Nogometaši Osijeka nakon koronastanke jure kroz HNL 200 na sat. Mnogi se pitaju je li to ista ona momčad koja je do ožujka glavinjala kroz sezonu i nikako nije uspijevala pronaći svoj identitet.

Kada je prvenstvo prekinuto, bijelo-plavi su bili smješteni tek na petom mjestu bez nekakve velike perspektive, a uoči sezone smo zaključili kako je to jedna od najjačih momčadi koju su u Gradskom vrtu složili u posljednjih 20-ak godina. Pitanja zbog čega Osijek izgleda tako neuvjerljivo bilo je milijun, a pravih odgovora malo. Bilo je izvjesno kako će momčadi kada se sezona nastavi biti potrebno stvarno nešto posebno na rezultatskom planu kako bi se uključila u bitku za drugo mjesto.

Onda je stigao koronavirus i sve okrenuo naglavačke. Tijekom stanke dogodio se nevjerojatan preobražaj osječke momčadi s jasnim potpisom trenera Ivice Kuleševića. Kako je nešto "divlje u zraku" u igri bijelo-plavih jasno se vidjelo već u onoj nesretnoj utakmici polufinala Kupa protiv Rijeke na Rujevici gdje je Osijek poražen zbog sudačkih previda nakon što je vodio 2:0. Osječani su bili psihički devastirani nakon tog susreta, ali nisu spustili glavu, već je u njima proradio inat i već u prvom prvenstvenom nastupu napravili su veliki posao svladavši Lokomotivu u Kranjčevićevoj i tada je krenuo niz utakmica bez poraza koji traje do danas. Osam zaredom (deveta je pobjeda nad Varaždinom koju su Osječani ostvarili u posljednjem susretu prije prekida prvenstva, nap. a.), šest pobjeda u rasporedu koji je nosio pet gostovanja i samo tri domaća nastupa. I baš u tim gostovanjima leži cijela priča o Osijekovu proljetno-ljetnom preporodu. Naime, prije prekida prvenstva na 12 gostovanja osvojeno je mizernih osam bodova uz samo jednu pobjedu, a nakon koronastanke u pet utakmica izvan Gradskog vrta Osijek je uzeo 11 od mogućih 15 bodova uz tri pobjede i sad nezaustavljivo juri prema osvajanju drugog mjesta, što bi bio najbolji plasman u povijesti kluba, a ove sezone iznimno osigurava i utakmice kvalifikacija Lige europskih prvaka. U tom pobjedničkom pohodu još uvijek postoje neki koji sumnjaju u utjecaj trenera Ivice Kuleševića na te rezultate. Međutim, takvi su debelo u krivu. Istina je, Osijek ima odličnu momčad i pristojnu širinu u igračkom kadru, ali bile su rijetke situacije kada je Kulešević na raspolaganju imao sve svoje igračke adute. Daleko se češće susretao s krizama zbog izostanaka važnih igrača i nikada to nije bio samo jedan, već više njih. I upravo se na tome vidi kvaliteta njegova rada jer rezultati nisu izostajali s obzirom na to da Osijek ima jasnu fizionomiju igre. Uspio je Kulešević uvesti visok stupanj taktičke discipline u kojoj svaki pojedinac točno zna što mu je činiti, a da pri tome igra Osijeka nije izgubila šarm.

Naravno, kada se dogodi takav pozitivan rezultatski niz, onda treba početi kopati po povijesti. Neki rekordi već su pali. Primjerice, vratar Ivica Ivušić je nesvladan pet utakmica uzastopce, u devet susreta primljen je samo jedan jedini pogodak i to je rekord. Mirko Marić je na pragu da postane drugi igrač Osijeka u povijesti koji je u istoj sezoni zabio 20 ili više pogodaka. Jedini je, naravno, Robert Špehar koji je prije 25 godina sezonu 1994./95. okončao s 24 pogotka. Pobjeda protiv Istre 1961 bila je deveta utakmica zaredom bez poraza, a taj niz ulazi u top 5 najboljih Osijekovih ostvarenja u povijesti HNL-a. Najduži je onaj iz sezone 2000./01. kada momčad Stanka Mršića u 12 uzastopnih prvenstvenih susreta nije osjetila gorčinu poraza. Još jedan pozitivan rezultat potreban je Kuleševiću i njegovim dečkima da se probiju u top 3 gdje se nalaze sezona Ive Šuška 1994./95. i opet Stanka Mršića iz 1999./00. kada su bijelo-plavi nanizali deset utakmica bez poraza.

I svemu tome treba dodati niz od 25 domaćih utakmica bez poraza koji traje od početka veljače prošle godine. U Gradskom vrtu doista se događaju lijepe stvari, ali valjda zbog koronakrize koja još traje sve to nekako prolazi tiho i pomalo nezapaženo.
Dalibor Keler