Iako je sve bilo spremno za veliko slavlje, na kraju se oblak tuge nadvio nad Gradski vrt u subotu navečer. U dramatičnoj utakmici s Lokomotivom Osijek nije uspio dobiti "mrtvu utrku" za drugo mjesto i plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka. "Lokosi" su već osmi put slavili na osječkom stadionu i drugi put u svojoj povijesti sezonu završili kao viceprvaci.

Bijelo-plavi nisu uspjeli udariti pečat na odlične nastupe nakon koronastanke iako je nada u najbolji klupski plasman trajala doslovce do posljednjih minuta sezone. Malo toga je Osijeku bilo naklonjeno i u toj odlučujućoj utakmici. Prije mu je bilo sve po onom jednom od Murphyjevih zakona koji kaže - sve što može krenuti po zlu, krenut će po zlu. Opet su nedostajale nijanse za rezultatski novi iskorak što je pratilo bijelo-plave cijele ove duge i neobične sezone.

Lokomotiva nije prvi put pokvarila party u Osijeku. Prije koju godinu također je pobijedila u utakmici kada je Kohorta slavila svoj rođendan, no ovaj je poraz daleko bolniji jer je vezan u rezultatsku priču. Gradski vrt je gotovo godinu i pol dana bio neosvojiva tvrđava za gostujuće momčadi, a ta velika serija završila je u najvažnijem trenutku. Ne zato što je Osijek bio loš, već zbog toga što ga je napustila sreća. Osmjehnula se Lokomotivi, koja je, prije negoli je postigla odlučujući pogodak u drugom poluvremenu, preživjela pravu kanonadu udaraca na svoja vrata. Dio je zaustavio raspoloženi vratar Ivo Grbić, a dio tih pokušaja fijuknuo je tik pokraj okvira vrata. Istina, bijelo-plavi su se pokrenuli tek nakon vodstva Lokomotive. Dotad je to bila utakmica u kojoj se ni jedan suparnik nije usudio posve spustiti gard iako su bili svjesni kako remi odgovara trećoj strani - Rijeci. No, kada je pao prvi pogodak, krenula je run & gun utakmica u kojoj je Osijek, iako je žestoko pritisnuo, na kraju ostao bez ičega. Ispalili su bijelo-plavi 24 udarca prema Grbiću, ali ta kvantiteta ovaj put nije donijela željeni cilj. Čisto zbog dojma treba reći kako je Lokomotiva uputila 11 udaraca prema Ivušiću. Dakle, ukupno 35 udaraca prema vratarima od kojih je 12 išlo u okvir. To dovoljno govori kako su obje momčadi ulagale veliki trud da bi osigurale pobjedu, a sreća se osmjehnula Zagrepčanima.

- Na kraju nam je sreća okrenula leđa. Ostao mi je dojam kako smo kod 1:1 mi bili bliži drugom pogotku i dolasku u vodstvo. Stvarali smo prilike, ali lopta iz nekog razloga nije htjela u mrežu. Lokomotivi se posrećilo da dođe u vodstvo, što je u ovakvim utakmicama uvijek važna stvar, no mi smo ga uspjeli brzo anulirati, a posljednjih pola sata utakmice igralo se posve otvoreno i samo je bilo pitanje tko će zadati konačni udarac. Nažalost, primili smo ga mi i ne mogu opisati koliko smo tužni zbog toga. Bili smo tako blizu, a ostali smo tako daleko - kaže Ivica Kulešević, trener nogometaša Osijeka.

Osim sreće, Osijeku su uoči te utakmice izbijeni neki jaki aduti. U loži pokraj nas sjedili su Eros Grezda, Laszlo Kleinheisier i Petar Bočkaj. Ne treba naglašavati koliko bi bilo koji od njih značio na terenu. Još jedan adut s kojim se računalo ostao je još dalje od terena - navijači. Zabranom dolaska publike na stadion Osijek je prvi put u povijesti ostao bez podrške svojih navijača u Gradskom vrtu, što mu je oduzelo prednost domaćeg terena koju ima kada su oni na tribinama. Bili su oni blizu, ali, isto kao i momčad u rezultatskom smislu, ostali su dovoljno daleko. Wilsonova je gorjela, navijanje je dopiralo do aktera na terenu, ali nije to isto kao da su navijači bili na stadionu.

Nakon svega ostat će tuga jer je Osijek ostao pred vratima najvećeg uspjeha, ali treba ostati na nogama i nakon ovakvih raspleta. Boljet će taj poraz, jer porazi uvijek bole, ali vremena za naricanje nema. NK Osijek raste u svakom pogledu, uostalom bilo je to uzbudljivih mjesec i pol dana u kojima se osječka momčad izdignula u trenutku kada je već bila gotovo otpisana u borbi za drugo mjesto. Kada tuga prođe i emocije se slegnu, shvatit ćemo kako je zapravo dolazak bijelo-plavih u poziciju da se o svemu odlučuje u posljednjem kolu ipak bio pothvat. Isto tako, shvatit ćemo kako je ta bitka ipak bila izgubljena ranije ove sezone kada su izvedbe osječke momčadi prilično oscilirale.

- Rasplet sezone nije bio onakav kakav smo priželjkivali, ali ukupno gledajući mislim kako je iza nas dobra sezona, što se posebno odnosi na vrijeme nakon koronastanke. Moramo ostati uzdignute glave, Osijek će nastaviti napredovati, a iz ovakvih nesretnih trenutaka moramo izvući pouke. Možda nije na meni da o tome govorim, ali uz suđenje kakvo smo imali ove sezone, teško je očekivati bolje rezultate. Osim toga, ako želimo napadati najviše ciljeve, još se neke stvari trebaju posložiti - zaključio je Ivica Kulešević, trener bijelo-plavih.

Na kraju, Osijek je četvrti, opet će igrati u pretkolima Europske lige. Danas je to slaba utjeha, ali život mora ići dalje. Posebno jer već za 20-ak dana kreće nova sezona...