Magazin
IZV.PROF.DR.SC. ŽELJKO BOGDAN, EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Sadašnji rast ekonomskog pesimizma posve je normalan
Objavljeno 7. studenog, 2020.

Prije nešto više od četiri mjeseca napisao sam prvi članak za Magazin Glasa Slavonije u kojemu sam se dotaknuo potencijalnih efekata na hrvatsko gospodarstvo. U to vrijeme naslućivalo se da će posljedice na hrvatsko gospodarstvo biti katastrofalne, ali za kvantitativni obuhvat nedostajali su nam podatci. Jedva da smo imali podatke za prvi kvartal koji je samo djelomično obuhvatio razdoblje krize.

Danas znamo da je bruto domaći proizvod u prvom kvartalu porastao za 0,4, a u drugom pao za 15,1 % u odnosu na iste kvartale 2019. godine. Dinamika komponenti BDP-a upućuje na zaključak da je pad i osobne potrošnje i investicija i izvoza roba bio nešto slabiji od BDP-a, pa je padu u drugom kvartalu najsnažnije pridonio izvoz usluga koji je snažno povezan sa zamrlom turističkom sezonom u tom razdoblju. No najveći dio našeg turističkog prometa otpada na vrijeme od lipnja do rujna s naglaskom na dva središnja ljetna mjeseca. Interes Čeha za Jadranom djelovao nam je kao vjetar u leđa.

Zaista, rezultat turističke sezone - bar kad ga se prati fizičkim pokazateljima - bio je iznad svih očekivanja. Prema podatcima Hrvatske turističke zajednice, strana noćenja pala su za 42 (VII.) odnosno za 36 % (VIII. mj.) u odnosu na iste mjesece prošle godine. Takvi su me rezultati navukli na zaključak da će u slučaju da posljednji kvartal totalno podbaci (pad od 99 %), te uz pad u rujnu između 50 i 99 %, ukupna noćenja stranaca ove godine biti između 42 i 48 % prošlogodišnjeg rezultata. Svaki od njih je puno bolji od početne najave o mogućem padu stranih noćenja od oko 70 % u odnosu na prošlu godinu. Takva kretanja potaknula su nadanja da bi godišnji negativni rast mogao biti povoljniji ne samo od prognoza Europske komisije (pad od 10,84 %) i povoljniji od prognoza hrvatske Vlade (9,4 %) i HNB-a (9.7 %). Jednostavna računica pokazuje da bi za ukupan pad koji je povoljniji od hrvatskih procjena bilo dovoljno postići pad od 10 % ili postići rezultat povoljniji od toga. Međutim, i to bi bio samo negativan rezultat koji je najlošiji u posljednjih 20 godina. Za usporedbu, pad u drugom kvartalu 2020. g. bio je gotovo dvostruko veći od pada u prvom i drugom kvartalu 2009. No svi krajevi nisu jednako pogođeni - najviše su stradali oni koji najviše ovise o turizmu, a najmanje oni koji su fokusirani na industriju (i u protekloj krizi u našem slučaju izvoz roba se puno brže oporavio od izvoza usluga!).

ZATVARANJE JE MOGUĆE
Nažalost, i pad od 10 % za treći kvartal za nas je vjerojatno tek puka želja. Sa znatno snažnijim fizičkim pokazateljima u odnosu na očekivanja mogli smo se koliko-toliko nadati "povoljnijem" rezultatu (u odnosu na drugi kvartal naravno). Ali izvozu usluga ne pridonose fizički pokazatelji koliko potrošnja gostiju. Prema prognozama HNB-a, ona je čak pala za 80 % u drugom kvartalu, ali je za očekivati da je taj pad nešto manji u trećem kvartalu. Prema prognozama Ekonomskog instituta, valja očekivati pad gospodarstva od 13 %, dakle nešto manji pad nego u drugom tromjesečju. Virus se razbuktao počevši od kolovoza i za potrebe ovog članka teško je odgovarati na pitanje koliko je tome pridonijelo otvaranje gospodarstva tijekom ljetnih mjeseci. Ono je svakako bilo nužno da se u kolikoj-tolikoj mjeri ublaže negativne posljedice zatvaranja (lockdowna) u drugom kvartalu ove godine. Među ekonomistima već je poznata priča da je pad očekivanog trajanja života 2015. posljedica dugotrajnog trajanja prethodne krize. Stoga nije nelogično zaključiti da bi snažan ekonomski pad i bez ovog virusa postigao negativne ekonomske posljedice. Na sličnom tragu treba istaknuti i nedavnu izjavu akademika Radmana kad je postavio pitanje zašto bi 300-tinjak smrti od ove infekcije trebalo biti važnije od 50-ak tisuća smrti koje godišnje zahvaćaju Hrvatsku. Pojedini liječnici već su bili upozorili da bi zbog usredotočenosti na ovaj virus, neke druge bolesti mogle biti prekasno otkrivene i također pridonijeti većoj smrtnosti. U svakom slučaju, otvaranje je možda i pomoglo novom valu virusa - konačan sud o tome prepuštam epidemiolozima i drugim medicinskim stručnjacima - ali se ne može reći da nije bio nužan. Restriktivne mjere koje su pojedine zemlje počele poduzimati čini se da su u najboljem slučaju postigle ograničeno djelovanje. U nekim zemljama koje su se doimale uzornim, sad izgleda kao da je zdravstveni sustav pred kolapsom (npr. Češka). Nova zatvaranja čine se kao moguća solucija, pa se ni za Hrvatsku ne može potpuno isključiti premda je vladajući vrh nastoji opovrgnuti. Ulazimo u vrijeme kad respiratorne infekcije postaju normalna pojava i širenje virusa prijeti kolapsu našeg zdravstvenog sustava, pa novi lockdown nije nemoguć. U povijesti je mnogo slučajeva da su najave političara znale biti u suprotnosti s kasnijim potezima. Zato se mogući pad u četvrtom kvartalu od 13 % čini i suviše optimističnim. No kad bi za 13 % gospodarstvo palo u oba kvartala, zbog "nule" u ovoj godini trebao bi biti 10,6 %, ali ako bi pad u četvrtom kvartalu odgovarao onom iz drugog kvartala, tada bi pad ove godine mogao biti 11.2 %. Sve to drži ljetne prognoze Europske komisije od 10,8 % prilično realnim. No cjelokupni je zaključak iznesen na temelju jedne prognoze Ekonomskog instituta. Nasuprot njoj, tvrdnje iz hrvatske Vlade, iz Hrvatske udruge banaka (pa čak i MMF-a) prema kojima bi pad BDP-a trebao biti manji od očekivanog djeluju ohrabrujuće. Tako se iz Ministarstva financija sve više ističe da bi cjelokupni godišnji pad trebao biti oko 8 %, što je ipak nešto više nego 2009. godine.

RECESIJA ILI ZDRAVLJE?
Nije svejedno hoće li gospodarstvo pasti za 8 ili 10 %. No u posljednje vrijeme sve se više čuje ili su moguća "zatvaranja" za naše glavne vanjskotrgovinske partnere (Italija, Njemačka, Austrija, Slovenija) što će svakako imati nepovoljne rezultate i za naš izvoz. Osobno bih mogao zaključiti da će za preostali dio godine rezultat našeg gospodarstva biti nešto lošiji nego što bih se to usudio pretpostaviti prije dva mjeseca. Zato mi se čini da je mnogo vjerojatnije da će godišnji pad naše ekonomije ipak biti dvoznamenkast. Stoga je i u ovim uvjetima kada "novo normalno" zvuči kao eufemizam za "nenormalno" rast pesimizma posve normalna stvar. Oni koji su izgubili posao ili su izgubili značajan iznos prometa nemaju previše argumenata za gradnju optimizma što osobito vrijedi za male poduzetnike.

Urođeni mehanizmi kojima se ti negativni impulsi dalje šire odavna su poznati u ekonomiji i ekonomisti ih poznaju kao učinak multiplikatora. Ljudi nisu optimistični glede budućnosti pa su skloni manje trošiti, ali ni kompanije nemaju daljnjeg motiva za investiranje. U takvim okolnostima pomoć države je od velike važnosti iako ima primjera kada država svojim djelovanjem napravi više štete nego koristi. Kada su zajedničkim šokom pogođene velika većina europskih (ali i svjetskih) gospodarstava, svakako je prikladno i razmišljati o zajedničkom rješavanju takvih problema. Sadašnja situacija je vjerojatno jedini slučaj nakon Drugog svjetskog rata u Europi gdje su sve zemlje pogođene jednakim šokom, a znamo da je trošak obnove nakon rata bio tako velik da su ga one prevladale kroz međusobnu suradnju. Ovdje je situacija, naravno, znatno drukčija jer nema materijalnog uništavanja, a i ljudske žrtve su neusporedivo manje. Dodatan je presedan i to što su zemlje namjerno izazvale recesiju jer je zaštita ljudskih života od nepoznatog virusa bila važnija od ekonomske dobrobiti. No trošak borbe protiv ovog patogena znatno je visok, a i relativno više pogađa one zemlje koje su siromašnije poput Hrvatske. To je bio argument za moju tezu u ranijem članku za Glas Slavonije da će, što se EU-a tiče, na kraju prevladati zajedništvo. Jedan odraz tog zajedništva su svakako i europski fondovi i usudio bih se reći da se o njima rijetko govori osim u slučaju kad se ističe da Hrvatska jako slabo povlači sredstva EU-a. Sigurno to pridonosi i stavovima da sredstva još ne pristižu pojedinim članicama EU-a.

UPITNO ZAJEDNIŠTVO
Svakako je činjenica da nijedan euro od recentno omogućenih iznosa Hrvatskoj, a koji u ukupnom obujmu odgovaraju oko 40 % hrvatskog BDP-a, još nije došao u Hrvatsku, ali to i nije bilo moguće jer je riječ o iznosu za iduće razdoblje. K tome kompletna procedura za donošenje europskog plana za razdoblje od 2021. do 2028. g. još nije potpuno gotova. Ali ako pratimo kretanje hrvatskog proračuna za prvo polugodište 2020., primijetit ćemo da su ukupni prihodi u tom razdoblju manji za oko 7 % u odnosu na isto razdoblje lani i da su komponente tih prihoda također zabilježile negativna kretanja. To je posve razumljivo jer je velik dio prihodne stavke našeg proračuna ovisan o ekonomskim kretanjima. Aktualna situacija u Hrvatskoj teško se odražava na proračun, ali je najvažnija stavka proračuna (PDV) u tom razdoblju pala za oko 13 % (u travnju i svibnju je praktički PDV bio prepolovljen). Razloge za manji pad ukupnih prihoda proračuna valja tražiti u europskim sredstvima koji su rasli za oko 20 % što je značajno pridonijelo i većem udjelu ovog izvora financiranja u ukupnim prihodima.

Ipak, postojeća koronakriza ne mora nas motivirati samo da pričamo o ekonomskom rastu, broju oboljelih i broju umrlih kojima smo i tako izloženi ovih dana. Pojedine autore to je motiviralo i na preispitivanje pojedinačne uloge država čak i kad se govori o važnosti europskog zajedništva. Dodatno ih je to motiviralo i da razmišljaju o samoj budućnosti EU-a kao projekta i mogućem daljnjem razjedinjavanju EU prostora. Bez obzira na važnost zajedništva među EU zemljama da se prevlada "nova normalna" situacija, nismo ga osjećali kad su nas tijekom kolovoza i rujna pojedine članice EU-a stavljale na crvenu listu. Bog je visoko, a kralj je daleko, govore riječi pripisane Nikoli Zrinskom Sigetskom koje su svakako primjenjive i u ovoj situaciji. Pojedinačne mjere zemalja sigurno su važne kada su u pitanju i epidemiološki i ekonomski razlozi čemu pridonosi i relativno složeni sustav odlučivanja u EU-u. One upućuju na jaču ulogu država, ali to je uvijek tako u izazovnim vremenima.

Unatoč tome ne bih išao tako daleko i procjenjivao razjedinjavanje EU-a. To je ipak savez država, a povijest je prepuna primjera u kojima su se stare državne tvorevine raspadale, a nove nastajale. U tom smislu ni EU neće trajati vječno, ali njegovo eventualno raspadanje vrlo vjerojatno neće biti vezano uz koronakrizu.

Piše: Željko BOGDAN
Možda ste propustili...

NATO - SIGURNOST U NESIGURNOM SVIJETU

Prilagodba za novo desetljeće

S INOM NA KAVI: DRUGA STRANA DIPLOMACIJE

Veseli me prijateljstvo litavskih i hrvatskih gradova

DR. SC. SANJA VUJAČIĆ POLITOLOGINJA, ANALITIČARKA I DOPISNICA IZ PARIZA

Kišobran prokišnjava i treba ga popraviti

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

SVJETSKO PRIZNANJE ZA LIVIU PULJAK I HRVATSKU ZNANOST

Često ne mogu spavati od novih
ideja koje mi padnu na pamet

2

VELEPOSLANIKOV IZBOR

Jučer za danas

3

GLAZBENI INTERVJU: VALTER KOCIJANČIĆ - PARAF

Priča nije završena, svi
i dalje živimo u punku!