Objavljeno 28. ožujka, 2020.
Hrvatska znanstvenica - povratnica iz Australije i viša znanstvena suradnica Hrvatskoga geološkog instituta (HGI) - dr. sc. Petra Bajo objavila je, u suradnji s međunarodnim timom znanstvenika, rad u prestižnom časopisu "Science", koji donosi istraživanja kojima se objašnjava zašto završavaju ledena doba.
Znanstvenica Petra Bajo prvi je autor ovog rada, što je njezin izniman uspjeh, a posebice je rijetka pojava u geoznanosti, istaknuo je ravnatelj HGI-ja dr. sc. Slobodan Miko u priopćenju, u kojemu je izvijestio o uspjehu ove znanstvenice te sažeo cilj spomenutog rada i rezultate istraživanja.
TRAŽENJE ODGOVORA
Kako je podsjetio dr. Miko, izmjene hladnih (glacijali) i toplih (interglacijali) doba sastavni su dio klime na Zemlji u posljednjih nekoliko milijuna godina. Tijekom dugih glacijala velike površine sjeverne polutke bile su pokrivene debelim ledenim pokrivačem. Prijelazi iz glacijala u interglacijale (glacijalne terminacije) bili su praćeni naglim porastom temperature, topljenjem velikih količina leda, porastom razine mora te promjenom ekoloških uvjeta na Zemlji.
Uz napomenu da glacijalne terminacije već dugo plijene pažnju znanstvenika koji traže odgovor na pitanje zašto se događaju ti prijelazi, Miko je dodao da je najšire prihvaćeno mišljenje da su terminacije izazvane promjenama u geometriji Zemljine orbite, što utječe na količinu Sunčeve energije koja dolazi do Zemljine površine (insolacije).
Objasnio je da su s tim u vezi i dva glavna orbitalna parametra - promjene nagiba Zemljine osi i precesija - te da je jedna od glavnih debata među znanstvenicima koji istražuju klimatske promjene u prošlosti koji je od ovih orbitalnih parametara odgovorniji za glacijalne terminacije.
Najjasniji dokazi o terminacijama u prošlosti zapisani su pak u izotopnom sastavu dubokomorskih sedimenata. I dok je, dodao je Miko, vremenski okvir varijacija orbitalnih parametara u posljednjih nekoliko milijuna godina dobro poznat, dubokomorski sedimenti stariji od 50.000 godina ne mogu se precizno datirati pa ako nije poznato kada su se terminacije dogodile, nemoguće je odgovoriti na pitanje zašto su se dogodile.
Sige su pak, istaknuo je, još jedan prirodni arhiv koji može sadržavati informacije o terminacijama, a za razliku od dubokomorskih sedimenata, one mogu biti radiometrijski datirane, što otvara mogućnost testiranja orbitalnih teorija.
VRHUNSKI REZULTATI
Kao što smo u uvodu istaknuli, taj je znanstveni rad dr. Bajo nedavno publiciran u svjetski poznatom i uglednom časopisu Scienceu, a proistekao je iz doktorske disertacije Petre Bajo, koju je izradila na Sveučilištu Melbourne u Australiji. Studija je bila dio većeg istraživačkog projekta koji je financiralo Australsko znanstveno vijeće te koji je bio dodijeljen mentorima dr. Bajo - dr. Russellu Drysdaleu, dr. Jonu Woodheadu i dr. Johnu Hellstromu, a u studiji je sudjelovao međunarodni tim znanstvenika iz Australije, Velike Britanije, Portugala, Italije i Austrije.
Ravnatelj HGI-ja objasnio je da je, pod vodstvom svojih mentora, Bajo primijenila novorazvijenu U-Pb metodu datiranja siga, kako bi se prvi put precizno datirale dvije glacijalne terminacije koje su se dogodile prije otprilike 960.000 i 875.000 godina. Istraživački tim kombinirao je podatke siga iz spilje Corchia u Italiji s dubokomorskim sedimentima iz sjevernog Atlantika kako bi istražili odnos klimatskih informacija u dubokomorskim sedimentima i orbitalnih parametara.
Rezultati pak sugeriraju da je početak obje terminacije u skladu s promjenama u insolaciji vezanima uz nagib Zemljine osi. Naime, istaknuo je Miko, za vrijeme jačega nagiba Zemljine osi ljeta su dulja i ljetna insolacija snažnija, što prouzrokuje topljenje ledenih pokrova na sjevernoj polutci. Znanstvenici su došli i do zaključka da ovo objašnjenje vrijedi i za devet mlađih terminacija prethodno datiranih U-Th metodom te da su neke terminacije trajale nekoliko tisuća godina, a druge i više od 10.000 godina. Analizom rezultata znanstvenici su zaključili da duljina terminacije ovisi o količini ljetne insolacije na sjevernoj polutci iznad ledenih pokrova u vrijeme početka terminacije, odnosno što je razina ljetne insolacije na početku terminacije viša, ledeni pokrovi brže se tope te terminacija kraće traje.
Ova studija, zaključio je Miko, prvi put dokazuje da se sige ove starosti mogu pouzdano koristiti u paleoklimatskim rekonstrukcijama te otvara put sličnim istraživanjima u budućnosti koja će poboljšati naše spoznaje o glacijalnim terminacijama.(H/DJ)
Drevnog leda sve manje...
Grenland i Antarktika izgubili su 6,4 bilijuna tona leda od 1992. do 2017., a to je bilo dovoljno da se poveća razina mora u svijetu za 17,8 milimetara. “To nije dobra vijest”, kaže profesor Andrew Shepherd sa sveučilišta Leeds u Velikoj Britaniji. “Danas ledene ploče pridonose trećini porasta razina mora, a njihov doprinos 90-ih godina prošloga stoljeća bio je prilično mali - oko pet posto. To ima važne implikacije za budućnost, za poplavljivanje obalnog područja ili za eroziju”, kazao je Shepherd za BBC. Tim znanstvenika analizirao je mjerenja na polovima izvedena iz zraka u protekla tri desetljeća. Riječ je o satelitima koji su pratili promjenu volumena, kretanje i težinu ledenih ploča. Ključan je zaključak znanstvenika da brzina nestanka leda odgovara gornjoj granici očekivanja u usporedbi s modelima koje je koristio Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) kao referentno tijelo u svijetu. Godišnje se od 90-ih godina prošloga stoljeća na Grenlandu i Antarktici gubila 81 milijarda tona leda. Do drugog desetljeća 21. stoljeća to je poraslo na 475 milijardi tona godišnje.