne razmišljam o svom konačnom učinku na kraju sezone, nitko o tome ne priča, svima je jedino važno da uđemo u prvu ligu, i svi će onda biti presretni.
Monza je velike ambicije pokazala ne samo njegovim dovođenjem, vrlo prometno bilo je u prijelaznom roku, pa čak i nakon njega. Neka od zvučnijih imena koja su stigla u Monzu definitivno su Boateng i Balotelli, dvojac koji sa sobom nosi dobar nogomet, ali i show. Marić kaže kako su zasad i Kevin-Prince i Mario mirni, u Monzi ne otkrivaju onu svoju drugu, ludu stranu.
- Dečki su O.K., Boateng igra uglavnom krilo ili polušpicu, kao i Portugalac Mota, dok su mi najveća konkurencija Danac Gytkjaer i Balotelli. Konkurencija je zdrava i dobrodošla, utakmica ima mnogo i bit će minutaže za sve. Možda bi neki pomislili, s obzirom na moju minutažu, da nisam napredovao, no zapravo je potpuno suprotno. U ovih četiri-pet mjeseci ovdje naučio sam jako mnogo i uvjeren sam da sam kompletniji igrač nego prije. Među najmlađima sam u momčadi, potpisao sam na pet godina i sigurno ću pokazati što sve mogu te opravdati uloženo.
Seria B
Monza je trenutačno na četvrtom mjestu, dva boda udaljena od drugog mjesta koje vodi izravno u Serie A (uz utakmicu više). Svi igrači uvijek ističu kako se u Italiji posebna pozornost posvećuje taktici, kakvi su Marićevi utisci o Serie B?
- Iskreno, očekivao sam tvrđi, zatvoreniji nogomet, ali može se igrati i ima mnogo dobrih momčadi. Eto, sada je situacija u vrhu takva da je sedam-osam klubova unutar pet-šest bodova. Liga je jaka i ne može se protiv nikoga unaprijed upisati bodove. Mi smo dosta bodova i ispustili tamo gdje nismo trebali, ali trebalo je i vremena da se sve posloži, jer došlo je najmanje 15 novih igrača, a i u jednom trenutku zbog korone bili smo bez devet-deset igrača. No i dalje sam uvjeren da smo najkvalitetnija momčad lige. Cilj je već ove sezone ući u Serie A, za što mislim da su nam najveći konkurenti SPAL, Empoli i Lecce. Upravo nam u idućim danima slijede derbiji sa SPAL-om i Empolijem, uz gostovanje u Bresciji u ponedjeljak te imamo priliku dodatno ojačati svoju kandidaturu za najviši rang.
Trener mu je Cristian Brocchi koji je u karijeri između ostalih igrao za Milan, Inter i Lazio, a gaji nogometnu filozofiju koja se Mariću sviđa.
- Nije nimalo zatvoren, naprotiv, pričljiv je i pristupačan, a naglasak stavlja na igru. U svakoj utakmici mi smo momčad koja uglavnom napada.
Zdravstvena situacija diljem svijeta i dalje je takva da onemogućava mnogo toga na što smo naviknuli u životima. Između ostaloga i uživo praćenje sportskih natjecanja na stadionima, u dvoranama i ostalim sportskim borilištima. Jasno je kako bi dojmovi o igranju u Italiji bili još izraženiji da se može igrati uz navijače.
- Evo, gotovo godinu dana igramo bez publike i naravno da to nije to. Nedostaju navijači i njihova podrška, i mi smo time dosta pogođeni, jer i Serie B je jako dobro praćena. Nešto se spominjalo da bi možda u ožujku došlo do povratka navijača, naravno, uz pretpostavku da se stanje normalizira, ali vidjet ćemo. Mnogo bi nam to značilo, Monza je pred sezonu renovirala dvije tribine, u planu je i povećanje kapaciteta nakon ove sezone i vjerujem ulaska u Serie A, tako da se nadam kako ćemo što prije moći ponovno imati podršku s tribina.
Osijek može do trofeja
Nezaobilazna tema razgovora je i NK Osijek. Odlaskom iz Gradskog vrta Marić nije prekinuo veze s bijelo-plavima, naprotiv, i dalje ih pozorno prati i bodri, što je i razumljivo, jer upravo su ga igre u Osijekovom dresu "lansirale" u Italiju.
- Naravno da pratim, ipak mi je to do sada bilo najbolje i najljepše razdoblje karijere. Vjerujem da je prilikom mog dolaska u Osijek zbog kratke epizode u Videotonu bilo skeptika, no s moje strane nije bilo nikakve dvojbe da je Osijek sjajna destinacija za daljnji napredak. Bio sam uvjeren da je zdrava sredina, gdje se mogu razviti što se i potvrdilo. Projekt NK Osijek je velik, to znamo svi koji smo bili, ili su još "unutra", kao i to da nije prolazan. Mislim da sam uživo pogledao oko 90 posto utakmica i drago mi je da i ove sezone niže odlične rezultate.
Rezultati se najbolje "naplate" trofejima, Osijek je ove sezone u igri za oba, i Marić ne dvoji kako može podići bar jedan.
- Mi smo i lani mogli do Kupa, a ove su šanse još veće. Momčad je odlično posložena, kao i cijeli klub, i siguran sam da mogu do trofeja već ove sezone, sljedeće definitivno. Do Kupa je kraći put, iako ovisi i o ždrijebu, dok je za osvojiti prvenstvo potrebno cijelu sezonu odigrati na pravoj razini. A Osijek je do sada pokazao da može. Ne treba iz kombinacija zaboraviti ni Rijeku, ne znam jedino imaju li oni potrebnu širinu za cijelu sezonu, što Dinamo i Osijek definitivno imaju - zaključio je bivši napadač Osijeka, a sada talijanske Monze.
Goran Roguljić
U petak na “iglama”
Pratit će Marić Osijek i u petak, na gostovanju kod Lokomotive, no u tom će susretu biti kao na iglama, podijeljenih emocija. Nedavno je među “lokose” stigao njegov tri godine mlađi brat Mateo, koji igra zadnjeg veznog te možda i zaigra protiv bijelo-plavih.
- Tako je, neću redovito pratiti samo Osijek, nego i Lokomotivu, a u petak ću definitivno biti na mukama. Ne, neću nijednoj strani odavati informacije, haha, moraju se sami snaći.
Prijatelj na “kraju svijeta”.
Ante Majstorović i Mirko Marić veliki su prijatelji, a i susjedi iz Drinovaca i Borajne u općini Grude. Nakon donedavno zajedničkog igranja u dresu Osijeka put ih je sada odveo na udaljene destinacije, ali Marić, uz smijeh, odbija tvrdnju da će uskoro biti na dva kraja svijeta.
- On ide na drugi kraj svijeta, ja sam tu, u blizini. Naravno da smo u kontaktu, čuli smo se i kada je dobio tu ponudu koja se jednostavno ne može odbiti. S 27 godina ima priliku riješiti egzistenciju, i mislim da mu to nitko ne može zamjeriti. Pričali smo o tome, ali nisam mu ništa savjetovao, to uvijek mora biti isključivo osobna odluka.
Ne odustaje od reprezentacije
Igrama u Osijeku bio je u krugu igrača koji su se spominjali za reprezentativne kandidate. Unatoč efikasnosti i dobrim igrama, poziv izbornika Zlatka Dalića nije dočekao, pa na kontu i dalje ima samo dva nastupa za Hrvatsku u prijateljskim utakmicama, dok je izbornik još bio Ante Čačić. Svjestan je što se sve mora poklopiti za ući među Vatrene, ne odustaje od tog cilja, i zna što je potrebno da ga ostvari.
- Mlad sam, imam samo 25 godina, i realno vrijeme je preda mnom. Hrvatska je druga na svijetu, ima vrhunske igrače, i jasno je kako nije lako ući u momčad. Uostalom, sigurno bar još 50 igrača misle i nadaju se kao i ja. No, vjerujem da ako s Monzom uđem u Serie A te tamo budem igrao dobro i zabijao, da će to biti prepoznato i od strane izbornika. Za tako nešto uvijek se i dosta toga treba poklopiti, ali na meni je ionako da samo igram na terenu, to je jedini pravi put.