Kultura
JELENA BURIĆ (18. LISTOPADA 1938. - 8. SIJEČNJA 2021.)

Vrhunska glazbena stručnjakinja bila je snažna, mudra, odlučna i dalekovidna
Objavljeno 12. siječnja, 2021.

U petak, 8. siječnja osječku je kulturnu scenu ražalostila vijest da je u 83. godini preminula Jelena Burić, omiljena profesorica glazbe, umjetnička voditeljica i dirigentica više gradskih pjevačkih zborova. Svojim glazbeno-pedagoškim i dirigentskim radom zadužila je brojne naraštaje Osječana.


Jelena Burić, (r. Škunca) rođena je u Otočcu, 18. listopada 1938. U Osijeku je živjela od 1942. do 2000., kada se sa suprugom Vjekoslavom, također glazbenikom, dugogodišnjim ravnateljem Glazbene škole, te opere HNK u Osijeku odselila u Zagreb. Osnovno i srednje obrazovanje završila je u Osijeku, a Visoku pedagošku školu u Zagrebu. Zborsko dirigiranje je učila kod istaknutih glazbenika Dubravka Stahuljaka, Lovre Županovića i Mladena Pozajića. U Osijeku je postala majka sina Danka, danas uspješnog violista, vođe dionice HNK u Zagrebu.


Profesorica Burić cijeli je radni vijek posvetila radu u Glazbenoj školi Franje Kuhača u kojoj je radila od 1958. pa sve do umirovljenja 1993. U GŠ Franje Kuhača djelovala je kao nastavnica solfeggia, zbora, dirigiranja i metodike i kroz njenu su učionicu prošli gotovo svi akteri današnje hrvatske i međunarodne glazbene scene, a koji su potekli iz Osijeka, ali i brojni drugi učenici glazbe koji su se ostvarili u drugim zanimanjima i pritom ostali pasionirani ljubitelji glazbene umjetnosti. Svoju glazbeno pedagošku misiju izuzetno je uspješno ostvarivala u radu s mladima, osobito najmlađima, potičući ih svojim radom i entuzijazmom na ljubav prema glazbi i glazbenom pozivu.


Profesorica Burić je bila izuzetno aktivna osoba, goleme životne energije koja se, osim nastavnim radom bavila i drugim različitim oblicima kulturnog djelovanja, a koji su za cilj uvijek imali promociju glazbene umjetnosti. Tako je od 1974. do 1982. kao predsjednica gradske organizacije Muzičke omladine (danas Hrvatske glazbene mladeži) sustavno radila na proširenju njene djelatnosti i usustavljivanju novih manifestacija i sadržaja od kojih se ističu: Memorijal Darko Lukić koji je aktivan i danas, Plesni studio, Dječji i Djevojački zbor, Koncertni ciklus mladih glazbenika, Koncerti u trapericama i drugo. Za svoj rad u Muzičkoj omladini primila je zapažena priznanja.


Međutim ono po čemu ćemo je najviše pamtiti njezina je zborska djelatnost. Naime, profesorica Burić je bila vrhunska zborska dirigentica koja je u Osijeku vodila i osnovala više pjevačkih zborova: Dječji i Djevojački zbor Glazbene škole, Hrvatsko pjevačko društvo Lipa, Dječji zbor Osječki zumbići i Vokalni ansambl Brevis.


Prva dirigentska postignuća ostvarila je s Dječjim i Djevojačkim zborom Glazbene škole Franje Kuhača s kojim je osvojila značajne nagrade i priznanja (koncertna turneja u Karlovym Varyma i Pragu; 1979. i 1981. dvije prve nagrade na natjecanjim učenika i studenata Hrvatske i prva i druga nagrada na natjecanjima učenika muzičkih škola Jugoslavije u Ljubljani i Sarajevu; 1984. Posebna plaketa za najbolji cjelokupni umjetnički dojam na Varaždinskim glazbenim svečanostima; 1984. srebrna plaketa Zavoda za prosvjetno pedagošku službu Hrvatske; 1985. druga nagrada i peto mjesto na europskom natjecanju "C. A. Seghizzi" u Goriziji, Italija; 1985. srebrna plaketa na Međunarodnom zborskom natjecanju u Celju, Slovenija).


Od 1982. do 1988. djelovala je kao prva žena dirigentica HPD-a "Lipa". Svojim radom, pridonijela je podizanju umjetničke kvalitete zbora prelaskom na izvođenje skladbi zahtjevnijeg a cappella repertoara. U kratkom razdoblju uspjela je pomladiti članstvo i povećati broj članova što je rezultiralo rastom ugleda Lipe u nacionalnom i internacionalnom kontekstu, a o čemu svjedoče brojni koncerti i koncertne turneje iz tog razdoblja. Iskustvo, znanje, radnu disciplinu, privrženost,,Lipi" i razvijanje društvenih načela prenijela je i na svoje nasljednice - današnje dirigentice, "Lipe". Njenom je zaslugom u povodu 110. obljetnice postojanja Društva objavljen jedinstven i vrijedan povijesni dokument - Monografija o povijesti Hrvatskog pjevačkog društva “Lipa” u Osijeku (1876.-1986.) autora Stanislava Marijanovića u kojem je istaknuta važnost i visoka razina osječkog glazbenog amaterizma kao jednog od nezaobilaznih dionika kulture grada.


Godine 1989. sa suprugom Vjekoslavom Burićem svu je svoju kreativnu snagu i iskustvo iskoristila u osnivanje Dječjeg zbora Osječki zumbići iz kojeg je kasnije 1996. nastao i Vokalni ansambl Brevis. Od 1989. do 2000. djelovala je kao umjetnička voditeljica ovih ansambala koje podigla na razinu u Hrvatskoj do tada, neusporedivog glazbenog fenomena kada je dječje pjevanje u pitanju. U svojstvu umjetničke voditeljice u kratkom je roku oformila nekoliko skupina zborova koji su u tom razdoblju snimili pet nosača zvuka, osvojili više zlatnih plaketa i posebnih nagrada na nacionalnim natjecanjima zborova, ostvarili brojne koncertne turneje, gostovanja i nastupe na festivalima u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj i BiH.


Sa suprugom Vjekoslavom primila je 2001. najviše priznanje Grada Osijeka - zlatnu plaketa "Grb grada Osijeka" za životno djelo.


Nakon preseljenja u Zagreb, nastavila je s glazbeno-pedagoškim radom u okviru Kluba mladih "Sijač" u sklopu kojega je u suradnji s profesoricom Evom Kirchmayer Bilić osnovala i umjetnički vodila Dječji zbor Krijesnice i Zbor mladih Allegro.


Svaki je od svojih zborova i nakon prestanka aktivnog vođenja na poseban način voljela, pratila i podržavala.


Profesorica Burić, osim što je bila vrhunska glazbena stručnjakinja bila je izuzetno topla, srčana, snažna, mudra, odlučna, vedra, duhovita, brižna i dalekovidna osoba s istančanim osjećajem za prepoznavanje i usmjeravanje talenata. Njeni učenici, pjevači i suradnici pamtit će je kao uvijek optimističnu i nasmijanu, organiziranu i vrijednu osobu zarazne energije koja pokreće. Danas je njezini bivši učenici, glazbeni pedagozi, opisuju kao iznimnu osobu, toplu i odlučnu istovremeno, uzor zbog koje su postali to što jesu, zavoljeli glazbu i odlučili se na profesiju kojoj je profesorica Burić posvetila svoj život. Svojom glazbom i vedrinom dodirnula je živote tisuća učenika, pjevača, ali i njihovih obitelji koji će je se s ljubavlju i poštovanjem sjećati. Ipak, najviše će nedostajati svojoj obitelji, sinu Danku sa suprugom, unukama Sandi i Vedrani te ostaloj rodbini.


Bez zadrške, može se konstatirati da je profesorica Burić bila alfa i omega zborskog pjevanja u gradu Osijeku budući da je posebnu energiju ulagala ne samo u uspješnost i rast kvalitete zborova koje je sama vodila, nego i na obrazovanje zborovođa, koji su je nakon odlaska u nove izazove, na tim dužnostima nasljeđivali.


Jelena Burić bila je doista posebna osoba, kojom se Osijek treba ponositi i čija se veličina ne smije zaboraviti.


Neka joj je vječna slava i hvala.


Ponosne jer baštinimo dio njezina nasljeđa,
Antoaneta Radočaj-Jerković, Sunčana Bašić, Valerija Fischbach, Eva Kirchmayer Bilić i Lidija Neznanović.
Možda ste propustili...

TEHNIČKI MUZEJ NIKOLA TESLA

U povodu 120 godina vlaka Samoborčeka

IZLOŽBA LADE LUKETIĆ “IDENTITETI DRUGIH”

Surovost i ljepota svijeta

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

IZMJEŠTENI POSTAV “SREDNJOVJEKOVNI GRAD RUŽICA”

Izložba stoji i bez muzeja

2

STANKO ABADŽIĆ U “SOUL OF STREET”

Hrvatski fotograf u novom broju njemačkog časopisa

3

GALERIJA ULUPUH PREDSTAVLJA RAD MIRELE IVANKOVIĆ BIELEN

Izložba o minijaturnom svijetu crtića “Neposlušne”