VINKOVCI - Ana i Viktor Kuzmanović iz Vinkovaca ove su godine u srpnju proslavili 70 godina braka i vjerojatno su najstariji bračni par u najstarijem europskom gradu. Oboje su vitalni, sami brinu o sebi, sjećaju se do detalja događaja iz djetinjstva, mladosti i radnog vijeka, imena osoba koje u njihovim životima nešto znače, važnih datuma. Oboje su rođeni u rujnu, 21. i 24., s tri godine razlike - Ana je rođena 1928., a Viktor 1925. Ana je prvo radila kao službenica na željeznici, potom u Mirovinskom, a poslije u Spačvi, gdje je dočekala i mirovinu 80-ih godina.
- Kod matičara smo se registrirali 9. srpnja 1949. jer tada je takav bio običaj, ali moja majka vjenčanje nije priznavala dok nije obavljeno i u crkvi. Viktor je, sjećam se, naručio svih osam fijakera koliko ih je tada bilo u Vinkovcima, došli su po nas kući i provezli se cijelim gradom. Viktor je sam sebi sašio lijepo odijelo, a ja nisam imala "šlajer", ali bila je to lijepa haljina posebno za ovu prigodu šivana - kaže Ana, a Viktor dodaje kako mu nije jasno kada danas u svatovima bude 400 ili 500 uzvanika.


- Kako skupe toliko ljudi? Anina mama je ispraznila jednu sobu i mi smo tu imali pir, nas 15 ili 20, i bilo nam je veselo i lijepo. Život smo proveli skromno, ali uz puno razumijevanja i ljubavi. Izučio sam krojački zanat i cijeli radni vijek proveo kao krojač. U krojačkoj radnji Budućnost u današnjoj Dugoj ulici bilo nas je 30 do 35 i najviše smo šili uniforme za željezničare i policajce, ali i sve drugo za građanstvo. Odavde sam početkom 80-ih otišao u prijevremenu mirovinu. Kao mlad sam volio nogomet i aktivno sam igrao u klubovima čiji je sljednik današnja Cibalia i mislim da sam danas najstariji živi igrač Cibalie. Igrali smo jer smo to voljeli, a ne zbog novca. Bili bi sretni kada bi za nagradu dobili večeru. Sjećam se da je s nama često bio vinkovački mesar Karlo Ferderber i kada smo išli u Bosanski Brod, rekao nam je da časti večerom ako pobijedimo, ali igrali smo neriješeno, no svejedno nas je počastio. Karlo bi nas često nakon utakmice počastio salamom od konjskog mesa i to nam je bila nagrada - prisjeća se Viktor, a spominje se i nekadašnjih vremena kada su na svakom koraku u Vinkovcima, cijele zime pa sve do ranog proljeća, negdje bile zabave koje su rado posjećivali. Sjeća se i dočeka Nove godine uz par kranjskih kobasica.
Ana i Viktor drže kako je za dug brak potrebno puno ljubavi i uvažavanja. Jedva čekaju da prvi put vide praunuče od unuke koja je studirala i udala se u Španjolskoj.