Danci su nedodirljivi - srebrni oproštaj za novi početak
Hrvatska rukometna reprezentacija poražena je od Danske u finalu SP-a u Oslu
Domagoj Duvnjak sa suzom u oku slušao je posljednji put Lijepu našu kao kapetan hrvatske rukometne reprezentacije. Nažalost, to se dogodilo uoči finala Svjetskog prvenstva, a ne nakon njegova završetka.
Danska je napravila nešto što je nevjerojatno ne samo u rukometu nego i u bilo kojem sportu. Četvrti put uzastopce osvojila je naslov svjetskih prvaka. U finalu u Oslu Danci su svladali Hrvatsku 32:26. Na taj način Domagoj Duvnjak i Igor Karačić, dva velikana hrvatskog rukometa, oprostili su se od reprezentacije sa srebrnom medaljom. No ovo finale nije kraj, već novi početak. Na scenu je stupila nova generacija hrvatskih rukometaša. Većini njih ovo je bila prva, ali, sigurni smo, ne i posljednja osvojena medalja za Hrvatsku. Srebro oko vrata s ponosom je nosio i izbornik Hrvatske Dagur Sigurdsson. Nakon proteklih dana i tjedana 52-godišnji Islanđanin zaslužio je da ga nazovemo - naš Dagur.
Mamićevo isključenje
Vjerovali smo da možemo ponoviti izdanja protiv Islanda i Francuske u Zagreb Areni, gdje smo kročili put prema finalu u Oslu. Slaba nam je utjeha da smo uz Češku (poraženi od Danske na ovom SP-u 28:22) doživjeli najmanje uvjerljiv poraz od Danaca na Svjetskom prvenstvu. Jedino smo se mi i Česi izvukli ispod deset razlike.
Dagur Sigurdsson odlučio je Dancima suprotstaviti isti onaj sastav koji je protiv Francuske ostvario plasman u finale Svjetskog prvenstva. Sasvim opravdano, unatoč tome što je na posljednjem treningu, dan uoči finala, Luka Cindrić pokazao znakove da se može staviti na raspolaganje. Dancima smo se pokušali suprotstaviti i istom obrambenom formacijom 5-1 s Markom Mamićem na prednjem. Kako je to bila do ulaska u finale naša dobitna kombinacija, jasno je koliki je bio hendikep za hrvatsku momčad kada je Marko Mamić dobio izravni crveni karton u 21. minuti. Tada su se vjerojatno dogodili i ključni trenutci zbog kojih nismo gledali neizvjesnije finale. Pri vodstvu Danske 8:7 Marinu Šipiću u idealnoj situaciji Emil Nielsen skinuo je šut. U sljedećom danskom napadu Mamić je napravio prekršaj nad Laugeom. Zaiskrilo je među igračima, a španjolski suci Garcia i Andreu (sudili su nam i susrete s Islandom i Mađarskom, nap. a.), situaciju su išli pogledati na monitor. Nakon gledanja odlučili su Mamiću dati izravni crveni karton. Nastavili smo sa 5-1, ali je na prednjega stao Zvonimir Srna. Zaradio je i naš lijevi vanjski drugo isključenje već u prvom poluvremenu i izazvao nove trenutke danskih protesta. U završnici prvog poluvremena Danci su se oslonili na svoga najboljeg igrača Mathiasa Gidsela. Upravo je on nakon danskog time-outa stigao probiti hrvatsku zonu i pogoditi za odlazak na odmor na "plus četiri" za Dansku (16:12).
Duvnjakov gol za kraj
Svakako bitna stavka u ovom finalu bili su i vratari. Robusni danski vratar Nielsen već do odmora imao je osam obrana, a naš Dominik Kuzmanović upola manje. U nastavku smo se brzo raspali premda je drugo poluvrijeme Kuzmanović otvorio obranjenim sedmercem. Uvukla se i nervoza, nezadovoljan što su španjolski suci isključili Marina Jelinića, zbog prigovora na klupu je morao i Mateo Maraš. To je bio "zicer" za sjajne Dance, koje je na dvoznamenkastu prednost (24:14) doveo Gidsel. MVP Svjetskog prvenstva pogodio je nakon što nam je ukrao loptu. Na naša vrata stao je Ivan Pešić, u igru je u svojoj posljednjoj utakmici za Hrvatsku tada ušao Igor Karačić. Dojma smo, malo prekasno. Jer finala su za stare lisce. Karačić je, uostalom, preuzeo odgovornost, zabio dva posljednja pogotka u hrvatskom dresu, a Mario Šoštarić, u trenutcima kada smo imali dva igrača manje, smanjio je četiri minute prije kraja na 29:24. S nova dva igrača manje ostali smo ponovno na sličan način. Treće isključenje zaradio je Srna, a zbog prigovora dvije minute pokazane su i Duvnjaku na klupi. Upravo je Duvnjak postigao posljednji pogodak na utakmici. Bilo je to pri rezultatu 32:25, kada su Danci već uvelike slavili. Prepustili su taj završni pogodak, Duvnjak je završio na ramenima svojih mlađih kolega, a s tribina se na mjestima gdje su bili hrvatski navijači čula pjesma - "Oj, hrvatska mati, nemoj tugovati".