Valentinovo, 14. veljače. Osijek. Knjižara Nova, sa Sašom Drinićem, uz Helenu Sablić Tomić i Sandru Pocrnić Mlakar. Pričamo o romanu Tajkunova kći, romanu o ljubavi u vrtlogu ortačkog kapitalizma. To vam je jedna od onih zabavnih priča. Dođite u 19 sati, pričat ćemo o ljubavi i ortačkom kapitalizmu - tako autorica Dragana Radusinović Tafra najavljuje osječku promociju svog romana.

Roman ima podnaslov - u ljubavi i ortačkom kapitalizmu sve je dopušteno. Ima li više ljubavi ili ortačkog kapitalizma, i koliko ima kapitalizma u ljubavi Jelene Mogulić?

- Ortački kapitalizam okruženje je u kojem živi ljubavna, obiteljska i poslovna priča, pa je stoga utkan u svaku poru priče. Baš kao što je ortački kapitalizam utkan u svaku poru našega društva. Ekonomsko uređenje u kojem žive likovi u mom romanu njegova je poveznica s našom stvarnošću, jer mi živimo u takvom ekonomskom uređenju. Jelena je snažna mlada žena pred koju život stavlja tri izazova. Prvi je bankrot poslovnog carstva njezina oca i kriminalne aktivnosti njezine obitelji. Ta joj spoznaja ruši ružičasti svijet u kojem je do tada živjela. Ipak, ona želi pripadati svojoj obitelji, baš kao što svi mi više ili manje imamo potrebu pripadati svojim obiteljima. Bogata nasljednica obasuta dijamantima po tome se ne razlikuje od kćeri prosjaka. Drugi Jelenin izazov jest spoznaja da joj je najveći balkanski tajkun zakoniti, ali ne i biološki otac. To joj dodatno komplicira pripadnost obitelji i tjera je da se stalno iznova dokazuje svojem zakonitom ocu kroz sve inventivnije načine na koje spašava njegovu kompaniju od propasti. Jelena proživljava noćne more zbog toga što ne zna tko joj je biološki otac i traži utjehu zato što ne može doznati istinu o njemu. Svijet je prepun podvaljene djece. Pa i milijarderima. Novac Jeleni ne može kupiti mir od noćnih mora. Nesretna ljubav Jelenin je treći izazov, iako ta ljubav nije zaista nesretna. To je priča o Jeleninu egu s porukom da je prešućivanje majka mnogih zala. Moj dojam je da je u romanu ljubav pobijedila ortački kapitalizam, ali ja sam u slobodno vrijeme idealist, pa sam možda previše optimistična.

Prezime glavne junakinje vrlo je simptomatično...

- Je. (SMIJEH). Namučila sam se tražeći Jeleni i njezinoj obitelji odgovarajuće prezime. Ime joj je dao moj suprug u jesen 2018., kad sam počinjala pisati roman. Rekao je da mora biti Jelena, žena koje nema, Ive Andrića, Jelena, kraljica Hrvata, ako već pišem o ortačkom kapitalizmu. Nabrajao je još koješta što nisam zapamtila, ali Jelena je ostala toliko glasna u mojim mislima da unatoč brojnim prijedlozima da nađem neko zvučnije, kraće i modernije ime, ja od Jelene nisam mogla odustati. Mogulići su sasvim druga priča. Prezime sam odabrala sama proučavajući internetske baze hrvatskih prezimena. Naravno, “mali mogul”, što je isto kao i tajkun, odmah mi se svidjelo, i to je bilo to. Jelenini roditelji zovu se Josip i Sofija, upravo kako bi se s kraljevskim imenima podgrijao taj osjećaj s kojim po domovini hodaju naši novostvoreni bogataši. Iako ih nitko nije okrunio.

Radnja romana nije linearna, kako je nastajao?

- Roman Tajkunova kći nastajao je nelinearno. Prvo sam napisala drugo poglavlje i pola romana, a tek onda prvo poglavlje. Kraj romana napisala sam prije poglavlja u kojem je opisan vrhunac poslovne propasti. Sve to nekome može djelovati jako hektično, ali zapravo nije bilo tako. Od početka sam znala da će roman pokrivati desetak godina Jeleninog života i da je nemoguće toliko vremena smjestiti u linearnu priču a ne napisati novi "Rat i Mir", koji ni moja mama ne bi pročitala. Odabrala sam ključne Jelenine trenutke u tih deset godina života i poslovanja obiteljskog koncerna Makromond te ih posložila na vremensku crtu. Potom sam za svako poglavlje ukratko napisala o čemu će u njemu biti riječi i onda sam se raspisala. Jedna Iva i jedna Brankica čitale su poglavlja u nastajanju. Njihove su misli utkane u otisnuta slova. Jelenina potraga za identitetom njezina biološkog oca, primjerice, vrlo je realna, jer ni ja gotovo do samog kraja pisanja romana nisam znala koju ću mu profesiju dati. ‘Stoumila‘ sam se. Na kraju mi je pomogla moja kuma Leonida. Odslušala je cijelu priču o Jeleni i jednostavno mi je rekla čime joj se otac bavi. Bilo mi je pred očima cijelo vrijeme, ali mi je trebao svjež par očiju da to vidi.

Hoće li kći dobiti brata, šogoricu i ostale članove obitelji?

- Ne će. Osim možda u miniseriji za koju, uz mene, navija i moj novostečeni prijatelj Saša Drinić. To je mi je najveća ljepota mojega prvog romana. Vratila mi je u život neke ljude i donijela mi je neke nove ljude u život, a na tome sam beskrajno zahvalna. Novinarka TV Mreže i urednica portala One nastupaju Mladenka Šarić, recimo, nakon što je pročitala knjigu bila je jako povezana s likom Jelenine majke Sofije. Iako ja to nisam napisala Mladenka je razvila dodatnu priču o Sofijinom liku i to me silno razveselilo. Kad bih pisala nastavak romana naslov bi mu bio “Galeristica”, ali da biste shvatili zašto, morate pročitati Tajkunovu kći.

Ima li Martina Dalić svoj primjerak knjige?

- Nisam joj ga poslala, a nismo prijateljice, pa ako ga je i kupila nije mi javila. Ipak, ukazala mi se prilika na jednom događaju, pa sam jednom njezinom bliskom prijatelju pričala o romanu i dala mu označivač za knjige s motivom naslovnice Tajkunove kćeri. Vjerujem da joj je spomenuo moj roman.

A Vi njezinu?

- Naravno da sam kupila knjigu Martine Dalić o slomu ortačkog kapitalizma. Bila je jeftina. Uz dnevne novine koje su promovirale knjigu. Pročitala sam je. Potom sam je posudila jednom bankaru koji mi ju nikad nije vratio. Volim se našaliti pa reći da je knjiga naše bivše ministrice istina i da ortačkog kapitalizma više nema, jer ga je ona slomila, a da je moja knjiga fikcija, jer je u romanu ortački kapitalizam živ i živahan. Dapače, rastura. Šalu na stranu, ortački kapitalizam uređenje je u kojem vlada sprega izvršne vlasti, institucija države i odabranih biznisa. To se ne slama detronizacijom jednog iskvarenog poduzetnika.

Promocija je na Valentinovo. Slučajno?

- Nije slučajno. Datum je rezultat mojeg prpošnog karaktera. Tajna je u slijedu događaja. Lani u listopadu Saša Drinić pozvao me da gostujem u njegovoj emisiji TV Koktel na Osječkoj televiziji. Prije emisije posjetili smo Knjižaru Nova, jer je to jedina knjižara u Osijeku u kojoj se ovaj roman može kupiti. Bio je tamo i vlasnik Ivica Vuletić. Pokazao mi je prostor namijenjen promocijama. Pitao me je kad će biti promocija u Osijeku, počeli smo tražiti neki petak u kalendaru i Valentinovo je ispalo prvi mogući petak. Iskoristila sam to da povedem obitelj na izlet u Slavoniju.

Rekli ste da će biti govora o ljubavi i ortačkom kapitalizmu. Je li to neodvojivo?

- U romanu je neodvojivo. Jelenu i Luku na početku romana uz taj mali problem izraženog ega razdvaja upravo ortački kapitalizam. Luka ima nesretnu sudbinu da se na početku romana pokušava izboriti za pravdu i poštenje. On suočava Jelenu s činjenicom da joj obitelj potkrada obiteljsko poduzeće. Otišao je i korak dalje, pa ih je sve s time suočio. Time si je zatvorio sva vrata u poslovnom svijetu ortačkog kapitalizma, jer Mogulići upravljaju svime. Put kojim će krenuti lik Luke priča je o zločestoći koju iz inače dobrih ljudi može izvući očajno loš sustav u kojem moraju opstati.

Nezaobilazno je pitanje ima li u romanu autobiografskih elemenata?

- Duboko vjerujem da ljudima ne možete dati nešto što ne posjedujete. Autobiografskih elemenata nema u događajima ni u međuljudskim odnosima. Ima ih u emocijama koje su proživljene i doživljene u nekim drukčijim životnim situacijama i kroz drukčije odnose. Vjerujem da se tako mnogi čitatelji mogu poistovjetiti s romanom te da se zato tako brzo čita. Rekorderka ga je pročitala u svega nekoliko sati. Važniji likovi u romanu u svom karakteru imaju neki djelić mene. Jelena ima moj prkos, ali ga primjenjuje na drukčiji način te moj smisao za humor, ali prilagođen njoj. Luka ima moj osjećaj za pravednost, samo što ga on u nekom trenutku privremeno prestane primjenjivati. Malcolmu, liku britanskog bankara, dala sam svoju ljubav prema hedonizmu, samo što je on milijarder, pa je to onda i luksuzno.