Ovakvi porazi se ne zaboravljaju, oni traju. Traju jako dugo. Puno duže od trenutka sljedeće pobjede
Rukometaši NEXE-a poraženi od velikog Kiela tek nakon sedmeraca u četvrtfinalu Europske lige
Nakon završetka susreta Kiel - NEXE, u kojem su sedmerci na kraju odlučivali o sudioniku Final Foura Europske rukometne lige, jer je nakon dvije utakmice ukupni rezultat bio 60:60 (33:30 u Našicama za NEXE, 30:27 u uzvratu za Kiel) prebacio sam na završnicu susreta polufinala nogometne Lige prvaka.
Pod dojmom načina na koji je NEXE na kraju ipak poražen od četverostrukog prvaka Europe i rukometne institucije i prolaska Arsenala u finale, sjetio sam se Nicka Hornbyja, suvremenog britanskog pisca i strastvenog navijača Arsenala. U svojoj knjizi Fever Pitch (kod nas prevedenoj kao Nogometna groznica, nap. a.) Hornby iz vlastite perspektive vrlo precizno opisuje emocionalna stanja navijača, ali posredno i svakog sportaša nakon utakmice. Hornby poraz u sportu opisuje kao nešto puno veće od običnog razočaranja. Svaki trenutak se analizira. Svaka pogreška, svaka sudačke odluka, svaki šut i svaka obrana i što se moglo promijeniti da bi ishod bio povoljniji. Stanje je to koje prema njemu traje "do sljedeće pobjede".
- Subota ponovno dođe, a s njom i prilika da sve počne ispočetka - opisivao je Hornby.
Razočaran i ponosan
U slučaju igrača NEXE-a, koliko god bili razočarani zbog propuštene prilike u utorak da naprave senzaciju, izbace Kiel i drugi put izbore Final Four, koliko god ostali emotivno ispražnjeni nakon ruleta sedmeraca, i koliko god te večeri nisu mogli obuzdati vlastite osjećaje, imperativ ostaje isti. Što prije shvatiti da je ovo bila samo jedna propuštena prilika. Jer nova utakmica uvijek dolazi. Nova prilika za početak.
- Malo sam razočaran, ali sam ponosan. Ponosan sam na svoje mlade suigrače koji su preuzeli odgovornost pucati sedmerce. Oni koji su promašili rekao sam im da će imati još puno prilika u životu pucati i pogađati ovakve sedmerce - pričao je nakon susreta kapetan NEXE-a Krešimir Kozina, koji je proveo devet godina u Bundes ligi i takav preuzeti profesionalni mindset gdje je ovo samo jedan životni poraz i nova utakmica je nova prilika pokušava prenijeti i na mlađe igrače.
Jedna scena u kojoj je Kozina bio glavni akter ostala mi je dobro urezana u pamćenje. Ima tome već 14 godina. NEXE je bio također na pragu senzacije u tadašnjem Kupu EHF-a. Sekunde su ih dijelile od izbacivanja njemačkog Magdeburga. Vodili su cijelu utakmicu, imali prednost koja im je jamčila prolazak, a u posljednjim sekundama susreta Yves Grafenhorst pogodio je za prolazak Nijemaca. Današnji trener NEXE-a Saša Barišić-Jaman opisao je situaciju "kao da je netko ugasio svjetlo u dvorani". Gravehorsta su mnogo godina poslije sretali kao člana stožera Magdeburga. Kažu da čim bi ga vidjeli, to je budilo kod njih bolna sjećanja. Tada, neposredno nakon utakmice u hodniku ispred svlačionice bili su Kozina i Barišić-Jaman, današnji kapetan i trener NEXE-a, u to vrijeme obojica još mladi prvotimci. Jedan je sjedio u hodniku (ne sjećam se koji, nap. a), a drugi ga je gotovo kroz suze pokušavao utješiti. Premda nije mogao utješiti ni samoga sebe. Danas, s odmakom i iskustvom, puno bolje sve shvaćaju. Bio je to samo jedan poraz. Kažu u sportu se sve vraća. No, ako se sve vraća, zašto se onda Kreši, Saletu i svima onima koji godinama žive NEXE nije vratilo te večeri u Wunderino Areni? Zašto su morali ponovno proći kroz isti krug razočaranja?
Bez sreće nema ništa
- Ovo je bila utakmica koju je bio privilegij svima igrati. Vratili smo se iz mrtvih nakon šest razlike, pogodimo prečku za minus dva. Nije nam ni sreća bila naklonjena. Na kraju je presudila lutrija penala. Doista od srca mogu čestitati svojim dečkima. Borili smo se od prve do posljednje minute. Znali smo da će unatoč prednosti od tri pogotka iz prvog susreta biti teško i da je Kiel i dalje prvi favorit, ali su se na kraju morali itekako pomučiti da nas dobiju. Ovo je strašno iskustvo za mlade igrače. Iz ovih utakmica moraju naučiti nešto, ali sezona nije gotova. Moramo se dobro pripremiti za Kup i razigravanje s Goricom. Vrlo brzo to nam prvo mora biti na pameti - poručio je Saša Barišić-Jaman, koji je nedavno nakon susreta sa Zagrebom zaključio kako se svuda u svijetu rukomet igra okruglom loptom, jedino je u Hrvatskoj kockasta, aludirajući pri tome na neke sporne sudačke odluke.
Sudeći prema uzvratnoj utakmici u Kielu, ni u Europi ta lopta nije najokruglija. No Saša poslije uzvratne utakmice, za razliku od trenera Kiela Filipa Jiche nakon prve utakmice, ni jednom, bar javno, nije se dotaknuo sudaca, već je gospodski čestitao pobjedu. Ali imaju u NEXE-u razlog za kritiku prema sucima Radojku Brkiću i Andrei Jusufhodziću, koji sude pod austrijskom zastavom. Premda se zamjerki na neke njihove odluke moglo naći i u prvom poluvremenu, posebno su griješili na štetu NEXE-a u završnici susreta. Jedan “gospodin” jednom je davno u trenucima stvaranja svoje kasnije velike moći, nakon jedne utakmice u kojoj je doživio hornbijevsko razočaranje, jedne druge suce prozvao “austrijskim zločincima”. Jasno nam je da u EHF-u veći interes vide da u završnici Europske lige igra Kiel negoli NEXE. Jer to znači tisuće navijača koji će u Barklays Areni u Hamburgu stvoriti “bijeli zid”, koji će posljednji vikend u svibnju doći, navijati i, što je najvažnije, potrošiti. Nije nam stoga jasno kako je moguće da se dva suca koja su u Austriji odrastala kao totalni marginalci stave ipak na stranu bogatijem i moćnijem umjesto siromašnijem. Zar nisu ni u jednom trenutku u tom NEXE-u vidjeli vlastiti životni put? No ni suci ni nepravda, stvarna ili njezin doživljaj, neće opet ponuditi utjehu u porazu. Jer kako bi Hornby napisao: takvi porazi se ne zaboravljaju, oni traju. Traju jako dugo. Puno duže od trenutka sljedeće pobjede.
