Nakon što je mjesecima, na žalost medija, izbjegavala jasno se odrediti spram svoje kandidature za drugi predsjednički mandat, Kolinda Grabar-Kitarović konačno se odlučila i najavila svoj ulazak u utrku za Pantovačak. Osim HDZ-a, čija je kandidatkinja, svi drugi, iz oporbe i komunikacijski stručnjaci, uglavnom su bili kritični prema njezinom nastupu u kojem je pred brojnim televizijskim kamerama i novinarima obznanila svoju odluku. O svemu tome, vezano uz predstojeću predsjedničku izbornu kampanju, uključujući i druge kandidate, razgovarali smo s politologom Davorom Gjenerom.

Kakav je Vaš dojam vezano uz najavu kandidature Grabar-Kitarović? O budućem programu i planovima nismo čuli gotovo ništa...

- Kandidatura se objavljuje prikupljanjem zakonski propisanog broja potpisa, nakon što započnu izborne procedure. Dosadašnji kandidati samo su "potencijalni kandidati", i samo za nekoliko prvoplasiranih možemo biti relativno sigurni da će prikupiti potrebne potpise i da će Državno izborno povjerenstvo njihovu kandidaturu prihvatiti kao pravovaljanu. Procedure počinju teći tek nakon što Sabor raspiše predsjedničke izbore.

Kao ni ostali protukandidati, Predsjednica nije objavila izborni program, to će učiniti nakon što kandidatura postane službena, nego su objavljene tek naznake njezina programa. Prije pet godina njezin je program bio obiman i konzistentan, onakav kakvi su i programi kandidata za predsjedničku funkciju u konsolidiranim demokracijama, a sad smo dobili samo naznake.

Jasno je da Predsjednica smatra da je dobro obavila prvi predsjednički mandat, pa da će ovaj biti samo nastavak prvoga. Govori o tipičnim demokršćanskim vrednotama zaštite obitelji, a pritom je inzistiranje na demografskoj politici dio demokršćanskog standarda u kome je važno izgraditi društvo naklonjeno obitelji. Tek u naznakama Predsjednica je govorila i o solidarnosti među generacijama, što je u državama u kojima se vodi demokršćanska socijalna politika izrazito važno područje. Tamo demokršćanske stranke definiraju obitelj kao zajednicu roditelja koji se brinu o djeci, ali i djece koja se brinu o roditeljima. U tim državama razvijaju se projekti generacijske solidarnosti, ali i poticanje višegeneracijskog stanovanja pod jednim krovom.

Predsjednica jasno govori o svom atlantističkom usmjerenju, nije doduše mnogo govorila o EU-u i europeizmu, ali i do sada je postojala svojevrsna podjela prioriteta u vanjskoj politici u kojoj je Predsjednica prije svega brinula o atlantskoj, a Vlada o europskoj dimenziji.

Uzimajući sve u obzir, koja i kakva izborna kampanja može Grabar-Kitarović osigurati prednost pred ostalim kandidatima, napose pred Škorom s desne strane, kao i pred Milanovićem s lijeve strane?

- Za uspjeh u srazu s Milanovićem, dosadašnjoj je predsjednici dovoljno inzistirati na rezultatima svoga prvog mandata, prevladavanju blokada u koje je Milanovićeva vlada uvela Hrvatsku tijekom svog mandata. Sjetimo se da je tijekom Milanovićeva mandata Hrvatska bila najmanje utjecajna članica Europske unije, da je sa svim EU susjedima dobila žicu na granici, da je iracionalnim ponašanjem u migracijskoj krizi generirala sukobe sa svim europskim susjedima, a da bi pet godina nakon odlaska Milanovića iz Banskih dvora trebala dobiti potvrdu da je ispunila Schengenske kriterije zaštite vanjske granice EU-a. Dovoljno je prisjetiti se štete koju je Hrvatskoj u trenutku pristupanja Europskoj uniji Zoran Milanović učinio pokušajem izigravanja obveza na osnovu europskoga uhidbenog naloga, pokušavajući spasiti kožu dvojice komunističkih obavještajaca.

Štete koje su načinjene u političkom smislu tijekom Milanovićeva mandata dugotrajno su otklanjane, a uz to Predsjednica je lansirala i sjajnu inicijativu vertikalne integracije Europe koja sad funkcionira kao općeeuropska inicijativa koja je Hrvatskoj donijela daleko veće značenje unutar euroatlantskih struktura, otvorila nišu za financiranje LNG terminala europskim sredstvima, a u budućnosti otvara prostor za druge velike infrastrukturne projekte. I konačno, zbog Milanovićeva hira, odbijanja sudjelovanja na summitu Kine i srednje i istočne Europe, Hrvatska je bila na rubu interesa kineskih partnera, a nekoliko godina nakon kraja Milanovićeva mandata Hrvatska je bila domaćin godišnjeg summita.

Hoće li HDZ biti jedinstven u podršci Grabar-Kitarović?

- Valja biti realan i uočiti da su dva predsjednička kandidata HDZ-a, prof. Mate Granić 2000. i prof. Andrija Hebrang 2009-10., bili opstruirani od strane stranačke mašinerije, a da su se HDZ-ovi glasovi prelili Stipi Mesiću, odnosno Milanu Bandiću. Oba puta HDZ je bio u ozbiljnoj unutarnjoj krizi, a takvo ponašanje bilo je izravno slanje poruke tadašnjem stranačkom vodstvu. Aktualno stranačko vodstvo taj je tip poruke dobilo na izborima za Europski parlament koje su članovi stranke doživjeli kao važne samo za vodstvo, a ne i za stranačko članstvo i organizaciju. Prije pet godina nagađalo se da će prof. Kujundžić pojesti desno stranačko tijelo HDZ-a i tako ugroziti kandidaturu gospođe Grabar-Kitarović, ali to se nije dogodilo. Čini se da su u stranci svjesni da im izborna perspektiva na parlamentarnim izborima u velikoj mjeri ovisi o očuvanju pozicije Predsjednice, a ne čini se da bi i jedna frakcija u stranci bila u nekom ozbiljnom sukobu s Predsjednicom. Osim toga, kandidatu Miroslavu Škori, koji se činio vrlo uvjerljivim na početku predkampanje, dogodilo se da ga je krug stranaka koje ga podupiru odgurnuo s desnog centra na desnu marginu, a time ga i osudio na izborni neuspjeh. Naime, izbori se dobivaju u centru političke arene, a ne na njezinim marginama.

HDZ, osim toga, najavljuje vrlo fokusiranu kampanju za Predsjednicu i stavljanje naglaska te kampanje na Dalmaciju i Slavoniju. Znači da se stranka ozbiljno bavi terenskim radom koji je pred izbore za EU parlament bio zapostavljen.

Koliko će i kome najviše štetiti (vezano uz biračko tijelo) inflacija predsjedničkih kandidata? Koliko vidimo sad ih je već desetak...

- Čini se da je broj kandidata irelevantan. Tek treba vidjeti tko će stvarno skupiti potpise i predati kandidaturu Državnom izbornom povjerenstvu, ali sada se čini da će arena nalikovati na onu prije pet godina kada je lijevi centar zastupao Ivo Josipović, desni centar Kolinda Grabar-Kitarović, desnicu Milan Kujundžić, a protusistemske organizacije Ivan Vilibor Sinčić. Sada Sinčićevo mjesto zauzima Mislav Kolakušić, Kujundžićevo Miroslav Škoro, a umjesto pristojnog profesora Josipovića nastupa osebujni Zoran Milanović. Temeljna razlika je samo u tome što Josipović nije izazivao antagonizam u biračkom tijelu, a Milanović će ga izazivati i time ograničavati svoje političko polje.

Za sada se čini da je drugi krug posve izvjestan, no je li moguće iznenađenje, pa da drugog kruga ne bude, da Predsjednica, ili netko od drugih kandidata, pobijedi u prvom krugu?

- Ne, to nije moguće, jer je politička arena previše fragmentirana, a ni jedan se kandidat nije uspostavio kao dominantan.

Kakvu zapravo izbornu kampanju očekivati, koliko će retorika biti prljava, žestoka, s udarcima "ispod pojasa", i s koje strane i prema kome najviše?

- Uvijek se najavljuju prljave kampanje, a na kraju do njih nikada ne dođe. Vjerojatno oni koji sudjeluju u izborima znaju da se oruđa prljave kampanje obično okrenu protiv onoga tko ih je prvi upotrijebio.

Koliko su predsjednički izbori test za parlamentarne izbore iduće godine?

- U velikoj mjeri. Poraz aktualne predsjednice značio bi bitno pogoršanje ishodišne pozicije HDZ-a, a Milanovićeva pobjeda osnažila bi SDP, kao što ga je 2010. osnažila Josipovićeva pobjeda.(D.J.)